Francuska za pet i pol mjeseci bira nasljednika Emmanuela Macrona: prvi krug zakazan je za 18. travnja, drugi za 2. svibnja 2027. Ankete već mjesecima pričaju istu priču. Krajnje desna opcija Nacionalno okupljanje na čelu s Marine Le Pen vodi, komunist Jean-Luc Mélenchon se probija prema drugom krugu, a centar - politički prostor koji je Francuskom upravljao devet godina - troši energiju na obračun dvojice bivših premijera.

Gabriel Attal i Édouard Philippe dolaze iz istog tabora, ali ne iz iste tradicije. Attal je bivši socijalist koji je postao najmlađi premijer Pete Republike (i prvi otvoreni homoseksualac na toj funkciji); Philippe je bivši član desnog centra koji je čvrsto na liberalno-konzervativnoj strani.

Među ozbiljnim kandidatima upravo njih dvojica nude programe najbliže liberalizmu. Najbliže - ali ne i istovjetne.

Dvojica bivših premijera

Gabriel Attal rođen je 1989. u Clamartu. Politički je krenuo slijeva - 2014. bio je na listi Socijalističke partije - a 2016. pridružio se Macronovu tek osnovanom pokretu. Bio je vladin glasnogovornik, ministar za javne financije i ministar obrazovanja; u školstvu je ostao zapamćen po zabrani burke od rujna 2023.

Premijer je postao u siječnju 2024., kao najpopularniji ministar u vladi, a otišao je nakon manje od osam mjeseci kad je Macronovo raspuštanje parlamenta završilo bez većine. Danas vodi njegovu političku stranku Renaissance.

Kandidaturu za izbore 2027. objavio je 22. svibnja ove godine u selu Mur-de-Barrez u Aveyronu, namjerno daleko od Pariza.

Édouard Philippe rođen je 1970. u Rouenu. Odvjetnik po struci, dolazi iz desnog centra i bio je Macronov prvi premijer, od 2017. do 2020. U tom je razdoblju proveo reformu radnog zakonodavstva i poreznog sustava iz Macronove rane, otvoreno probiznis faze.

Gradonačelnik je Le Havrea, 2021. osnovao je stranku Horizons, a kandidaturu je objavio još 3. rujna 2024. - kao jedan od prvih kandidata uopće.

Philippe nosi i pravni teret. Financijsko tužiteljstvo istražuje sumnje na zlouporabu javnog novca i pogodovanje u Le Havreu; od svibnja 2026. slučaj vode istražni suci. Krajem listopada Philippe je saslušan i dobio status svjedoka uz pomoć branitelja (témoin assisté), a ne osumnjičenika - što je njegov odvjetnik nazvao povoljnom odlukom. Philippe je unaprijed rekao da bi ostao kandidat i u slučaju optužnice.

Na prvi pogled

U ekonomiji se razlikuju više u metodi nego u smjeru; u vanjskoj politici gotovo se ne razlikuju; razlika je najveća u tome koliko država smije zadirati u život građana.

Deficit

Attal: fiskalno vrlo strog, traži proračun bez deficita, 0 posto BDP-a
Philippe: ispod 3 posto BDP-a

Porezna politika

Attal: bez povećanja poreza, protiv vraćanja poreza na bogatstvo, za smanjenje poreza na proizvodnju.
Philippe: moratorij na uvođenje novih poreza, za smanjenje poreza na proizvodnju

Državne potpore

Attal: predlaže 200 mlrd € za AI i kvantno računarstvo do 2040., pola javno
Philippe: traži smanjenje potpora za "neproduktivna poduzeća"

Javni sektor

Attal: otpuštanje 100.000 državnih službenika
Philippe: spajanje ili privatizacija državnih agencija

Mirovine

Attal: ukidanje zakonske dobi za odlazak u mirovinu (dobrovoljno), kapitalizirani stup, privatna štednja, referendum
Philippe: dob 65, staž 45 godina, kapitalizirani stup za sve

Imigracija

Attal: kritičan po pitanju imigracije, podržava samo radnu imigraciju, predlaže kvote po sektoru i zanimanju te bodovni sustav.
Philippe: prepoloviti legalnu imigraciju, ispod 200.000 godišnje

Pravosuđe

Attal: strože kazne za maloljetne počinitelje kaznenih djela od 16 godina, odgovornost roditelja
Philippe: želi ukinuti olakotnu okolnost maloljetne dobi za trgovinu drogom.

