Dan nakon povijesnog poraza republikanaca na izborima za Kongres republikanski senator iz Teksasa, Ted Cruz, snimio je epizodu svog podcasta koja zvuči kao ispovijed. Ispod pompoznih fraza krije se priznanje koje bi trebao čuti svaki populist s obje strane Atlantika: carine i ratovi na kraju dolaze na naplatu - na blagajni u trgovini.

Plima koja je potopila Teksas

Izbori 3. studenoga završili su onako kako su republikanci strahovali, samo gore. Demokrati su osvojili i Zastupnički dom i Senat, a prema procjeni MS NOW-a imat će oko 254 od 435 zastupnika i 54 od 100 senatora. Demokrati su preuzeli senatska mjesta u Sjevernoj Karolini i Ohiju, a obranili ono u Georgiji.

No potres je bio u Teksasu. Demokrat James Talarico pobijedio je republikanca Kena Paxtona za mjesto u Senatu s oko 55 prema 43 posto - prvi demokrat koji je u Teksasu pobijedio na izborima za cijelu državu još od 1994. Gina Hinojosa srušila je guvernera Grega Abbotta i postala prva Latinoamerikanka na tom položaju. Demokrati su osvojili sve izvršne funkcije u državi i teksaški Zastupnički dom.

Cruz je to u svom podcastu Verdict nazvao porazom razmjera Watergatea i - ne birajući riječi - tsunamijem, a ne valom. "Sada sam jedini republikanac izabran na razini cijele države koji je preostao u Teksasu", rekao je. Zanimljivije od žalovanja je ono što je rekao o razlozima.

"Nije stvar u tebi, nego u njima"

Cruz najprije odbacuje uobičajenu utjehu poraženih: problem nije bio u izlaznosti. Republikanski, libertarijanski i neovisni birači došli su na biračka mjesta - i glasali za demokrate.

Kao primjer uzima Kansas, koji demokrata u Senat nije poslao od 1932. Prema izlaznoj anketi koju navodi, trećina birača (30,6 %) kao glavnu temu navela je troškove života: energiju i hranu. Slijede korupcija (18,5 %), cijena rata s Iranom (10,1 %) i trgovinski rat s Kanadom (7,6 %). Data centri i umjetna inteligencija - tema koja je ovih dana izvela prosvjednike na europske ulice - bili su glavna briga za tek 3,8 % birača.

Cruz tvrdi da su republikanski političari predugo gledali makroekonomske brojke - burzu na rekordnim razinama, rekordni medijalni dohodak, rekordno nisko siromaštvo - i pritom previdjeli što se događa u kućanstvima. Kao dokaz nabraja niz pokazatelja koji su više od poliranih grafova govorili o stvarnom stanju:

- prodaja konzervirane mesne zamjene Spam dosegla je rekordnih 113 milijuna konzervi, gotovo koliko je prodano tijekom cijelog Drugog svjetskog rata;
- 29 % Amerikanaca ove je godine namirnice plaćalo na odgodu, dvostruko više nego prije dvije godine;
- banke su u kolovozu zaplijenile 42 % više kuća nego godinu ranije, a zaplijenjenih automobila 2024. bilo je više nego na vrhuncu financijske krize 2009.;
- 6 % štediša 2025. posegnulo je za hitnim povlačenjem novca iz mirovinskog računa 401(k), uz kazne - trostruko više od uobičajenog;
- Amerikanci su 2026. više od 75 milijuna puta plaćeno darivali krvnu plazmu. To je, kaže Cruz, 200.000 ljudi dnevno s iglom u ruci da bi platili namirnice.

Cruz ne navodi izvore tih brojki pa ih treba čitati kao njegov argument, a ne kao provjerenu statistiku. Ali smjer je jasan i ne razlikuje se mnogo od onoga što su demokrati govorili tijekom cijele kampanje: makroekonomija može cvjetati dok srednja klasa puca po šavovima.

Priznanje u jednoj rečenici

Najvažnija rečenica cijele epizode lako se previdi jer je umetnuta u nabrajanje: hrana je preskupa, gorivo je preskupo, osiguranje je preskupo - "carine su sve poskupile".

