Liberal.hr
Liberal.hr
Amerikanci su Trumpu dodali kočnicu. To je dobro.

Amerikanci su Trumpu dodali kočnicu. To je dobro.

Piše: Mario Nakić
Foto: Mark Taylor/Wikipedia
4.11.2026.
Amerikanci su Trumpu dodali kočnicu. To je dobro.

Amerikanci su Trumpu dodali kočnicu. To je dobro.

Piše: Mario Nakić
Foto: Mark Taylor/Wikipedia
4.11.2026.

Demokrati su na međuizborima u SAD-u 3. studenog osvojili oba doma Kongresa. Republikanci su prije izbora imali 53 od 100 mjesta u Senatu i tijesnu većinu u Zastupničkom domu. Od siječnja će Donald Trump prvi put u drugom mandatu imati protiv sebe Kongres koji ne kontrolira njegova stranka.

Rezultat nije iznenađenje po smjeru nego po veličini. Demokrati su pobijedili u državama koje je Trump 2024. osvojio dvoznamenkastom razlikom, uključujući Teksas i Kansas.

Rezultati

Senat. Demokratima je trebao neto dobitak od četiri mjesta. Prema projekcijama NBC-a, preuzeli su sedam republikanskih mjesta: Iowu, Kansas, Ohio, Maine, Sjevernu i Južnu Karolinu te Teksas.

Prema praćenju agencije AP, Demokrati su u trenutku pisanja imali 54 mjesta, a Republikanci 44, uz još neutvrđene utrke pa konačni broj može biti drukčiji, ali je sigurno da su Demokrati osvojili većinu u Senatu.

Zastupnički dom. Demokrati su dosegli 218 potvrđenih mjesta, koliko je potrebno za većinu. Hakeem Jeffries trebao bi u siječnju postati predsjednik Doma. Konačan broj mjesta još nije poznat jer se dio glasova broji.

Ključne utrke za Senat

Teksas: James Talarico (D) vs Ken Paxton (R)
54,9 – 43,2 % - prvi demokratski senator od 1988.

Maine: Troy Jackson (D) vs. Susan Collins (R)
53,8 – 46,1 % - pad senatorice s 30 godina staža

Sjeverna Karolina: Roy Cooper (D) vs Michael Whatley (R)
58,7 – 39,1 % - prvo preuzimanje te noći

Ohio: Sherrod Brown (D) vs. Jon Husted (R)
50 – 45,2 % - povratak bivšeg senatora

Michigan: Abdul El-Sayed (D) vs. Mike Rogers (R)
52,4 – 45,6 % - prvi musliman u Senatu

Georgia: Jon Ossoff (D) vs. Mike Collins (R)
59 – 41 % - poraz Trumpova kandidata

Tri utrke najbolje pokazuju razmjere. U Teksasu je republikanski kandidat bio Ken Paxton, državni odvjetnik s poviješću optužbi za korupciju, a protukandidat državni zastupnik James Talarico. Paxton je priznao poraz još u izbornoj noći. Demokrati su ondje osvojili i guvernersko mjesto.

U Kansasu je Adam Hamilton postao prvi demokratski senator te države u gotovo 90 godina, a sam se opisuje kao demokrat neovisnog uma. U Maineu je pala Susan Collins, jedna od posljednjih republikanskih umjerenjaka. Prema anketama s birališta, većina birača smatrala je da je bila preblizu Trumpu.

Gospodarstvo i carine

Trump je 2024. pobijedio velikim dijelom zato što su mu birači vjerovali da će spustiti cijene. Dvije godine kasnije, gospodarstvo je postalo njegova najveća slabost.

Prema NBC-ovoj anketi s birališta:

- 65 % birača smatra da su Trumpove politike pogoršale gospodarske prilike, a samo 27 % da su ih poboljšale

- 62 % povišene cijene pripisuje njegovim politikama, a 38 % čimbenicima izvan njegove kontrole

- Gospodarstvo je za 39 % birača bilo najvažnije pitanje

- Demokratima je vođenje gospodarstva povjerilo 43 % birača, a Republikancima 37 %.

