Piše: Jerko Markovina
15.5.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Jerko Markovina
15.5.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Agrokor je od samih početaka bio tempirana katastrofa koja je samo čekala da eksplodira, jer tako to ide u dogovornom, crony kapitalizmu gdje se država upliće i bira pobjednike na tržištu. Zato je i bilo posebno dirljivo kad je vlasnik Todorić dirljivo vapio kako mu država uzima čedo, zaboravljajući prigodno da mu je ona to čedo i dala i godinama hranila, na štetu konkurenata prema kojima su bili nemilosrdni. I tako su Todorić i razne vlade ruku pod ruku nepoštenom tržišnom utakmicom gradili jedan sustav koji se silom prilika raspao u stotine komada.
Kad je Agrokor postao mrtvac, pričalo se o dolasku nekakvih američkih lešinarskih fondova, a danas vidimo da su lešinari bili puno bliže, u samoj Vladi Republike nam Hrvatske. Čak i mrtav, Agrokor je bio premastan zalogaj da bi ga državni aparat ostavio samo nekakvim vjerovnicima i sudovima. U tu svrhu, premijer koji inače zagovara smirenost i nirvanu, pokreće histeriju da prijeti katastrofa biblijskih razmjera, to će se sve raspast, ode cijela ekonomija, spašavajmo gaće, prelit će se u susjedne države, 15% BDPa, nema vremena, sistemski važna tvrtka, držite se, bit će gadno, ali tu smo mi da spašavamo stvar, a kako drugačije nego Zakonom.
Na krilima te rasplamsane bojazni za goli život, Vlada kreće u akciju i time započinje apsolutno nadrealni scenarij nesposobnosti i amaterizma koji smo vidjeli u mailovima Martine Dalić, koja je ekonomski autoritet prvog reda. Dakle, ona rješava gorući i krucijalni problem za cijelu ekonomiju jedne države tako da organizira mailing listu na hotmailu. Hotmail. To sam imao 1998. kad sam prvi put otkrio mogućnost elektronske pošte. Možda se ovo čini kao nebitan i komičan detalj cijele priče, ali zapravo je sasvim sulud element – svaki pripravnik u nekoj ozbiljnijoj firmi zna i mora znati kako se tretiraju povjerljive informacije. Čim se radi o nečemu što bi moglo biti osjetljivo ili tajno, mailovi se šalju sa adresa ili servera koji imaju dobru zaštitu ili se kodiraju. A mi ovdje imamo potpredsjednicu Vlade, koja rješava, po njihovoj priči, grozomorno ogroman problem i dopisuje se s ekipom preko internetskog mail računa. Dogovara sastanke po restoranima i raspravlja strategiju i njene detalje u takvim porukama koje bi mogao provaliti i izrazito lijeni haker da ima što čitati uz jutarnju kavu. A da ne govorimo o ruskim hakerima koje plaća njihova ozbiljna država, a ovdje su zainteresirana strana i ruske banke.
Međutim, Dalićka pasivno agresivnim tonom pita: "Tko je to našao moje mailove?! To je kazneno djelo!"
Pa mogao ih je naći svatko kome se da potrošiti malo vremena da ti provali bezvezni hotmail račun, sve iskopira i pošalje Indexu. Ta velika stručnjakinja za sve koja je spašavala Hrvatsku je očito prespavala i Wikileaks i Hillary mailove i brojna druga curenja podataka.
Uopće mi se sad ne da ulaziti u detalje cijele operacije – klasična balkanska mutna igra u kojoj su se novci namještali prijateljima kroz zakulisne igre. Zanimljivije mi je trenutno koliki potpuni amateri vode ovu državu i njene institucije i rade poteze za koje bi i kao pripravnici u nekoj ozbiljnoj firmi dobili trenutni otkaz. Pola vlade ne koristi email, a oni laptopi im na sjednicama vlade stoje tamo za ukras, a oni šaraju po papirima. Istovremeno, pričaju o sebi kao o velikim stručnjacima koji su napravili odličan posao, spasili nejač od utapanja i nepravedno ih se progoni. Sve su oni dobro radili, samo ih ubila percepcija nezahvalne rulje.
Ova afera je samo jedna od mnogih i bit će ih još ubuduće, to je sigurno. Ako se jedna velika operacija provodila ovako tragikomično, zamislite samo kako državni aparat inače radi. Zapravo, vidite to svaki dan oko sebe i nije ni najmanje čudno da se mnogi hvataju za glavu pa onda za putnu torbu pa preko granice. Na stranu to što liberali misle da državu općenito treba maknuti što više iz ekonomije i svakodnevnog života ljudi, ovakvoj hrvatskoj državi, sa ovakvim ljudima na čelu ne treba dati ni dvije nacrtane ovce da čuvaju, jednu bi izgubili, a drugu prodali.
A rasplet Agrokor priče nas tek čeka, koliko god premijer mislio da je ovim nešto veliko napravio. Iz Londona se smije Todorić, ruske banke čekaju na naplatu, HDZ-ovci uključujući Jadranku Kosor nešto mrmolje u bradu, Vrdoljak i Čačić se oštre na fotelje ministra...ali samo kad Jandroković kukurikne, onda ćete znati da se bliži konačni kraj. Ne njemu, naravno, on će preživjeti i nuklearni rat i stajati iza onog tko pobijedi.