Američki predsjednik Donald Trump u petak je na svojoj društvenoj mreži Truth Social objavio da "s trenutnim učinkom" zabranjuje medijskim kućama CNN, MS NOW (bivši MSNBC) i Politico pristup Bijeloj kući. Razlog: "stalno izvještavanje LAŽNIH VIJESTI", "fikcija i laži". Drugi će mediji, poručio je, uslijediti. Sutradan su novinarima tih redakcija oduzete akreditacije na ulazu. U ponedjeljak tri kuće najavljuju tužbu.

To nije sitnica o protokolu. To je otvoreno kažnjavanje medija zbog sadržaja izvještavanja.

Što se zapravo dogodilo?

Trump nije naveo konkretan članak ili emisiju. Rekao je da je riječ o "kumulativnim pričama" i da "ne mora puštati" one koji pišu "namjerno negativne priče" u "svoju kuću". Taj je jezik ključan. Predsjednik javno veže oduzimanje pristupa uz nezadovoljstvo tonu i zaključcima izvještavanja. Pravni stručnjaci to nazivaju diskriminacijom na temelju stajališta (viewpoint discrimination). Američki sudovi takvo ponašanje vlasti prema tisku obično ne podnose.

Bijela kuća nije javni park, ali nije ni privatni salon. Kad država otvori prostor novinarima - briefing, Oval Office, Air Force One, press pool - ne smije potom selektivno zatvarati vrata onima čiji joj se tekstovi ne sviđaju. To je već utvrđeno u slučajevima iz prvog Trumpova mandata.

Nije prvi put

Godine 2018. Bijela kuća oduzela je "hard pass" Jimu Acosti s CNN-a nakon žestoke razmjene na konferenciji za novinare. Sudac Timothy Kelly, kojeg je imenovao sam Trump, naredio je povrat akreditacije. Nije presudio da postoji apsolutno pravo na ulazak, ali je utvrdio da vlast nije poštovala ni elementarni postupak: obavijest, obrazloženje, priliku za očitovanje. Bijela kuća je popustila, uz nova "pravila ponašanja".

U drugom mandatu obrazac se ponovio i proširio. Associated Pressu je ograničen pristup Oval Officeu i Air Force Oneu jer je u svojem stylebooku zadržao naziv "Meksički zaljev" uz napomenu o Trumpovoj naredbi o preimenovanju u "Američki zaljev". Sudac Trevor McFadden - opet Trumpov imenovanik - u travnju 2025. naredio je vraćanje pristupa, držeći da vlast ne smije kažnjavati novinsku agenciju zbog izbora riječi. Žalbeni postupak se nastavio.

Sada nije riječ o jednom novinaru ili jednoj agenciji i jednoj riječi. Riječ je o cijelim redakcijama, najavljenim kao prvi na popisu. To je kvalitativni skok.

Širi obrazac, ne izolirani ispad

Trumpov odnos prema medijima nije nov. Od kampanje 2015. naziva medije "lažnim vijestima" i "neprijateljem naroda". U prvom mandatu prekinuo je redovite briefinge, isključivao pojedine novinare s događaja i javno ih vrijeđao. U drugom mandatu administracija je preuzela veću kontrolu nad press poolom, smanjila ili ukinula financiranje javnih i međunarodnih emitiranja (NPR, PBS, Voice of America i srodni servisi), otkazivala pretplate i ugovore državnih agencija s medijima te pokretala tužbe.

Dio tih poteza klasični liberali mogu braniti. Država nema obvezu financirati javne radiotelevizije niti kupovati pretplate na novine. Soft power preko Voice of America nije svetinja. Ali oduzimanje pristupa privatnim medijima zato što pišu negativno o predsjedniku nije smanjenje državnog aparata. To je korištenje državnog aparata za kažnjavanje govora.

Mediji nisu nedužni. Povjerenje Amerikanaca u tiskovine desetljećima pada. Pokrivenost Trumpa u dijelu mainstreama često je bila jednostrana, katkad i činjenično slaba (Russiagate i slične epizode ostavile su traga). To objašnjava bijes birača i predsjednika.

Ali to ne opravdava da izvršna vlast postane urednik koji odlučuje tko smije ući u zgradu.

Zašto je to važno i izvan Washingtona

Načelo je jednostavno: medijska sloboda ne postoji zato da bi mediji bili miljenici vlasti, nego zato da vlast ne može odlučivati tko smije o njoj izvještavati. Ako predsjednik smije izbaciti CNN i Politico zbog "negativnih priča", sljedeći predsjednik smije izbaciti Fox ili Breitbart zbog "pozitivnih".

Liberalna tradicija ne štiti omiljene novinare. Štiti pravilo da država ne smije kažnjavati govor koji joj smeta. Trump ima pravo govoriti da su mediji pristrani i loši. Ima pravo birati s kim razgovara. Nema pravo pretvoriti pristup sjedištu izvršne vlasti u nagradu za lojalnost.

Sudovi će vjerojatno intervenirati, kao što su već intervenirali. Pitanje nije samo hoće li CNN i Politico vratiti akreditacije. Pitanje je hoće li se u američkoj politici normalizirati ideja da predsjednik smije sastavljati popis prihvatljivih izvjestitelja. Ako se normalizira, sloboda medija prestaje biti pravo, a postaje privilegij koji dodjeljuje onaj tko trenutačno sjedi u Ovalnom uredu.

To nije jačanje republike. To je njezino slabljenje.