O čemu ću pisati nego o nevjerojatnom apsurdu hrvatske ekonomije koja je po svim pokazateljima prekomjerno etatizirana i birokratizirana, ali umjesto da se to jasno prizna i označi kao problem, desetljećima nam se bolest nudi kao lijek, a za sve krivi kapitalizam i slobodno tržište. Otprilike kao kada bi pacijent oboljeo od raka pluća došao liječniku po terapiju, a ovaj mu utrapio šteku crvenog Marlbora i bocu Badelove konjice.

Bezmuda i bezidejna politička elita glumi da luta, iako ima rješenje pred nosom, ali kada bi ga proveli izgubili bi moć. Političari su u zemljama liberalnog kapitalizma i vladavine prava svedeni na služinčad, a oni nemaju hrabrosti časno služiti. I budimo sasvim precizni, stranačke strukture i razni gospodari iz sjene su ih tamo postavili da u njihovo ime vladaju nama te se snažno bore protiv stvaranja neovisne srednje klase, nečega što je jedini penicilin za priglupu crveno-crnu mafiju što kao Allien parazitira u utrobi države.

A i tobožnja intelektualna krema, zapravo marksistički bezveznjaci s vrlo jasno izraženim osobnim interesima i sindikalni velmože, šatro borci za radništvo, u stvarnosti mešetari i paraziti, uporno propagiraju nacionalnu propast i još se bune kada im netko odgovori pa kreću s logorejičnim traktatima o socijalnoj pravdi optužujući nas onako agitpropovski - prozirno za debile, ali uporno, kakve pijavice jesu.

Heroine i heroji tih bezvrijednih tekstova redovito su medicinske sestre, tete u vrtiću, učitelji i vatrogasci. Kada treba braniti svoje pozicije, u prvi plan uvijek gurnu one javne službenike koji doista rade nešto korisno za sve nas, krijući se iza njihovih srčanih torza i dršćući u moralnom bezdanu.

Viđeni su takvi huškači mnogo puta u povijesti. Najlakše je “boriti” se u ime nekog drugog, kada znaš da ih zapravo koristiš kao marionetu za postizanje svog jeftinog cilja, a oni jadni i naivni sa zajapurenim glavama još i leleuču od sreće. Tako je Slobo zajebo Prečane pa se stao praviti glup i nevješt kad je vrag odnio šalu. No, i toj raboti polako dolazi kraj. Medicinske sestre već su krenule put Irske, Skandinavije i germanskih zemalja, a što mislite, koliko će trebati da tamo krenu i profesori matematike, vrtićke odgojiteljice i svi ostali koji rade korisne, a teške i deficitarne poslove?

Zašto je gospodo problem priznati nešto što je očito svakome? Zar niti stotinu godina socijalističke propasti nije dovoljno? Hoćemo li čekati kraj milenija ili pak skončati u armagedonu tako jadni i siromašni? Ako se užareni meteor strmopižđuje na nas želim da si svaki Hrvat može priuštit Rejbanice, a ne naočale iz Lidla za 19,90. Vrijeme curi ljudi, sve smo stariji, država je sve praznija.

Dajte svi skupa shvatite da ne postoji alternativa liberalnom kapitalizmu ili ako mislite da se trebamo i formalno vratiti u socijalizam, onda pobogu idemo propast u stilu, kao europska Venezuela. Da, drugarice i drugovi, s kovčezima bezvrijedne valute i jednom konzervom sardina na polici supermarketa te 19 državnih potvrda potrebnih za kupovinu bicikla. Uvozit ćemo turiste i barem pripomoći braći Europljanima da se još jednom uvjere da to ne funkcionira i omatorjelim Poljacima i Rusima nuditi dašak nostalgije. Bit ćemo veliki zabavni park Commieland. Kakva jebena Hrvatska turistička zajednica, eto vam rješenja!

Dajte, nacionalizirajte nas, tu šaku jada što se u ovoj prčiji još bavi nekakvim poduzetništvom i idemo svi ponovno u radničke savjete, samoupravljanje, s partijskim direktorima iz kumrovečke škole, dajte jebene SOUR-e i OOUR-e, a djeci ponovno marksizam, taman bi se sjajno uklopio u naše propalo školstvo. Može i zajedno s vjeronaukom, nije bed, nakon što popove više ne bacaju u jame, crveni ionako tvrde da je Isus bio komunist.