Za republikanskog senatora koji je Trumpa uglavnom podržavao to je značajno priznanje. Cruz to, istina, ne govori prvi put. U travnju 2025., nakon Trumpova "Dana oslobođenja" i pada burze, upozorio je u istom podcastu da su trajne carine golemo povećanje poreza američkim građanima i da bi recesija 2026. značila političko krvoproliće za republikance. Tada je još vjerovao da su carine samo pregovarački potez koji će brzo nestati. Nisu nestale, a krvoproliće je stiglo - ne kroz recesiju nego kroz cijene.

Tu je i rat s Iranom. Trebao je biti kratak i odlučan, kaže Cruz, a odužio se. Za birače u Kansasu njegova cijena bila je treća najvažnija tema, ispred trgovinskog rata s Kanadom - najbližim saveznikom i jednim od najvećih trgovinskih partnera SAD-a.

Klasični liberali to znaju od Smitha i Bastiata: carina je porez koji plaća domaći kupac, a ne strani izvoznik, i najviše pogađa one koji veći dio prihoda troše na hranu, gorivo i osnovne potrepštine. Rat je, uz ljudsku cijenu, i najskuplji državni program. Birači u Kansasu i Teksasu možda nisu čitali ekonomske udžbenike, ali su ih na blagajni osjetili.

Ekonomija u obliku slova K

Cruz potom opisuje ono što ekonomisti zovu ekonomijom u obliku slova K: jedni idu gore, drugi dolje. Prošle je godine, kaže, svijet dobio prvog bilijunaša, a gradnja data centara pretvarala je milijardere u stomilijardere - dok je prosječnom Amerikancu račun za struju u pet godina porastao 30 %.

"Ljudi su razumljivo bili bijesni", zaključuje.

Zanimljivo je što iz toga Cruz ne izvodi zaključak da data centre treba zaustaviti. Naprotiv: upozorava da bi demokratsko zaustavljanje novih AI investicija - a demokrati su upravo to obećavali - ugrozilo više od 700 milijardi dolara projekata koji bi trebali krenuti iduće godine i vjerojatno gurnulo zemlju u recesiju.

Obje tvrdnje mogu biti točne istodobno, i upravo je to ključ. Računi za struju rastu iz mnogo razloga, ali jedan je izravno vezan uz data centre: trošak novih dalekovoda i elektrana često završi razliven po računima svih kućanstava. Rješenje nije zabrana nego pravilo koje kaže: tko trošak izaziva, taj ga i plaća. Američki republikanci to pravilo nisu napisali na vrijeme pa će im ga sada pisati ljudi koji ne vjeruju u tržište. Isti izbor danas stoji pred Europom i Hrvatskom.

Gdje Cruz griješi

Dijagnoza je dobra; ostatak epizode manje. Prvi problem je ime koje nedostaje. Cruz opisuje carine kao da su vremenska nepogoda koja je pala s neba. Ne spominje da ih je uveo predsjednik njegove stranke, kojeg je i sam podržao, i da je republikanska većina u Kongresu dvije godine imala priliku zaustaviti ih. Rat s Iranom nije se "odužio" sam od sebe. Ako je odgovornost temelj konzervatizma, onda počinje kod vlastite kuće.

Drugi problem je retorika. U istoj epizodi u kojoj priznaje da su republikanci izgubili jer nisu slušali birače, Cruz kaže da su Demokratsku stranku preuzeli "komunisti i islamisti". To je upravo onaj ton koji je umjerene i neovisne birače - one koje sada želi vratiti - otjerao na drugu stranu.

Iako među demokratskim kandidatima uistinu ima i takvih, oni su manjina. Većina novoizabranih kongresnika je prilično umjereni lijevi centar ili centar. Birač koji je zbog cijena hrane glasao za demokrata neće se vratiti stranci koja ga je upravo nazvala suputnikom komunista.

Treći problem su proročanstva. Cruz unaprijed zna da će novi demokratski guverner u Teksasu uvesti porez na dohodak, možda i porez na bogatstvo, zatvoriti energetsku industriju i progoniti Elona Muska. Neke od tih bojazni mogle bi se pokazati opravdanima, ali to su predviđanja, a ne činjenice. Teksaški ustav, sudovi i tržište rada nisu nestali preko noći.

I na kraju, staro opravdanje: naša politika je bila dobra, samo je nismo dobro objasnili. Cruz se žali da premalo kandidata govori o mjerama koje je sam napisao. Možda. Ali birač u Kansasu koji plaća namirnice na rate nije izgubio jer nije čuo za novi štedni račun za dijete. Izgubio je na blagajni.