O carinama je slika još jasnija. Prema CNBC-ovoj anketi birača, 65 % kaže da su carine naštetile nacionalnom gospodarstvu, a samo 22 % da su pomogle. Za lokalno gospodarstvo omjer je 63 prema 15. U Maineu je 69 % birača reklo da su carine naštetile njihovu kraju.

Prema CBS-u, birači su dvostruko češće govorili da su im se financije pogoršale nego poboljšale.

Za liberala ovdje nema ništa iznenađujuće. Carina je porez koji plaća domaći kupac više nego strani izvoznik. Kad država poskupljuje uvoz, poskupljuje i domaću proizvodnju koja koristi uvozne dijelove, a obitelji plaćaju više za istu robu.

Trump je carine predstavljao kao alat kojim će Amerika natjerati druge da plaćaju. Birači su na kraju zaključili da plaćaju oni sami. Države uz granicu s Kanadom, poput Mainea i Michigana, bile su među najizloženijima, a ondje su Demokrati upravo i pobijedili.

Rat s Iranom

Drugi veliki teret za Republikance bio je rat. SAD i Izrael napali su Iran 28. veljače. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca, kroz koji inače prolazi petina svjetske nafte, Međunarodna agencija za energiju opisala je kao najveći poremećaj opskrbe u povijesti tržišta nafte.

Prosječna cijena benzina u SAD-u porasla je s 2,98 dolara po galonu na dan napada na više od 4 dolara, a godišnja inflacija u ožujku dosegla je 3,3 %, najviše od svibnja 2024.

Rat je mogao završiti u lipnju. Memorandum koji su 17. lipnja potpisali Trump i iranski predsjednik Pezeškijan predviđao je 60 dana primirja, ali je ono efektivno trajalo nešto više od tjedan dana.

U srpnju je Trump proglasio primirje završenim i naredio nove napade. Novoizabrani senator iz Kansasa nakon pobjede je kao jednu od prvih zadaća Kongresa naveo okončanje rata s Iranom.

Birači su presudili. Prema NBC-ovoj anketi, 62 % smatra da je Trump pogriješio što je započeo rat. Šteta nije ostala u Americi. Poremećaj opskrbe naftom i plinom pogodio je cijeli svijet, od Filipina, gdje je proglašeno izvanredno energetsko stanje, do Europe, gdje su analitičari očekivali najteže srednjoročne posljedice.

Propušteno primirje pretvorilo je rat u višemjesečni teret za svjetsko gospodarstvo, a američki birači račun su naplatili na glasovanju.

Republikanska stranka: lojalnost umjesto načela

Treći uzrok poraza Republikanci su proizveli sami. Trump je u predizborima birao kandidate po lojalnosti, a ne po kvaliteti i to je stranku stajalo mjesta koja su trebala biti sigurna.

Najjasniji primjer je Teksas. Senator John Cornyn bio je četiri mandata u Senatu i glasao je za Trumpovu agendu. Trump je ipak u svibnju podržao njegova izazivača Kena Paxtona uz obrazloženje da ga Cornyn nije podržavao kad je bilo teško.

Paxtonova glavna kvalifikacija bila je bezuvjetna lojalnost, uključujući pokušaje poništavanja izbora 2020., a stranački savjetnici smatrali su ga ranjivijim kandidatom zbog optužbi za korupciju.

Cornyn je upozorio da republikanski birači biraju između snažnog kandidata i slabog koji ugrožava sve. Paxton je pobijedio u predizborima, a u studenom izgubio s gotovo 12 bodova razlike u državi u kojoj Demokrati nisu osvojili senatorsko mjesto od 1988.

Republikanski strateg Ryan Williams rekao je još u svibnju da je predsjednik pokazao kako osobnu lojalnost stavlja iznad političke računice, čak i kad ugrožava sigurno mjesto.

