Klimatski portal nedavno je objavio tvrdnju da bi oporezivanje megabogatih "riješilo" klimatske promjene, predlažući da bi dodatni porezi na ultrabogate omogućili financiranje zelenih inicijativa i smanjenje emisija. Međutim, ova teza je previše simplificirana i zanemaruje ključne ekonomske realnosti.

Umjesto da se oslanjamo na još veće poreze, koji već opterećuju bogate na Zapadu, bolji pristup je promicati ekonomske slobode i niže poreze kako bi se potaknule inovacije koje će olakšati adaptaciju na klimatske promjene. U ovom članku analizirat ćemo zašto je trenutni porezni sustav već progresivan, zašto nije spriječio klimatske promjene te kako slobodniji ekonomski okvir može ponuditi stvarna rješenja.

Progresivno oporezivanje bogatih na Zapadu: Već postojeći visoki teret

Na cijelom Zapadu, porezni sustavi su već izrazito progresivni, što znači da bogati plaćaju disproporcionalno velik udio ukupnih poreznih prihoda. Ovo nije novost – sustavi su dizajnirani tako da oni s višim prihodima nose veći teret, uključujući poreze na dohodak, nasljedstvo i kapital.

Prema podacima OECD-a, Sjedinjene Američke Države imaju jedan od najprogresivnijih poreznih sustava među razvijenim zemljama. Najbogatijih 10% stanovnika plaća čak 45,1% ukupnih poreza, što je znatno iznad OECD prosjeka od 31,6%. U Njemačkoj taj udio iznosi 31,2%, u Francuskoj 28%, a u Švedskoj 26,7%.

SAD: Federalna porezna stopa na dohodak za vrhunske zarade iznosi 37%, a uz državne i lokalne poreze može premašiti 50% u nekim državama. Osim toga, porez na kapitalne dobitke i dividende dodatno opterećuje bogate, a porez na nasljedstvo primjenjuje se na imovinu iznad 11,2 milijuna dolara sa stopama do 40%. (izvor)

Unatoč kritikama da je sustav manje progresivan od nekih europskih, bogati u SAD-u nose veći relativni teret od srednje klase.

Njemačka: Top porezna stopa na dohodak iznosi oko 45%, a socijalni doprinosi dodatno povećavaju ukupni porezni wedge na preko 40% za visoke zarade.

Njemačka ima progresivni sustav s porezima na nasljedstvo i imovinu, ali fokus je na širokoj bazi, uključujući srednju klasu.

Francuska: Ova zemlja ima jednu od najviših top stopa na dohodak – 54,5% – koja se primjenjuje na zarade iznad određenog praga. Ranije je postojala "super-tax" stopa od 75% na zarade iznad 1,3 milijuna eura, ali je ukinuta 2015. zbog pada investicija i prihoda, što pokazuje štetne efekte prevelikog oporezivanja.

Francuska je također imala porez na bogatstvo (wealth tax), ali ga je modificirala jer je doveo do odlaska bogatih poduzetnika.

Švedska: Kao primjer skandinavskog modela, top stopa na dohodak iznosi 57,1%, a primjenjuje se na zarade iznad oko 70.000 dolara godišnje – što je relativno nizak prag u usporedbi s SAD-om.

Švedska je ukinula porez na nasljedstvo 2004. godine nakon što je doveo do emigracije poduzetnika, ali porezni sustav ostaje visoko progresivan, s fokusom na redistribuciju.

Ovi primjeri pokazuju da "megabogati" već plaćaju značajan dio poreza – u nekim slučajevima više od polovine ukupnih prihoda države. Dodatno oporezivanje ne bi bilo revolucionarno, već samo pojačanje postojećeg sustava.

Zašto dosadašnje progresivno oporezivanje nije spriječilo klimatske promjene

Unatoč desetljećima progresivnog oporezivanja, klimatske promjene se nastavljaju. Razlog je jednostavan: klimatske promjene su globalni problem uzrokovan emisijama iz cijelog svijeta, a ne samo na Zapadu. Čak i da Zapad prikupi milijarde kroz poreze na bogate, to neće zaustaviti emisije iz Kine, Indije ili drugih razvijajućih se ekonomija, koje čine većinu globalnih emisija.

Na primjer, porezi poput onoga na ugljik, koji su predloženi kao rješenje, pokazali su se neučinkovitima: SAD su smanjile emisije za 14% od 2005. godine bez nacionalnog ugljičnog poreza dok su zemlje s takvim porezima vidjele slične ili manje uspjehe.

Argumenti protiv poreza na ugljik ističu da on povećava troškove energije bez značajnog smanjenja emisija, jer potrošači i tvrtke pronalaze načine da izbjegnu porez, a globalna priroda problema čini domaće mjere nedovoljnima.

Štoviše, progresivni porezi nisu doveli do značajnih zelenih inovacija jer često guše ekonomski rast. Visoki porezi na bogate dovode do manjih investicija u istraživanje i razvoj, jer smanjuju kapital dostupan poduzetnicima. Povijesno gledano, zemlje s visokim porezima poput Francuske vide odlazak talenata i kapitala, što usporava napredak u tehnologijama poput obnovljive energije.

Rješenje: veće ekonomske slobode i niži porezi za poticanje inovacija i adaptacije

Umjesto dodatnog oporezivanja, rješenje leži u većim ekonomskim slobodama i nižim porezima, koji će otvoriti prilike za inovacije i pomoći ljudima u prilagodbi klimatskim promjenama. Ekonomska sloboda – uključujući zaštitu privatnog vlasništva, otvorene tržišta i manje regulacije – potiče inovacije koje su ključne za adaptaciju.

Prema istraživanjima, zemlje s većom ekonomskom slobodom postižu bolje okolišne rezultate jer slobodna tržišta omogućuju efikasniju alokaciju resursa i razvoj zelenih tehnologija.

Na primjer, ekonomska sloboda povećava kapacitet za inovacije u čistoj energiji i energetskoj efikasnosti, omogućujući bolju adaptaciju na klimatske izazove poput ekstremnih vremenskih uvjeta.

Tržišna ekonomija i ekonomska produktivnost ključni su za adaptaciju: viši BDP po stanovniku korelira s nižim smrtnim stopama od prirodnih katastrofa (15 puta nižim u bogatim zemljama) i boljom infrastrukturom za adaptaciju, poput naprednih sustava predviđanja vremena ili otpornih poljoprivrednih tehnologija.

Tržišta signaliziraju rizike kroz cijene, potičući privatne tvrtke da razvijaju rješenja poput precizne poljoprivrede (npr. John Deere) ili klima-uređaja koji spašavaju živote od toplinskih valova.

Niži porezi bi oslobodili kapital za ulaganja u ove inovacije, umjesto da ga preusmjeravaju u birokratske programe. Oporezivanje bogatih neće riješiti klimatske promjene jer ignorira globalnu prirodu problema i štetne efekte na ekonomski rast. Umjesto toga, fokusirajmo se na ekonomske slobode koje će potaknuti inovacije i omogućiti ljudima da se prilagode promjenama. To nije samo ekonomski, već i praktičan pristup za budućnost.