Japanci su poznati po iznimnom utjecaju na svijet pornografije i to prvenstveno po svojoj inovativnosti. Još tijekom 1970-ih i 1980-ih godina u Japanu su nastali neki vrlo egzotični ili posebno perverzni žanrovi koji su se do danas proširili svijetom. Bukkake, Futanari, Gokkun, Kinbaku - samo su neki pornografski žanrovi koji svoje korijene vuku iz Japana. Međutim, svi su oni danas podjednako zastupljeni i gledani diljem svijeta.

I ne samo to. Japanci su još u prošlom stoljeću pokrenuli pornografske videoigrice te animirane filmove za odrasle. Često ćete na internetu naići na pitanje znatiželjnika - što je s tim Japancima? Jesu li oni po prirodi perverzniji od drugih ili su prirodno talentiraniji za pornografiju od ostalih naroda? Odgovor je negativan u oba slučaja. Za sve njihove inovacije zaslužna je država, odnosno državna regulacija porno industrije.

U Japanu je, naime, u pornografiji zabranjeno prikazati genitalije. Potrebno ih je nekako cenzurirati. Taj zakon potječe još iz 1907. godine i do danas se nije puno mijenjao osim što se do kraja prošlog stoljeća nisu smjele prikazati ni stidne dlake, a sada se smiju.

Kad je u pornografiji cenzurirano ono što bi trebalo biti smisao proizvoda, onda proizvođači moraju tražiti nove načine kako zadovoljiti svoje korisnike odnosno kupce. Pa su producenti smišljali svakakve ludosti kako napraviti uspješan proizvod koji će korisnici htjeti pogledati. Običan, konvencionalan seks nije mogao biti prodan s cenzuriranim genitalijama. Međutim, scene koje većina ljudi ne prakticira jer u stvarnosti nisu toliko ugodne ni seksi, preko malog ekrana mogu biti interesantne samo zato što nisu konvencionalne.

Njihove inovativnosti proširile su se zbog svojih perverznih i nekonvencionalnih ideja i scena po cijelom svijetu pa se danas takvi filmovi snimaju na svim kontinentima, a japanska porno industrija, kao izvorna, postala je jedna od najprofitabilnijih u svijetu unatoč užasnoj državnoj cenzuri. Japanski producenti, naime, moraju cenzurirati filmove za svoje tržište, ali ne moraju za strano. U današnje doba interneta, ta se granica gubi, a japanska policija više ne može kontrolirati tko od njihovih građana gleda filmove sa stranica druge države.

Ovo je odličan primjer kako država može svojim restrikcijama i regulacijama potaknuti stvaranje i širenje nekih stvari koje danas mnogi u svijetu smatraju sodomom i gomorom 21. stoljeća. Američki konzervativci su se u manifestu prošle godine zakleli na borbu protiv pornografije najviše zbog nekonvencionalnih žanrova proisteklih iz Japana. Britanija je lani otišla korak dalje i donijela zakonske restrikcije za porno sajtove pa se takvi žanrovi u toj zemlji više ne smiju prikazivati što je izazvalo dosta kontroverze.

Ima još besmislenih regulacija vezanih za porno industriju u zapadnom svijetu. Brazilska vlada, primjerice, brine za zdravlje porno glumaca pa im je zabranila seks bez zaštite (zaštita na radu). Možda malo više smisla ima australski zakon koji zabranjuje porno glumicama da imaju premale grudi (službeno je objašnjenje kako bi one mogle potaknuti pedofiliju). U svakom slučaju, ljudi će gledati ono što žele gledati i jako će teško biti bilo kojoj vladi ograničiti ili zabraniti bilo koji vid pornografije. Japanci su glupim zakonom pustili duha iz boce, taj duh se proširio svijetom i sad ga je teško ukrotiti.