Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević ovih dana je jako ljut, ide po medijima i šizi. Zašto? Zato što su građani Zagreba dobili mogućnost jeftinije distribucije plina.

Na prvi pogled mogli biste se zapitati zašto se gradonačelnik ljuti što će njegovi građani dobivati povoljniji plin. Zar to ne bi trebalo biti dobro? Da, to bi trebala biti super vijest jer svaki put kad šira javnost profitira snižavanjem cijene proizvoda i usluga koje svi koristimo, to je pozitivno.

Međutim, mediji i političari se vraški trude to prikazati kao problem. Oni mediji, koji su bliski Tomaševiću i njegovoj političkoj stranci Možemo, to prikazuju kao HDZ-ovo podmetanje. S druge strane mediji skloniji desnici to prikazuju kao Tomaševićevu nesposobnost. I sam Tomašević se trudi iz petnih žila to prikazati kao katastrofu, u najmanju ruku. Cvili zašto posao nije dobila zagrebačka plinara, zašto tamo neka iz Međimurja, i smatra da to "nije normalno".

Svi oni, i političari i mediji, potpuno pogrešno gledaju na ekonomiju i općenito društvo oko sebe. Jer nije normalno staviti interes desetaka ili, ako ih je toliko tamo zaposleno, onda stotina radnika ispred interesa milijuna građana. Kao da zaboravljaju koja je svrha plinskog biznisa. Ne, svrha nije da nečiji uhljeb bude zaposlen nauštrb potrošača. Svrha distribucije plina je da građani, odnosno potrošači, dobiju plin po što povoljnijoj cijeni.

Pojavila se tvrtka koja bi to radila povoljnije od zagrebačke plinare i eto ti rusvaja. Jer što će sada biti s radnicima zagrebačke plinare?

Radnici će biti zamijenjeni drugima. Lako moguće i da će jednostavno promijeniti poslodavca i preseliti iz zagrebačke plinare u onu međimursku koja je pobijedila na HERA-inom natječaju. Čak i ako to ne uspiju, u sadašnjim okolnostima na tržištu rada lako će naći novi posao. Tako da "što će biti s radnicima" stvarno nije pitanje ovdje.

Koja god tvrtka dobije ovaj posao, određeni radnici će imati poslove i primati zbog toga plaću. To je sigurno, tako da nema govora o nekakvom gubitku radnih mjesta. Hoće li to biti radnici iz Zagreba, Međimurja ili nekog trećeg dijela Hrvatske, za nacionalnu ekonomiju potpuno je nebitno jer je rezultat isti.

Ono što ovdje jedino treba biti bitno, to je zadovoljstvo potrošača. Gradska vlast, da ozbiljno brine o svojim građanima, gledala bi njihov interes, a ne partikularni interes nekolicine zaposlenika u jednom javnom poduzeću koji ionako mogu u bilo kojem trenutku naći drugi posao ili se prebaciti u firmu koja je dobila taj posao.

Tomaševiću je to problem jer mu ideologija ne dozvoljava da prihvati kako konkurencija postoji zbog potrošača. Ljuti ga to što nema monopol, što je natječaj raspisala agencija nad kojom nema kontrolu. Da ima, već bi on to namjestio svome poduzeću. Ali nema i to je problem. Shvaćate li koliko je to totalitarni um?

Ali hej, ima jedna kvaka - da Tomašević ima monopol na taj posao, građani Zagreba plaćali bi plin kao da je zlato. Zato postoji konkurencija. Živjela konkurencija, dolje totalitaristi!