U malom Greenfieldu u zapadnom Massachusettsu (17.700 stanovnika) lezbijski bar Last Ditch pokušao je preživjeti. Umjesto toga je dobio optužbe za eugeničarstvo, prijetnje paljenjem i 3 i pol sata javnog sastanka na kojem su vlasnicu optužili da lije "bijele they/them suze".

Bar su 2025. otvorile tri cimerice u srednjim dvadesetima kao prostor za "lezbijke, transseksualke, rodne frikove, radnike i njihove prijatelje". Pravila su bila jasna: KN-95 maska ili bolja cijelo vrijeme, nitko se ne odbija zbog nedostatka novca, policija nije dobrodošla, siromašni i beskućnici jesu.

Besplatna trgovina s Narkanom, testovima na fentanil i lezbijskim klasičnim romanima. Misija: "sustavi brige, akcije i pomoći".

Problem je bio što se briga ne financira sama od sebe. Promet je padao. Sve više gostiju nije imalo ulaznicu, a bar ih je puštao. Računi su se gomilali. Dvije od tri osnivačice povukle su se mjesecima ranije (jedna je otišla u školu za klaunove).

Jackie Matellian ostala je sama s kreditom od 50.000 dolara, šest mjeseci živjela u kamionu i radila četiri posla. Stanodavac je tražio 3.900 dolara zaostatka za najam.

Nakon konzultacija s lokalnom LGBT gospodarskom komorom odlučili su jednu noć tjedno - subotu - učiniti mask-optional, odnosno da maska bude stvar slobode izbora. Ostale večeri maske ostaju obavezne.

31. kolovoza objavili su na Instagramu, usred obavijesti o DJ-evima i sastanku volontera: "S ljubavlju obavještavamo naše imunokompromitirane dive da ćemo subotom otvarati kao mask optional."

Ljubav nije uzvraćena. Objava je sakupila 442 komentara: "Samo recite da ste suučesnici u masovnom onesposobljavanju i gotovo.", "Ljudi poput vas ubijaju invalidne osobe zbog vlastite zabave i pogodnosti.", "Nadam se da će vam objekt zapaliti."...

Optužbe: ableizam, eugeničarstvo, pandering kapitalizmu i bijeloj supremaciji. Greenfield u tom trenutku više od dva mjeseca nije prijavio nijedan slučaj COVID-a.

Dva dana kasnije bar se ispričao zbog "pasivnog i odbacujućeg tona" koji pogađa "najintersekcionalnije među nama". Isprika je izazvala novi val bijesa jer slika nije imala alt-tekst za sljepoću: "Ovo nije pristupačna objava. Pokazuje nedostatak brige za disability intersekcionalnost."

Na mjesečnom sastanku 11. rujna okupilo se desetak ljudi u krugu na plesnom podiju (svi s maskama) plus 10–15 na Zoomu. Dva medijatora, vježba disanja, svatko ima dvije minute. Gotovo odmah se raspalo.

Najglasniji kritičar, izvođač Soe Noire (crni, gender-expansive lezbijka, he/him), preplavio je chat bijesnim porukama. Kad je licencirana terapeutkinja, jedna od medijatorica, predložila da se svi malo maknu s "mjesta pravednosti" i da bi bilo lijepo znati jedno drugome lice, Zoom je reagirao: odbacivanje virtualnih sudionika nije accessibility.

Bijela terapeutkinja centrira osjećaje bijelog i white-adjacent osoblja. Licencirana je, dakle mandated reporter, dakle agent države, dakle kao policija. Jedan sudionik pitao je može li ih protiv volje hospitalizirati.

Kad je Matellian došla na red, rekla je da ovo nikad nije bio njezin projekt, da je samo htjela podržati svoje cimerice, da joj je kreditni rejting uništen i da ne misli da radi dobar posao. Zaplakala je ispod maske.

Odgovor iz chata: "Odabrala si vrijeme da prolijevaš suze i centriraš svoje osjećaje. Ovo je nevjerojatno rasističko i deflecting ponašanje." Kasnije na Instagramu: "WHITE THEY/THEM TEARS. Bar nije sigurno okruženje niti zainteresiran za revolucionarnu praksu."

Nakon 3,5 sata sastanak je završio. Malo toga je riješeno. Noire je odbio doći na sljedeći sastanak jer bi bilo "nevjerojatno neiskreno i rasističko" da bijela osoba traži od njega besplatan emocionalni i fizički rad.

Sljedeće subote, druga mask-optional noć, plesni podij sa strip stubom bio je prazan. Kokteli po 10 dolara, DJ Harsh Noise Boyfriend, a na kraju je ostao jedan stalni gost. Barmenica Mixxy, trans žena koja u dnevnom poslu radi kao inženjerka i ovdje radi samo za napojnice, rekla je da je rana dogmatika o maskama bila pogreška. Ljudi ne vole da ih se šokira tako naglim promjenama. "Tako ne funkcionira ugostiteljstvo."

Matellian i dalje planira pretvoriti bar u kooperativu da ne nosi sav financijski rizik sama. Konflikti, kaže, dolaze uz teritorij. "To je cijena koju plaćaš da budeš u zajednici."

Cijena je, izgleda, da zajednica koja se zaklinje u brigu, intersekcionalnost i sisteme skrbi ne može podnijeti da netko jednu noć tjedno skine masku da bi platio najam. Ostale večeri maske ostaju. Jedna subota bila je previše.

U Greenfieldu i okolnom Pioneer Valleyu i dalje ima knjižara s natpisom "medical masks required" i kazališnih radionica za maskirane izvođače. Last Ditch je samo pokušao ostati otvoren. Umjesto toga je postao ilustracija što se dogodi kad se svaka odluka mjeri prema tome tko je najviše pogođen na najvećem broju osi, a račun za struju i dalje dolazi.