Ministarstvo energije SAD-a objavilo je početkom kolovoza izvješće o klimatskim promjenama koje je zgrozilo novinare i ostale klimatske evangeliste diljem svijeta. Ni ovdašnji klimatski evangelisti u medijima nisu iznimka.

Index, jedan u moru ekstremnih širitelja klimatske histerije, objavio je članak naslovljen "Znanstvenici bijesni na Trumpovog ministra: Radi točno ono što je radio Staljin". Da, novinari sebe i svoje istomišljenike nazivaju znanstvenicima, a ostali su "kontroverzni teoretičari zavjera".

Morate priznati da svaki šok čuvara medijskog prostora izaziva pažnju. Ajde, pogledajmo što ih je toliko razbjesnilo. Izvješće o utjecaju klimatskih promjena na SAD 2025. potpisuje pet autora - novinari kažu "pet klimatskih skeptika". Jedan je John Christy, doktor matematike i klimatskih znanosti. Druga je Judith Corry, klimatologinja koja je objavila stotine istraživanja na temu uragana, polarne klime i ostalog. Treći je Steven E. Koonin, fizičar koji je bio pomoćnik ministra u administraciji predsjednika Baracka Obame. Tu je još Ross McKitrick, kanadski profesor ekonomije koji se specijalizirao za ekonomiju okoliša. I konačno, tu je meteorolog Roy Spencer.

Nitko ne može pobiti stručnost ovog tima koji je Trumpova administracija uposlila za izradu izvješća o klimi. Sve što novinari mogu prigovoriti jest da su to "klimatski skeptici" (premda najmanje dva člana to uopće nisu), ali skepticizam je sastavni dio svakog stručnog rada.

U samom uvodu ministar energetike Chris Wright zaključuje:

"Uspon ljudskog procvata tijekom protekla dva stoljeća priča je vrijedna slavlja. Pa ipak, neumoljivo nam se govori da upravo energetski sustavi koji su omogućili taj napredak sada predstavljaju egzistencijalnu prijetnju.

Goriva na bazi ugljikovodika, tvrdi se, moraju se brzo napustiti ili riskiramo propast planeta. To stajalište zahtijeva pomnu analizu. Zato sam naručio ovo izvješće: kako bih potaknuo promišljeniji i znanstveno utemeljen razgovor o klimatskim promjenama i energiji. Sa svojim tehničkim znanjem, pregledao sam izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama, procjene američke vlade i akademsku literaturu. Također sam surađivao s mnogim klimatolozima, uključujući autore ovog izvješća.

Ono što sam otkrio jest da medijsko izvještavanje često iskrivljuje znanost. Mnogi ljudi odlaze s pretjeranim ili nepotpunim stavom o klimatskim promjenama. Kako bih osigurao jasnoću i ravnotežu, zamolio sam raznolik tim neovisnih stručnjaka da kritički preispitaju trenutno stanje klimatske znanosti, s fokusom na to kako se ona odnosi na Sjedinjene Države.

Klimatske promjene su stvarne i zaslužuju pažnju. Ali nisu najveća prijetnja s kojom se čovječanstvo suočava. Ta razlika pripada globalnom energetskom siromaštvu. Kao netko tko cijeni podatke, znam da poboljšanje ljudskog stanja ovisi o proširenju pristupa pouzdanoj i pristupačnoj energiji.

Klimatske promjene su izazov, a ne katastrofa. Pogrešne politike temeljene na strahu, a ne na činjenicama, mogle bi doista ugroziti dobrobit ljudi."

Znanstvenici su u sažetku naveli najvažnije rezultate istraživanja o stanju klimatskih promjena danas:

"Ovo izvješće preispituje znanstvene sigurnosti i nesigurnosti o tome kako su antropogene emisije ugljikovog dioksida (CO2) i drugih stakleničkih plinova utjecale ili će utjecati na klimu nacije, ekstremne vremenske događaje i odabrane pokazatelje društvenog blagostanja. Te emisije povećavaju koncentraciju CO2 u atmosferi kroz složen i varijabilan ciklus ugljika, gdje se dio dodatnog CO2 zadržava u atmosferi stoljećima.

Povišene koncentracije CO2 izravno potiču rast biljaka, globalno doprinoseći ozelenjavanju planeta i povećanju poljoprivredne produktivnosti. Također čine oceane manje alkalnima (snižavaju pH). To je moguće štetno za koraljne grebene, iako nedavni oporavak Velikog koraljnog grebena sugerira drugačije.

Ugljični dioksid također djeluje kao staklenički plin, vršeći utjecaj zagrijavanja na klimu i vrijeme. Projekcije klimatskih promjena zahtijevaju scenarije budućih emisija. Postoje dokazi da scenariji koji se široko koriste u literaturi o utjecajima precjenjuju uočene i vjerojatne buduće trendove emisija.

Nekoliko desetaka globalnih klimatskih modela u svijetu nudi malo smjernica o tome koliko klima reagira na povišeni CO2, s prosječnim zagrijavanjem površine pri udvostručenju koncentracije CO2 u rasponu od 1,8 °C do 5,7 °C. Metode temeljene na podacima daju niži i uži raspon. Globalni klimatski modeli općenito su „vrući“ u svom opisu klime posljednjih nekoliko desetljeća - preveliko zagrijavanje na površini i preveliko pojačanje zagrijavanja u donjoj i srednjoj troposferi. Kombinacija preosjetljivih modela i nevjerojatnih ekstremnih scenarija za buduće emisije daje pretjerane projekcije budućeg zagrijavanja.

Većina ekstremnih vremenskih događaja u SAD-u ne pokazuje dugoročne trendove. Tvrdnje o povećanoj učestalosti ili intenzitetu uragana, tornada, poplava i suša nisu potkrijepljene povijesnim podacima SAD-a. Osim toga, prakse gospodarenja šumama često se zanemaruju pri procjeni promjena u aktivnosti šumskih požara. Globalna razina mora porasla je za otprilike 20 cm od 1900. godine, ali postoje značajne regionalne varijacije uzrokovane prvenstveno lokalnim slijeganjem tla; mjerenja američkih plimomjera u agregatu ne pokazuju očito ubrzanje porasta razine mora iznad povijesne prosječne stope.

Pripisivanje klimatskih promjena ili ekstremnih vremenskih događaja ljudskim emisijama CO2 osporavaju prirodna klimatska varijabilnost, ograničenja podataka i inherentni nedostaci modela. Štoviše, doprinos solarne aktivnosti zagrijavanju krajem 20. stoljeća mogao bi biti podcijenjen.

I modeli i iskustvo sugeriraju da bi zagrijavanje uzrokovano CO2 moglo biti manje štetno ekonomski nego što se uobičajeno vjeruje, a pretjerano agresivne politike ublažavanja mogle bi se pokazati štetnijima od samih posljedica klime. Procjene društvenog troška ugljika, koje pokušavaju kvantificirati ekonomsku štetu emisija CO2, vrlo su osjetljive na svoje temeljne pretpostavke i stoga pružaju ograničene neovisne informacije.

Očekuje se da će mjere američke politike imati neprimjetno male izravne utjecaje na globalnu klimu i bilo koji učinak pojavit će se tek s dugim odgodama."

Niste našli ništa skandalozno? To je zato što ovdje nema apsolutno ništa skandalozno. Nema gulaga, nema ubijanja protivnika, ništa što je radio Staljin? Zašto ga mediji onda uspoređuju sa Staljinom?

Medije je razljutilo to što je američka administracija napustila njihov histerični balon u koji više ne vjeruje ni većina građana SAD-a. Bit će manje javnog novca za medijsku propagandu, to je sve.