EU

Attal: predlaže snažnije vezanje država članica "Sjedinjene Europske Države" radi bolje obrane i jače konkurentnosti na globalnom tržištu.
Philippe: za jaču EU, veće ulaganje u obranu svih država članica i suradnju zbog zajedničke obrane.

Ukrajina

Obojica - i Attal i Philippe - od početka ruske agresije u potpunosti podržavaju Ukrajinu, a francusku pomoć Ukrajini vide kao ulaganje, a ne potrošnju.

Izrael i Palestina

Obojica su nakon Hamasovog napada 7.10. oštro osudili napad i podržali Izraelovo pravo na samoobranu. Obojica su kritizirali predsjednika Macrona zbog priznanja Palestine. Philippe je rekao da "nema primirja dok svi taoci ne budu oslobođeni".

Ekonomija: dva puta do istog reza

Attal je u srpnju 2026. postavio cilj nultog proračunskog deficita do 2037., uz uštede od 120 do 150 milijardi eura i bez povećanja poreza. Predlaže "bijelu godinu" u proračunu za 2028. - zamrzavanje usklađivanja socijalnih davanja, uz izuzeće najnižih mirovina - te 100.000 radnih mjesta manje u javnoj upravi.

Tu su i reforma osiguranja za nezaposlene, uvjetovanje minimalnog dohotka s 15 sati aktivnosti tjedno, zlatno pravilo u Ustavu i ukidanje izvanrednog nameta na velike tvrtke.

Njegov najradikalniji prijedlog odnosi se na mirovine: ukinuti zakonsku dob umirovljenja, sustav temeljiti na duljini uplata uz stvarna umanjenja i uvećanja te uvesti kapitalizirani stup - po potrebi uz referendum. To je prvi ozbiljan pokušaj da se mirovina vrati logici osobnog doprinosa umjesto političke odluke o "pravoj" dobi.

No 28. listopada Attal je predstavio i drugu polovicu programa, pod sloganom "osloboditi i planirati". Osloboditi znači radni zakonik sveden na nekoliko desetaka stranica. Planirati znači 200 milijardi eura za umjetnu inteligenciju i kvantno računarstvo do 2040., napola iz javnog novca, te industrijsku politiku "na de Gaulleov način".

Potporu tvrtkama obećava prebaciti iz "logike subvencija" u "logiku ugovora" preko javne nabave - što je subvencija s boljim marketingom. Analiza portala Ligne par ligne pritom je pokazala da tek oko 12 od 120 milijardi eura ušteda ima konkretan izračun.

Philippe je oprezniji u ciljevima, ali dosljedniji u metodi. Deficit želi spustiti ispod 3 % BDP-a u pet godina. Središnji mu je prijedlog "porezni pakt" s poduzećima: 50 milijardi eura nižih poreza na proizvodnju, financiranih ukidanjem 50 milijardi eura potpora koje naziva neproduktivnima.

Uz to obećava moratorij na nove poreze i nove propise tijekom cijelog mandata te spajanje ili privatizaciju državnih agencija. Već se sada postavlja kao fiskalni jastreb: vladin proračun socijalnog osiguranja za 2026. odbio je podržati jer smatra da ne obuzdava deficit.

U mirovinama Philippe ide klasičnim putem: dob umirovljenja postupno na 65 godina, potreban staž na 45 godina, za one koji mogu raditi. Kao i Attal, uvodi kapitalizaciju - kolektivni kapitalizirani stup za sve zaposlene i osobni mirovinski račun uz početnih 500 eura od države.

Za klasičnog liberala ishod je zanimljiv. Attal je radikalniji u arhitekturi mirovina, ali Philippe je dosljedniji u odnosu prema državi: zamjena subvencija nižim porezima i zabrana novih propisa čišća je liberalna mjera od bilo čega u Attalovu programu.

Attal reže pa planira; Philippe reže pa se povlači.

Sigurnost i imigracija: obojica tvrdo, na različite načine

Attalov politički brend od 2023. glasi Tu casses, tu répares - razbiješ, popraviš. Nakon nemira u ljetu 2023. napisao je zakon o maloljetničkom pravosuđu, usvojen u svibnju 2025.: hitno suđenje za maloljetnike od 16 godina optužene za teža djela, ublažavanje kazne zbog maloljetnosti kao iznimka, solidarna građanska odgovornost roditelja za štetu koju počine djeca.