Teksas nije bio iznimka. U Louisiani je senator Bill Cassidy, koji je 2021. glasao za Trumpovu osudu u postupku opoziva,, ispao u predizborima protiv kandidata kojeg je Trump podržao. U Georgiji je Trumpov izbor Mike Collins izgubio od Jona Ossoffa s 18 bodova razlike.

Stranka koju je Trump preoblikovao po sebi pokazala se dobrom u osvajanju predizbora, a lošom u osvajanju općih izbora.

To je problem šire od jednog izbornog ciklusa. Kad lojalnost vođi postane glavni kriterij, stranka gubi ljude koji znaju reći ne. A stranka bez unutarnje opozicije ne može ni ispraviti pogreške svog vođe, kao što su carine ili rat.

Povijesni obrazac

Sve navedeno pojačalo je nešto što se ionako očekivalo. Američki birači na međuizborima redovito kažnjavaju predsjednikovu stranku. Stranka u Bijeloj kući gubi mjesta u Zastupničkom domu gotovo uvijek, a posebno kad drži sve poluge vlasti.

Svaki od posljednjih pet predsjednika koji je u međuizbore ušao s kontrolom Bijele kuće i oba doma tu je kontrolu izgubio: Clinton 1994., Bush 2006., Obama 2010., Trump 2018. i Biden 2022. Trump je sada šesti.

Veličina poraza prati predsjednikovu popularnost. Prema NBC-ovoj anketi, Trumpova je ocjena među biračima niža od ocjene bilo kojeg predsjednika na dan izbora u gotovo dva desetljeća. Bush je 2006. s potporom od 38 % izgubio 30 mjesta u Domu, Obama 2010. s 45 % izgubio je 63, a Trump 2018. s oko 40 % izgubio je 42.

Ovaj put početni položaj bio je slabiji nego 2018.: prema Wall Street Journalu, Trump je 2026. imao najnižu potporu predsjednika u razdoblju prije međuizbora od 1990.

Politolozi raspravljaju oko toga zašto obrazac postoji. Jedno objašnjenje je da birači svjesno traže ravnotežu i daju opoziciji Kongres kako bi ograničili predsjednika. Drugo je da su međuizbori prije svega referendum o predsjedniku pa nezadovoljni izlaze glasati, a zadovoljni ostaju kod kuće.

Ovogodišnji rezultat dobro odgovara objema teorijama: tri četvrtine birača bilo je nezadovoljno smjerom zemlje, a mnogi su izbore izričito vidjeli kao ukor Trumpu.

Socijalisti u Kongresu

Nije sve u ovom rezultatu dobra vijest. Demokratski socijalisti Amerike (DSA) imali su povijesnu noć: najmanje pet kandidata koje su podržali ušlo je u Zastupnički dom, čime se njihov broj u Kongresu više nego utrostručio. Među njima su Melat Kiros iz Colorada, koja je u predizborima porazila zastupnicu s 15 mandata Dianu DeGette, te Claire Valdez i Darializa Avila Chevalier iz New Yorka, koje je podržao gradonačelnik Zohran Mamdani. Pridružit će se Alexandriji Ocasio-Cortez i Rashidi Tlaib.

Njihov program ne treba umanjivati. Uz "besplatno sve", DSA-ovi kandidati zagovarali su i ukidanje imigracijske agencije ICE. Organizacija koja u imenu nosi socijalizam ne krije da želi veću ulogu države u gospodarstvu, a to je smjer koji je svugdje gdje je proveden dosljedno završio siromaštvom i manje slobode.

Ali valja paziti na proporcije. DSA-ovi zastupnici pobijedili su u okruzima koji su ionako sigurno demokratski. Njihov uspjeh odvio se u demokratskim predizborima, a ne na općim izborima protiv Republikanaca. To dakle više govori o problemu koji pogađa Demokratsku stranku nego SAD u cjelini.

Mjesta koja su Demokratima donijela većinu u Senatu osvojili su uglavnom drukčiji ljudi: bivši guverner Roy Cooper, bivši senator Sherrod Brown, Kansasov Adam Hamilton koji se opisuje kao demokrat neovisnog uma.

