Europski političari predstavili su biračima zelenu tranziciju kontinenta kao obostrano korisnu: građani bi imali koristi od zelenih radnih mjesta i jeftine, obilne solarne i energije vjetra, uz oštro smanjenje emisija ugljika. Gotovo dva desetljeća kasnije, obećanje se uglavnom pokazalo skupim za potrošače i štetnim za gospodarstvo, objavio je Wall Street Journal.

Europa je uspjela smanjiti emisije ugljika više od bilo koje druge regije - za 30% u odnosu na razinu iz 2005., u usporedbi sa smanjenjem od 17% u SAD-u. No, usput je žurba za obnovljivim izvorima energije pomogla u porastu cijena električne energije u većem dijelu kontinenta.

Njemačka sada ima najviše domaće cijene električne energije u razvijenom svijetu, dok Ujedinjeno Kraljevstvo ima najviše industrijske cijene električne energije, prema košarici od 28 glavnih gospodarstava koje je analizirala Međunarodna agencija za energiju. Italija ne zaostaje mnogo. Prosječne cijene električne energije za tešku industriju u Europskoj uniji ostaju otprilike dvostruko veće od onih u SAD-u i 50% više od Kine. Cijene energije također su postale nestabilnije kako se udio obnovljivih izvora energije povećavao.

To osakaćuje industriju i ometa sposobnost Europe da privuče ključne ekonomske pokretače poput umjetne inteligencije, koja zahtijeva jeftinu i obilnu električnu energiju. Ova promjena također doprinosi šoku troškova života za potrošače, što potiče podršku strankama protiv establišmenta, koje zelenu tranziciju prikazuju kao elitni projekt koji šteti radnicima, većini potrošača i regijama.

Energetski analitičari kažu da ima strateškog smisla da kontinent kojem nedostaju obilna naftna i plinska bogatstva kojima uživaju SAD i neke druge regije diverzificira svoje izvore energije. U nekim slučajevima poput Španjolske, blagoslovljene s puno sunca, ili nordijskih zemalja s obilnom hidroenergijom za opskrbu kada se njihove vjetroelektrane utišaju, tranzicija izgleda obećavajuće. Ovisnost Francuske o nuklearnoj energiji pomaže joj da održi niske troškove.

Ali u većem dijelu kontinenta tranzicija je u opasnosti od povratnog efekta, doprinoseći ekonomskoj stagnaciji. "Praznimo industriju", rekao je Dieter Helm, profesor ekonomske politike na Sveučilištu Oxford koji je savjetovao britanske vlade o energetskoj politici.

Europa je u svojoj zelenoj tranziciji slijedila drugačiju strategiju od bilo koje druge regije. SAD, Kina, Indija, Brazil i drugi zauzeli su strategiju "i": agresivno uvode obnovljive izvore energije i istovremeno grade elektrane na fosilna goriva u velikim razmjerima. Europa je uglavnom zauzela strategiju "ili": natjecala se u zamjeni fosilnih goriva solarnom, vjetroelektranom i biomasom visokim oporezivanjem ugljika, subvencioniranjem obnovljivih izvora energije i zatvaranjem brojnih elektrana na fosilna goriva.

Velika Britanija, koja je bila pionir u korištenju ugljena za energiju, prošle je godine postala prva velika industrijalizirana zemlja koja je zatvorila sve svoje termoelektrane na ugljen. Također je zabranila nova bušenja nafte i plina na moru. Danska planira ukinuti plin za grijanje kućanstava do 2035. Otprilike petina njemačkih komunalnih poduzeća planira zatvoriti svoje plinske mreže u nadolazećim godinama, prema istraživanju trgovačkog udruženja komunalnih poduzeća iz listopada. Učinak je bio smanjenje glavnog izvora energije prije nego što bilo koji drugi u potpunosti proradi.

Mnogi europski potrošači i tvrtke sada su zaglavljeni u najgorem od oba svijeta. I dalje su prepušteni na milost i nemilost cijena električne energije povezanih s cijenom uvoznih fosilnih goriva, a istovremeno snose velike početne troškove za remont mreža kako bi se nosili s povremenom obnovljivom energijom.

Ekonomisti kažu da je europska odluka o smanjenju korištenja fosilnih goriva povijesno neobična. U ranijim energetskim tranzicijama - s drva na ugljen ili s ugljena na naftu - zemlje su nastavile koristiti odlazeće gorivo, a novo gorivo su dodavale povrh njega. Diljem svijeta drvo i ugljen sagorijevaju se u većim količinama nego ikad, uglavnom zahvaljujući Kini.

Neki ekonomisti i voditelji kemijske industrije kažu da bi te politike mogle nenamjerno rezultirati većim emisijama na globalnoj razini. Ako se europske tvornice zatvore zbog visokih troškova energije, njihova će proizvodnja vjerojatno biti zamijenjena uvozom iz mjesta poput Kine, gdje je ugljični otisak tih proizvoda daleko veći, upozorava Wall Street Journal.