U imigraciji zagovara "primiti manje da bismo primili bolje": kvote radne imigracije po sektoru ili zanimanju, koje bi definirali socijalni partneri, a izglasavao parlament, te bodovni sustav po kanadskom uzoru.

Stranka Renaissance je pod njegovim vodstvom predložila i zabranu vela u javnom prostoru za djevojčice mlađe od 15 godina.

Philippe ide dalje u brojkama. U listopadu je najavio da želi prepoloviti legalnu imigraciju - natrag ispod 200.000 boravišnih dozvola godišnje, na razinu prije 2010. - i nazvao pravo na azil "izopačenim". Traži ukidanje francusko-alžirskog sporazuma iz 1968., stroža pravila za spajanje obitelji, europski režim sankcija protiv krijumčarskih mreža po uzoru na onaj protiv terorista te brže vraćanje onih koji nemaju pravo ostati.

Istodobno priznaje da Francuskoj, zbog smanjenja radno sposobnog stanovništva, treba radna imigracija. U kaznenom pravu predlaže ukidanje olakotne okolnosti maloljetnosti za kaznena djela povezana s trgovinom drogom.

Nijedan od njih ovdje ne zvuči kao Benjamin Constant. Razlika je u tome gdje država zadire. Philippe postavlja strožu granicu na ulazu u zemlju; Attal ide dublje u privatnu sferu onih koji su već unutra - kolektivnom odgovornošću roditelja i propisima o tome što djevojčica smije nositi na ulici.

Kvote koje pišu sindikati i poslodavci, a ne tržište rada, k tome su korporativističko planiranje. Za liberala je Attalov pristup na ovom području problematičniji.

Vanjska politika: gotovo ista linija

O Ukrajini se dvojica kandidata razlikuju samo u tonu. Attal zagovara snažnu potporu Kijevu unutar NATO-a i kaže da se "u ratu ništa ne može isključiti". Kad je Marine Le Pen u listopadu predložila prekid pomoći nakon šest mjeseci, uzvratio je upozorenjem na mogući ruski napad na neku od baltičkih država.

Philippe je u svibnju 2026. posjetio Kijev, sastao se sa Zelenskim i zauzeo se za ulazak Ukrajine u NATO, za njezino članstvo u EU i za razmještaj europskih trupa nakon sklapanja mira, kako Rusija ne bi bila u napasti ponovno napasti.

O Europskoj uniji razlika je veća. Attal predlaže "Sjedinjene Europske Države" s jezgrom od osam do deset zemalja, potvrđene prvim istovremenim europskim referendumom, uz zajednički proračun, zajedničko zaduživanje i integriranu obranu.

Philippe ne ide do federacije, ali traži jaču europsku obranu i "europsku preferenciju": najmanje 1 % BDP-a za oružje proizvedeno u Europi.

Liberal ima prigovor obojici. Zajednički dug i veći središnji proračun nisu put prema manjoj državi nego prema većoj na višoj razini; a "preferencija" u javnoj nabavi samo je uljudnija riječ za protekcionizam.

O Izraelu su obojica na izraelskoj strani, uz ograde. Attal je kao premijer 2024. u parlamentu branio izraelsku operaciju nakon 7. listopada i optužio krajnju ljevicu da nikad ne spominje žrtve Hamasa ni taoce, istodobno tražeći da humanitarna pomoć uđe u Gazu. Priznanje palestinske države tada je nazvao "ne tabuom", ali uz uvjet da pomaže mirovnom procesu.

Kasnije je rekao da bi Netanyahu mogao doći u Francusku, ali se ogradio od radikalnih izraelskih ministara Smotricha i Ben Gvira.

Philippe je bio izravniji: kad je Macron u srpnju 2025. najavio priznanje Palestine, izrazio je ozbiljne kritike jer taoci nisu bili oslobođeni i nije bilo primirja.

Protuargument: nijedan nije liberal

Najjači argument protiv ovog članka dolazi iz naših redova. Glasi otprilike ovako: obojica su tehnokrati makronizma koji čitaju ankete. Njihova fiskalna strogost posljedica je toga što su tržišta obveznica i rejting-agencije Francuskoj ostavile malo izbora, a ne uvjerenja.

Attal uz radni zakonik od nekoliko desetaka stranica nudi stotinu milijardi javnog novca za odabrane tehnologije i zabranu određenog odijevanja na ulici. Philippe uz moratorij na poreze nudi "europsku preferenciju", prepolovljenu imigraciju određenu odozgo i čvrstu ruku države.

