Amerika je prošlog tjedna, smrću Larryja Flynta u dobi od 78 godina, izgubila šampiona slobode govora. Osnivač pornografskog časopisa Hustler bio je jedan od rijetkih ljudi koji su zapravo primili metak za svoje principe. U doba kada previše ljudi vjeruje da je govor vrijedan zaštite samo ako odobravaju njegov sadržaj, podsjetio je da su najveći pobornici slobode često konfrontirani "čudaci" koji su spremni uvrijediti većinu i pomaknuti granice.

Flynt je možda najpoznatiji po slučaju Hustler Magazine, Inc. v. Falwell (1988). Taj se slučaj pretvorio u oglasnu parodiju iz 1983. godine koja je Camparijevim reklamama prikazivala "prvi put" slavnih uz piće, prikazujući "prvi put" istaknutog socijalno-konzervativnog propovjednika Jerryja Falwella s majkom u jednoj kućici. Iako je snimka jasno označena kao parodija, Falwell je podnio tužbu zbog narušavanja privatnosti, klevete i namjernog nanošenja emocionalne nevolje.

Sudovi su u početku odbili prva dva zahtjeva, ali presudili su u Falwellovu korist u vezi sa zahtjevom za duševnu bol i dosudili mu odštetu. Zbog neizvjesnosti oko zaštite Prvog amandmana za govor koji navodno uzrokuje emocionalnu uznemirenost, slučaj je stigao do američkog Vrhovnog suda. Tu je sud utvrdio da javne osobe poput Jerryja Falwella moraju zadovoljiti izuzetno visoke standarde prije nego što mogu naplatiti štetu od ljudi koji im se rugaju.

Za jednoglasni sud, glavni sudac William H. Rehnquist napisao je:

"Zaključujemo da se javne osobe i javni službenici možda neće oporaviti za delikt namjernog nanošenja duševne boli zbog publikacija poput ove, a da pritom ne pokažu da publikacija sadrži lažnu činjeničnu izjavu koja je data sa 'stvarnom zlom namjerom', tj. uz saznanje da je izjava bila lažna ili s bezobzirnim zanemarivanjem je li istinita ili ne."

"Sud je učinkovito zaustavio napor da se javnim osobama olakša prigušivanje kritika i satire", rezimirao je Stuart Taylor Jr. za The New York Times nakon što je slučaj zaključen.

Desetljeće nakon toga, Flynt i Falwell su postali prijatelji i kolege obilazeći zemlju kako bi javno raspravljali o pitanjima oko kojih se nisu slagali.

"Išli smo na fakultete, raspravljajući o moralnim pitanjima i pitanjima 1. amandmana - što je ispravno, što nije i zašto", rekao je Flynt za Los Angeles Times nakon Falwellove smrti 2007. godine.

Nije to pomicalo ili čak moderiralo stavove nijednoga od njih. Ali neslaganje nije nužno u uvjeravanju; također se radi o priznanju da su drugi ljudi čvrsto držali stavove po kojima imaju pravo živjeti, sve dok druge ne prisiljavaju da ih prihvate.

Nikako ovo nije bila prva Flyntova borba za slobodu govora. 1976. godine Flynt je osuđen na sudu u Ohiu na sedam do 25 godina zatvora zbog optužbi za opscenost i organizirani kriminal. Odležao je šest dana prije ukidanja kazne.

1978. godine, tijekom suđenja za opscenost u okrugu Gwinnett u državi Georgiji, Flynta i njegovog odvjetnika Genea Reevesa ustrijelio je snajperist kojeg su, navodno, razbjesnile prikaze međurasnog seksa u Hustleru. Pucnjava je Flynta trajno paralizirala od struka prema dolje. Nakon incidenta odbačene su optužbe za opscenost.

Flynt i Hustler borili su se ne samo protiv socijalnih konzervativaca, već i protiv aktivista s lijeve strane. Iako se slučaj Falwell probijao kroz pravosudni sustav, Andrea Dworkin, koja se protivila pornografiji iz feminističke perspektive, tužila je Hustler za klevetu nakon što je parodirana u časopisu. I nju su sudovi odbili.

U kasnijim godinama Flynt je usmjerio pogled na smrtnu kaznu. Osporavao je tajne protokole i koktele od lijekova koje države koriste u izvršavanju smrtne kazne s obrazloženjem da krše zaštitu 8. amandmana protiv okrutnih i neobičnih kazni. Čak se usprotivio smaknuću Josepha Paula Franklina, čovjeka koji je priznao da je pucao u njega 1978. godine.

"Pristalice smrtne kazne tvrde da je to sredstvo odvraćanja koje sprječava potencijalne ubojice u počinjenju budućih zločina, ali istraživanja nisu uspjela pružiti ni trunku valjanih znanstvenih dokaza u tom smislu", napisao je Flynt u članku za Hollywood Reporter 2013. godine. "Što se tiče težine kazne, za mene je život proveden u ćeliji 3 x 6 stopa daleko teži od brzog puštanja smrtonosne injekcije."

U prosincu 2003., časopis Reason je Larryja Flynta imenovao jednim od 35 "heroja slobode" zbog njegovih napora u slobodi govora:

"Tamo gdje je Hugh Hefner uvrstio boemske seksualne običaje, tvrdi trgovac pornografskim proizvodima Flynt unio je bezukusnost u nove dubine, nadahnuvši nezamislivu, ali otkrivajuću koaliciju između socijalnih konzervativaca i puritanskih feministica - i pomažući jačati zaštitu Prvog amandmana za slobodno izražavanje."

Dosta ljudi bi pokušalo osporiti tu karakterizaciju, uključujući i samog Flynta. 1996. prigovorio je: "Ne bih dao noge ni za što i ni za koga. Dakle, mislim da me to diskvalificira za herojski status."

Drugi bi mogli uložiti prigovore na temelju Flyntovih čestih kršenja standarda dobrog ukusa ili mizoginičnosti dijela materijala objavljenog u Hustleru, uz uobičajene prigovore na prikazivanje golotinje i spola. Bez sumnje je bio potiskivač granica i nije uvijek razlikovao granice koje je prešao.

No, Flynt je nesumnjivo učinio svijet sigurnijim za govornike svih vrsta. To uključuje proširenu zaštitu modernih skeptika koji se, perverznije od bilo kojeg broja Hustlera, izjašnjavaju protiv široke zaštite slobodnog govora.

"Moj je stav da plaćate cijenu života u slobodnom društvu, a ta cijena je toleriranje nekih stvari koje vam se ne sviđaju. Morate tolerirati Larryja Flynta u ovom svijetu", rekao je u intervjuu 1996. godine.

Dajući sve od sebe da uvrijedi baš svakoga, Larry Flynt nesumnjivo je ojačao zaštitu slobode ljudi koje je uznemirio. Sudeći po stanju u svijetu, imali bismo koristi kad bi bilo više takvih poput njega.

Autor: J.D. Tucille/Reason