Okolnost da europski potrošači plaćaju plin uvezen iz SAD-a skuplje od samih Amerikanaca brojni političari iz Europske unije koriste kao razlog da optuže SAD za (ratno) profitiranje na ratu u Ukrajini i to prema svojim saveznicima - Europskoj uniji.

Štoviše, osim pojedinih dužnosnika u Briselu, i hrvatski eurozastupnik Tonino Picula komentirao je kako SAD slijedi domaću agendu koja je protekcionistička i diskriminatorna spram saveznika SAD-a. Jedan je hrvatski portal čak objavio kako Francuska i Njemačka kreću u spašavanje Europe, i to na način da će političari iz spomenutih država "natjerati" SAD da proda plin Europskoj uniji po povoljnijim, po mogućnosti jednakim cijenama koliko za isti plin plaćaju i Amerikanci.

Ponajprije treba navesti kako SAD kao država ne prodaje plin, već to rade privatna trgovačka društva na slobodnom tržištu. Trgovačka društva poput: CONOCOPHILLIPS, CHEVRON, EXXONMOBIL, CHENIERE ENERGY itd. proizvode i dostavljaju ukapljeni zemni plin Europskoj uniji iz SAD-a budući da je zbog trenutne situacije na istoku kontinenta izostala nabava plina od Rusije. I doista, ukoliko pogledate cijenu dionica (u trenutku čitanja ovog teksta) bilo kojeg spomenutog društva, vidjet ćete kako je u posljednjih godinu dana rasla, u pojedinim slučajevima i više od nekoliko desetaka posto godišnje.

Nije životno (osim pojedinim političarima) očekivati da nešto što mora prijeći Atlantski ocean košta isto onoliko koliko smo prije plaćali, a što je dolazilo kopnenim putevima do kupca odnosno krajnjeg potrošača. Nadodao bih i kako je značajna količina plina u SAD-u proizvedena iz škriljevca, što je puno skuplje proizvesti, a samim time znači i više cijene. Dakako, postoje brojni faktori koji se još moraju uzeti u obzir prilikom odmjeravanja same visine cijene, no ovo su jedni od onih koje također ne smijemo izostaviti.

Također, zanimljiv je neprijateljski stav pojedinih političara Europske unije prema takvim američkim firmama jer da nema potonjih ne bi bilo ni grijanja u EU trenutno, pa je ironično da govore kako kreću u spašavanje Europe protiv onih koji doslovno EU griju - spašavaju. Nitko ne tjera kupca da kupuje određeni proizvod od točno određenog prodavatelja.

Jesu li trgovci odredili cijenu na način da su iskoristili trenutni položaj na tržištu, to treba razmotriti i pokušati ispregovarati s ciljem smanjenja cijena. No, ne treba zanemariti ni činjenicu da je politika političara koji prozivaju američke firme za (ratno) profiterstvo zasigurno doprinijela stvaranju povlaštenog položaja istih tih firmi na tržištu trgovanja plinom; kako u svijetu, tako i u Europskoj uniji.

Uza sve, naveo bih i okolnost kako je cijena plina na Eu tržišta značajno pala, a što je vidljivo iz donjeg grafa.



Valja napomenuti kako uvijek postoji rizik da će prodavatelj naći kupca koji će moći platiti cijenu koja drugom kupcu ne odgovara budući da je viša. U tom slučaju, ako se prodavatelj okrene drugom tržištu, cijene bi tek svima nama skočile budući da bi u tom slučaju prijetile ozbiljne nestašice plina.

Samim time, o tome spašavaju li nas europski političari od američkih firmi ili nas upravo američke firme trenutno spašavaju od smrzavanja, ostaje svakome od nas pojedinačno da zaključimo. No, moramo priznati kako se ne sjećamo kada je neka stvar prošla dobro kada smo ovisili o spašavanju političara.

Situacija gdje pojedini političari prozivaju SAD za diskiminatornu politiku, a iz razloga što je cijena jednog proizvoda koji se proizvodi u SAD-u različita od cijene istog tog proizvoda na drugom kontinentu, pokazuje nažalost određeno ekonomsko nepoznavanje same trgovinske razmjene dobara i usluga na međunarodnom tržištu pa nam jedino ostaje osjećaj susramlja prilikom takvih izjava od onih kojih nas navodno predstavljaju u institucijama Europske unije.