Liberal koji glasa za bilo kojeg od njih ne glasa za Hayeka nego za Colberta s boljim PowerPointom.

U tom prigovoru ima mnogo istine. Ali on ih mjeri prema idealu, a ne prema alternativama. S jedne strane je Nacionalno okupljanje, čija kandidatkinja nudi prekid pomoći Ukrajini nakon šest mjeseci; s druge Mélenchon, čiji program polazi od viših poreza i veće države.

U francuskom kontekstu Attal i Philippe, uz sve prigovore, jedine su ponude bliske tržišnom gospodarstvu koje iza sebe imaju stranku, novac i realnu infrastrukturu.

Šanse: Philippe ispred, ali nijedan u drugom krugu

Ankete su u jednom jasne: Philippe je jači. Prema IFOP-ovoj anketi za LCI s početka studenoga, kao jedini kandidat centra Philippe bi dobio 15% u prvom krugu, a Attal u istoj ulozi 9%. Ni u jednoj varijanti kandidat centra ne ulazi u drugi krug - tamo se sučeljavaju Le Pen i Mélenchon.

Ako se kandidiraju obojica, stanje je još gore. Cluster 17 za Politico Philippeu daje 16% kad je sam, ali samo 9,5% kad je i Attal u utrci. Harris Interactive za varijantu s obojicom mjeri 13% za Philippea, 9% za Attala i 8% za Bruna Retailleaua iz Republikanaca - tri kandidata centra i desnog centra koji si međusobno uzimaju glasove.

Velika IFOP-ova anketa za Hexagone na deset tisuća ispitanika objašnjava zašto Attal zaostaje. Slabiji je među umirovljenicima, a od Macronovih birača iz 2022. za njega bi glasalo 23%, za Philippea 42%. Ista anketa pokazuje i što Philippe dobiva ako ipak uđe u drugi krug: protiv Bardelle i protiv Le Pen utrka bi bila praktički izjednačena.

Druge ankete manje su sklone. IFOP-ova testiranja iz listopada Le Pen daju 56 prema 44 % protiv Philippea i 58 prema 42 % protiv Attala.

Politika ide u Philippeovu korist. Attal mjesecima traži predizbore centra, sada preimenovane u "koalicijski ugovor"; Philippe odbija, jer nema razloga staviti na kocku prednost koju već ima. Attalov tabor odgovara da ni Philippe sam ne ulazi u drugi krug - i obojica su u pravu.

Ministar pravosuđa Gérald Darmanin 3. studenoga pozvao je centar da se okupi oko Philippea, iako je priznao da ni on zasad nije sposoban ući u drugi krug.

Philippeov pravni problem za sada ga nije zaustavio: status svjedoka, a ne osumnjičenika, zasad je odgodio najveću prijetnju njegovoj kampanji, iako je ne isključuje.

Ostaje jedna velika nepoznanica: Kasacijski sud do početka siječnja 2027. odlučuje o žalbi Marine Le Pen. Ako ona ne smije u utrku, kandidat Nacionalnog okupljanja bit će Jordan Bardella - što mijenja dinamiku desnice, ali ne i temeljni problem centra.

Realna procjena: Philippe ima male, ali stvarne šanse, i to samo ako se Attal povuče ili mu se pridruži. Attal ima još manje - do Elizeja bi stigao samo ako dobije predizbore koje Philippe odbija ili ako Philippeova kampanja do proljeća ozbiljno posrne.

Dvije polovice liberalnog programa

Attal i Philippe zajedno pokazuju dokle u Francuskoj može doseći mainstream liberalizam - i to tako da svaki nosi svoju polovicu. Attal nudi najhrabriju strukturnu ideju: mirovinu bez državno propisane dobi umirovljenja. Philippe nudi najdosljedniji odnos prema državi: manje potpora, niži porezi, nijedan novi propis.

Nijedan ne nudi suzdržanost države na granici, u industrijskoj politici ili u pitanju što netko nosi na glavi. To je ograničenje francuske političke kulture više nego same dvojice kandidata.

Ako centar želi imati ikakve šanse u travnju, na listiću može biti samo jedan od njih - a ankete zasad pokazuju da bi to trebao biti Philippe. No s 38 godina na dan izbora Attal si može priuštiti poraz. Pitanje je može li si Francuska priuštiti drugi krug u kojem nijedan kandidat ne vjeruje u slobodno tržište.