Za ovaj tekst mi uvod nije ni potreban. Termin „Venezuela“ je postao sinonim za totalitarni režim, opću glad, nestašicu medicinskih potrepština, hiperinflaciju, kriminal, političke obračune s neistomišljenicima, nestašicu WC papira (doduše, imamo i domaću verziju nesposobnosti proizvodnje WC papira, Narodne novine), "anti-imperijalizam"...Ukratko Venezuela je sinonim za socijalizam.

Venezuela je odavno prestala biti država i postala simbol. U početku je bila simbol "socijalizma koji funkcionira" (napokon, poslije nekoliko desetaka katastrofalnih promašaja) koji su stvorili lijevi mediji na Zapadu kao novo svjetlo nade u njihovom utopijskom traganju za distopijom, a kada se socijalistički sistem počeo urušavati kao i svi prijašnji pokušaji implementacije socijalističkih politika, postala je sinonim za sve nabrojano na početku teksta.

Unatoč velikim nadama lijevih intelektualaca i medija (Salon, Guardian itd.), socijalizam u Venezueli je došao do svog logičnog kraja, do potpunog socio-ekonomskog raspada države i društva. Glavni grad trenutno ima među najvišim stopama ubojstava u svijetu. Nedostaje hrane, a ono malo što ima nije dovoljno za prehraniti stanovništvo i preskupa je, što je stanovništvo nazvalo "Madurova dijeta" - samo eufemizam za socijalističku dijetu. Valuta je toliko bezvrijedna da se novčanice rijetko koriste i zamijenila ih je trampa, a kada se i koriste ne broje se nego se važu, jer bi proces prebrojavanja novčanica za kupnju običnih namirnica kao što je kruh trajao predugo.

Režim je pokušao riješiti problem hiperinflacije tako da su jednostavno izbrisali tri nule na svakoj novčanici. Nažalost, ekonomija ne funkcionira tako.

Ipak, neki lijevi mediji još uvijek ne odustaju od utopijske vizije distopije i svim silama sve probleme pokušavaju prebaciti sa socijalizma na praktički bilo koga drugoga. Tako su Novosti, ljevičarsko glasilo koje iskorištava srpsku nacionalnu manjinu da nesmetano izvlači novac iz proračuna za širenje propagande, u nedavnom tekstu tvrdi da Venezuela propada zbog nasrtaja domaće desnice i Trumpove administracije.

Ali ljevičarske laži tu ne prestaju, nego se još tvrdi: "...vlada je formirala Ustavotvornu skupštinu sa zadatkom da napiše novi ustav. Dvije trećine članova ovog tijela izabrano je direktno iz redova sindikata, poljoprivrednika, penzionera i studenata, čime je ustavotvorno tijelo zadobilo demokratskiji karakter", što ustvari znači da je Ustavotvorna skupština, koja treba donijeti novi Ustav koji će Maduru omogućiti potpunu kontrolu nad državom po uzoru na Sjevernu Koreju, izabrana od strane samog režima.

Ali za Novosti je to "demokratskiji karakter", valjda kao što je i Komunistička partija u Jugoslaviji bila demokratski izabrana.

Vratimo se na "nasrtaje domaće desnice". Ta "desnica" je jako čudna. Opozicija u Venezueli izgleda ovako: Demokratska akcija (socijaldemokrati, centristi), La Causa Radical (socijalisti), Avanzada Progresista (socijalisti), Movimiento al Socialismo (socijalisti, u prijevodu doslovno “Pokret za socijalizam”), Partido Socialcristiano (social-kršćani) i Reinaldo Quijada sa strankom UPP89 (Socijalisti i chavist koji tvrdi da je Maduro "izdao revoluciju").

Jasno je da su Novosti nazvale sve političke protivnike Madura "desnicom", a njihovi politički programi su ustvari socijalistički, neki su čak i ljeviji od Madura. To je zapravo stara ljevičarska metoda marginalizacije političkih suparnika, optužba da su desnica/klerofašisti/fašisti/ustaše, što bi ih trebalo diskreditirati kao nemoralnu političku opciju.

Nadalje, kandidati koji će na izborima biti protiv Madura su: 1. Henri Falcon (socijalist i chavist), 2. Javier Bertucci (socijal-kršćanin, jedini kojeg bi se uvjetno moglo nazvati „desnica“), 3. Renaldo Quijada (socijalist, chavist) i 4. Luis Alejandro Ratti (socijalist, chavist). Svim predstavnicima desnice je na različite načine onemogućeno ili zabranjeno da se kandidiraju.

Na političkoj sceni se zaista ne može pronaći nijedan kandidat koji na političkom spektru nije lijevo, radikalno lijevo ili, u najbolju ruku, centar. Tako da navodi Novosti o "nasrtajima domaće desnice" spadaju u kategoriju lažnih vijesti i namjerne manipulacije informacijama, ljevičarskom propagandom.

Novosti lažu i kada tvrde da je Trumpova administracija uvela opće gospodarske sankcije Venezueli, a radi se ustvari o sankcijama prema nekoliko desetaka viših službenika Madurovog režima te o zabrani financijskim institucijama u SAD-u da kreditiraju venezuelanski režim (zašto bi uopće socijalisti htjeli kredite kapitalističkih banaka!?).

Inače, SAD je uvoznik 43% izvoza Venezuele (većinom nafta i plin) i da SAD stvarno želi naškoditi Venezueli, jednostavno bi zabranio uvoz nafte i pronašao druge izvore. Stoga je jasno da su sankcije više simboličnog karaktera bez zamjetnog utjecaja na gospodarstvo. Na kraju teksta autorica teksta u Novostima navodi: "...Trumpova je vlada, drugim riječima, sankcijama ugušila ekonomiju Venezuele do te mjere da je izazvala humanitarnu krizu", što je posebno velika laž jer su problemi s gospodarstvom Venezuele (nestašice, inflacija, glad...) počeli godinama prije dolaska Donalda Trumpa na mjesto predsjednika SAD-a.

Metoda je jednostavna, radi se o starom strateškom aksiomu da je napad najbolja obrana. Socijalistima nije ugodno braniti sve promašaje njihovog utopijskog traganja za distopijom, između ostalog zato što nemaju čvrstih argumenata za obranu svoje pozicije, pa preventivno pokušavaju diskreditirati same izvore kritike. Na taj način socijalističke stranke iz oporbe postanu „desnica“, a Trump koji je postao predsjednik kada je Venezuela dobrano zagazila u socio-ekonomsku propast postane glavni krivac.

Oni koji su nekoliko puta čitali djela modernih lijevih intelektualaca upoznati su s time da savjetuju da činjenice treba podrediti narativu. Bitna je priča, bajka, utopijska analiza i dijalektika, a ne pokušaji činjeničnog dokazivanja svojih stavova. To tvrde upravo zbog toga što su svjesni da stvarnost i činjenice nisu na njihovoj strani pa pokušavaju raspravu voditi na način da se činjenice što manje spominju, a bitan je narativ i dijalektika. Takvim načinom se preventivno napada neistomišljenike fabriciranim tezama da bi se njihovi argumenti, bazirani na činjenicama, oslabili kao informacije koje dolaze od moralno upitnog izvora.

Taj način komunikacije omogućuje zanemarivanje katastrofalnih neuspjeha socijalizma i činjeničnu destruktivnost tih ideja. I utopijska potraga za distopijom se nastavlja.