Recept: vlasnici, a ne socijalisti

Cruz za iduće dvije godine nudi dva zadatka. Prvi je obrana: surađivat će s demokratima kad su razumni - čestitao je Talaricu i ponudio suradnju oko pomoći za poplavljena područja - a borit će se protiv njih kad pokušaju dizati poreze ili gušiti poduzetništvo. To zvuči razumno.

Drugi je obnova koalicije koja se raspala. Cruz nabraja koga su izgubili: radnike, evangeličke kršćane koji nisu izašli s istim žarom, mlade koji su 2024. glasali za republikance, Latinoamerikance i - kako sam kaže, tragično - poljoprivrednike i stočare. Ruralnu Ameriku. Taj posljednji gubitak trebao bi ga zabrinuti najviše, jer su upravo farmeri prvi na koje padaju protucarine trgovinskih partnera.

Njegov odgovor je zanimljiv i, za liberale, najbolji dio epizode. Republikanci se trebaju postati stranka vlasništva: pomoći svakom Amerikancu da postane vlasnik i ima vlastiti ulog u igri, stvoriti novu generaciju kapitalista koja će odbaciti socijalizam".

Kao temelje navodi štedne račune za djecu i porezni kredit za stipendije koje roditeljima omogućuju izbor škole. Obje je mjere, kaže, napisao sam. Stranka se mora obnoviti, zaključuje, ne prigrlivši socijalizam, nego kao "pravi konzervativci slobodnog tržišta".

To je ideja s dugom poviješću, od Thatcherina "narodnog kapitalizma" do dioničarskih programa u istočnoj Europi nakon 1989. I točna je: čovjek koji posjeduje dio gospodarstva teže povjeruje da je gospodarstvo neprijatelj.

Ali ima jedan uvjet. Stranka slobodnog tržišta ne može istodobno biti stranka carina. Ne možeš obećavati radniku dionice, a uzimati mu plaću na blagajni.

Protuargument: nisu krive carine nego ciklus

Najjači prigovor ovom čitanju glasi: stranka na vlasti gotovo uvijek gubi na izborima na sredini mandata, bez obzira na to što radi. Cijene su rasle diljem svijeta, a rat na Bliskom istoku podiže cijenu nafte neovisno o tome tko sjedi u Washingtonu.

U Kansasu je korupcija bila druga najvažnija tema pa je dio birača možda kažnjavao stil vladanja, a ne ekonomsku politiku. Usto, Cruz je vjerojatno u pravu da će demokrati, s planovima o zabrani novih AI projekata i višim porezima, život učiniti još skupljim. Birači, prema tom argumentu, nisu glasali za slobodnu trgovinu - glasali su protiv onih koji su bili na vlasti.

U tome ima istine i važno ju je reći. Ljevičarski populizam koji obećava zamrzavanje investicija nije lijek za skupoću nego novi izvor iste bolesti. Ali ciklus ne objašnjava Teksas.

Uobičajeni poraz na sredini mandata ne znači izgubiti svaku funkciju u državi koja demokrata nije birala trideset godina. A stavke koje sam Cruz navodi kao uzroke - carine, trgovinski rat sa susjedom, rat koji se odužio - nisu vremenske nepogode nego političke odluke. Odluke se mogu mijenjati.

Lekcija s blagajne

Ted Cruz nije postao klasični liberal preko noći, a njegova epizoda je mješavina iskrenog priznanja, strankačke propagande i izbjegavanja imena onoga koga zapravo želi prozvati. Ali u njoj je jedna lekcija koju bi trebali zapisati svi koji danas šalju slične poruke - od Washingtona do Budimpešte i Zagreba.

Populizam se prodaje kao zaštita malog čovjeka: carinom od stranaca, ratom od neprijatelja, državnom intervencijom od tržišta. Račun za tu zaštitu na kraju stigne upravo malom čovjeku - u cijeni namirnica, goriva i osiguranja. Burza može rasti, medijalni dohodak može biti rekordan, a obitelj u Kansasu svejedno plaća hranu na rate.

Cruz poručuje da će republikanci Teksas i Ameriku vratiti kao "pravi konzervativci slobodnog tržišta". Ako to misli ozbiljno, prvi korak nije bolja kampanja o štednim računima za djecu. Prvi korak je ukinuti porez koji je sam nazvao uzrokom poskupljenja.