Piše: Mario Nakić
Photo: Gov.hr
7.3.2025.
Piše: Mario Nakić
Photo: Gov.hr
7.3.2025.
"Kad pogledate što smo danas sve usvojili, gotovo je nevjerojatno da se tako brzo stvara novi fond namijenjen isključivo financiranju obrane u iznosu od 150 milijardi eura", komentirao je Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH nakon jučerašnjeg izvanrednog samita lidera Europske unije.
Čak i Plenković je zatečen brzinom i lakoćom kako se u Bruxellesu kreiraju "fondovi" od stotina milijuna eura iz čistog zraka. Nije li to divno? Ničega se nećemo odreći, imamo novi novac za financiranje obrane?
Ne baš. Odmah na početku da istaknem - razumijem nužnost za podizanje izdvajanja za obranu. Europske države su proteklih desetljeća potpuno zapostavile svoju prvu i temeljnu dužnost. Ovdje nije pitanje trebaju li države EU povećati izdvajanje za obranu, već otkud namaknuti taj novac.
Zamislite da u vašem kućanstvu odjednom nastane potreba za novom potrošnjom, neki novi rashod koji niste ranije imali, a ne možete ga nikako izbjeći. Što ćete učiniti? Ili ćete povećati vlastite prihode ili smanjiti ostale rashode. Postoji uvijek i ona treća opcija - zaduživanje, ali ona iako se čini najlakšom, zapravo je najskuplja. Jer ako se zadužite, nećete platiti samo taj novi trošak, već i kamate na njega.
Znači da biste morali birati - ili ćete više raditi kako bi si povećali primanja za taj novi izdatak ili ćete smanjiti neke druge izdatke koji nisu toliko nužni, kako biste uštedjeli za taj novi rashod.
Kod političara je bitno drukčije samo zato što oni ne raspolažu svojim novcem, ne moraju ga oni zaraditi. Imaju države gdje uštedjeti novac za obranu. Mogle bi, recimo, smanjiti socijalne programe, ukinuti subvencije privatnom sektoru i donacije NGO-ima. Da se samo to učini, to bi na razini EU već bila ušteda od preko 150 milijardi eura godišnje.
Ali na taj način bi političari stvorili probleme sebi. Dio javnosti, onaj koji ovisi o državnoj pomoći i subvencijama, pobunio bi se, predstavio to kao neki skandal i ugrožavanje javnih interesa (svaka osoba, kad gubi povlastice, pokušat će to prikazati kao ugrožavanje javnog interesa). To bi donijelo ozbiljne političke probleme za vlasti koje bi se usudile tako riješiti ovaj problem iako bi to rješenje bilo najpravednije i najbezbolnije za društvo. U nekim državama bi sigurno i pala vlada.
Zato političari to neće učiniti. Umjesto toga, čine ono što je politički profitabilno - kreiraju novi "fond" iz zraka, što znači da će naložiti ECB-u emitiranje novih 150 milijardi eura godišnje. Iz tog fonda uzimat će novac koji će trošiti za potrebe obrane. Vidjeli smo već kako je to izgledalo tijekom novinarske gripe, to se političarima jako sviđa pa očito traže svaku priliku da ponove, zato što im to daje moć. Kod svakog značajnijeg emitiranja novog novca, najmoćniji su oni koji su blizu izvoru, oni koji ga preraspodjeljuju i odlučuju o njegovom daljnjem toku. To su oni. Inflacija im daje moć.
Stoga, ako treba birati između poštenog načina koji će proizvesti najmanje štete, ali može donijeti puno neugodnosti za samog njega, i između pokvarenog načina kojim će sebe prikazati kao spasitelja, koji će njemu donijeti moć i potencijalno bogatstvo, mislim da nije teško shvatiti zašto političar bira drugu opciju.
Ta druga opcija je za širu populaciju najgora. Kreirat će novi novac koji ćemo naknadno platiti kroz inflaciju i rast cijena. Kad do toga dođe, političari će opet reći da to nema ništa s njima - da je to zbog Putina, rata i trgovačke pohlepe.
Lakoća kojom europski lideri jednoglasno donose odluke o kreiranju novih megalomanskih fondova duboko je zabrinjavajuća jer nam pokazuje koliko su inflatorne politike popularne. Moramo razmisliti što je to pogrešno u izbornom sustavu i biračkom tijelu da tako neodgovorna financijska politika prolazi nekažnjeno i bez bilo kakvog glasnijeg otpora.
Da se išlo s rezovima u državnim budžetima kako bi se nadomjestio novac potreban za obranu, društvo ne bi bilo siromašnije. Jedan dio stanovništva bi bio pogođen barem kratko, ali ukupno bogatstvo naroda ne bi se zbog toga smanjilo. Inflacija će, s druge strane, osiromašiti ukupne narode, cijela društva, a siromašnija Europa neće biti jača. To je kontraproduktivno i za obranu, a pogotovo bilo kakvo povećanje sigurnosti kontinenta u budućnosti.