Usred vala koji je zahvatio cijelu zemlju, socijalisti u Floridi nisu prošli: DSA-ova članica Angie Nixon izgubila je senatorsku utrku. Ovo nije mandat za socijalizam, nego protiv Trumpove politike. Demokrati koji to pobrkaju mogli bi brzo izgubiti ono što su upravo osvojili.

Protuargumenti

Trumpovi branitelji imaju odgovor i nije bez osnove.

Prvo, Demokrati nisu popularni. Prema Pewu, Demokratsku stranku negativno je pred izbore ocjenjivalo 59 % Amerikanaca, praktički jednako kao i Republikansku. Rezultat je odbacivanje vlasti, a ne prihvaćanje opozicije.

Demokrati su na pitanje o gospodarstvu dobili prednost od samo šest postotnih bodova, a gotovo petina birača ne vjeruje nijednoj stranci.

Drugo, carine i rat teško je razdvojiti. Rat s Iranom podigao je cijene goriva i hrane u isto vrijeme kad su carine djelovale na cijene uvozne robe. Anketa s birališta ne može reći koliko je svaki od tih čimbenika pridonio porazu.

Trumpovi zagovornici reći će da je rat bio nužan zbog iranskog nuklearnog programa, a da su carine dugoročni projekt čiji se učinci na industriju još ne vide.

Treće, podijeljena vlast ima cijenu. Kongres pod Demokratima može blokirati Trumpove kandidate, ali i proračune, imenovanja i reforme. Prethodna razdoblja podijeljene vlasti, primjerice 2011.–2014., obilježili su sukobi oko gornje granice duga i blokade proračuna.

Kočnica je korisna samo ako vozilo ide u krivom smjeru, a ne kad ga potpuno zaustavi.

Ova tri prigovora vrijede. Ipak, nijedan ne mijenja temeljni zaključak: birači su dobili ono što su tražili, a to je granica predsjedničkoj moći, ne potvrda demokratskog programa.

Zaključak: kočnica, ne volan

Tvorci američkog ustava nisu vjerovali nijednoj vlasti, pa ni većini. Sustav provjera i ravnoteža zamišljen je upravo zato da nijedna osoba ni stranka ne može vladati bez pristanka drugih. Kad isti ljudi drže Bijelu kuću i oba doma Kongresa, a stranka u Kongresu predsjedniku ne smije proturječiti, taj sustav prestaje raditi.

Posljednje dvije godine pokazale su kako to izgleda: carine i rat koje republikanski Kongres nije zaustavio.

Od siječnja će Trump morati pregovarati. Svaki zakon, proračun i imenovanje morat će proći kroz Kongres koji ne kontrolira. To nije kraj njegove vlasti nego povratak njezinim granicama.

Za klasičnog liberala, kojemu je ograničena vlast vrjednija od bilo kojeg programa, to je dobra vijest, bez obzira na to tko sjedi s druge strane stola.
Novi Kongres neće biti savršen. U njemu će biti više socijalista nego ikad, a demokratsko vodstvo moglo bi pobrkati glas protiv Trumpa s glasom za vlastiti program.

Ali dvije godine podijeljene vlasti koja traži kompromis bolje su od dvije godine u kojima jedan čovjek može po volji uvoditi poreze na uvoz i voditi ratove bez stvarnog nadzora. Amerikanci nisu izabrali novog vozača. Vratili su kočnicu.
Podijeli s prijateljima

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj:
Doniraj svakog mjeseca za rad portala Liberal.hr, izaberi iznos:
Doniraj jednokratno, izaberi iznos:
Za donacije preko m-bankinga, uslikajte barkod i unesite željeni iznos:
Barkod za donacije
Za IBAN i druge podatke za uplatu, kliknite ovdje.

O autoru

Mario Nakić
MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, umjetnu inteligenciju i stvaranje. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:
Liberal na Facebooku
Liberal na X-u
Liberal na Instagramu
Liberal na Youtubeu
Netcom