U Hrvatskoj postoji samo jedna ekonomsko-politička struja, socijalisti. Hrvatske stranke se ne razlikuju po ekonomskim pitanjima jer sve one zagovaraju i provode socijalističku ekonomsku politiku. I to nije samo slučaj u najvećim strankama HDZ-u i SDP-u, već i njihovi partneri kao HSLS, HNS, HSS i raznorazni HSP-ovi zagovaraju iste socijalističke ekonomske politike.

To je ujedno razlog zašto ekonomske teme rijetko dominiraju predizbornom retorikom, a kada se i raspravlja o ekonomskim pitanjima ustvari se raspravlja o načinu provođenja socijalističkih politika. Jedan od glavnih obrazaca hrvatske politike je natjecanje među strankama u tome tko će više toga obećati, kako će se raspodijeliti, a simptom obećavanja „brda i dolina“, što je već svima smiješno, je upravo rezultat općeg socijalističkog mentaliteta i shvaćanja gospodarstva.

Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić je na otvaranju 14. Drvno-tehnološke konferencije najavio da je od subote na snazi zabrana izvoza hrastovih stupaca i drva od hrasta sljedeće dvije godine. U drvnoj industriji godišnji je prihod 13 milijardi kuna, a izvozi se u vrijednosti 9,3 milijarde kuna, od toga 68 posto prerađenog drva, piljene građe i ostalog a 32 posto namještaja.

Šume zauzimaju 44 do 47% kopnene površine Hrvatske ili 2,7 milijuna hektara, a od toga je čak 2,1 mil. hektara u vlasništvu države dok je samo oko 600.000 hektara u vlasništvu privatnih šumoposjednika. I onda se u javnosti priča o "divljem neoliberalizmu" koji vlada Hrvatskom, a samo na račun šuma država je vlasnik skoro 40% zemljišta. Dodajmo tome poljoprivredno zemljište, vlasništvo nad državnim poduzećima, visinu poreza i drugih neporeznih davanja, i sasvim je jasno zašto se Hrvatska po ekonomskim slobodama nalazi u rangu afričkih zemalja, a od mnogih afričkih zemalja je i gora. Kakav neoliberalizam kada je država glavni vlasnik zemljišta, nekretnina i poslovnih subjekata? Šume u ovom kontekstu koristim samo kao primjer za dokazivanje idiotizma i ideološke zaslijepljenosti onih koji tvrde da Hrvatskom vlada nekakav zamišljeni neoliberalizam. Favoriziranje određenih informacija u odnosu na druge je svojstveno svim ljudima i ljudi koji prihvaćaju određenu ideološku paradigmo selektiraju i informacije koje potvrđuju njihove stavove, pa tako i hrvatski trash marksisti, ali apsolutno je zapanjujuće toliko sljepilo u kojem vide nešto što prema nikakvim, ali apsolutno nikakvim pokazateljima ne postoji.

Zašto se taj mrtvi kapital ne bi oslobodio i dao privatnim subjektima na upravljanje? Iskustvo je nedvojbeno pokazalo da privatni sektor puno bolje upravlja od državnog. I ne, prije nego što kažete da bi privatni sektor uništio šumski fond, moram vam reći da to nije istina. Privatni sektor bi samo oplodio taj slabo iskorišteni gospodarski resurs, stavio ga u službu i drugih grana industrije osim drvne, kao što je npr. turizam, i time obogatio sve sektore gospodarstva. Na kraju krajeva, može se i treba se staviti određena ograničenja da bi se osiguralo od prekomjerne sječe šuma, ali taj zakon ne smije biti toliko rigidan da ograničava poduzetničku inovativnost.

Pogledajmo samo navedenu politiku, ZABRANU izvoza. Gospodo, da mi živimo u bilo kakvom neoliberalizmu, da postoje i naznake tog neoliberalizma, na ZABRANU izvoza da bi se potakla domaća proizvodnja nitko ne bi pomišljao. A koji će biti učinci ove politike? Da, pad cijene sirovine na hrvatskom tržištu i jeftinija proizvodnja namještaja, ali istodobno i veliki pad prihoda ostatka drvne industrije, posljedično otpuštanja ljudi i to u siromašnim područjima s već velikom stopom nezaposlenosti jer je u tim područjima drvna industrija bazirana, pad državnih prihoda od poreza i zbog manje ukupne proizvodnje drvne sirovine i manje radnika koji će uplaćivati u proračun, a sada će postati i socijalni slučajevi na teret proračuna, i pad izvoza a odnos izvoza i uvoza je već jako loš.

Ukratko, ovo je klasični slučaj državnog centralnog planiranja što, kada i kako proizvoditi, tj. socijalizam. I tko je došao na ideju da provodi tu socijalističku politiku? Glavna stranka desnice. Ako vam to nije dokaz da u nas ne postoji ni neoliberalizam ni stranka koja nije socijalistička, onda ste slijepi pored zdravih očiju. Jer koristeći zdravu liberalnu ekonomsku teoriju, od ovoga nema korist apsolutno nitko - ni država, ni radnici, ni proizvođači drvne sirovine, a ni proizvođači namještaja, bar ne dugoročno jer će od njih ova politika napraviti nacionalne neo-jugoslavenske kompanije koje neće ulagati u kvalitetu nego će živjeti od iskorištavanja jeftine sirovine u proizvodnji, a kako raste standard stanovništva, tako će padati i domaća potražnja za njihovim proizvodima. Na izvoz na strana tržišta neće moći ni pomišljati. I što će se onda dogoditi? Tražit će centralnu državnu regulaciju da zaštiti i njih, jer ako se štiti proizvođače sirovine zašto ne i finalnog proizvoda, i na već postojeću destruktivnu politiku će se dodati nova, koja će opet potegnuti novu...I tako u beskraj do potpune paralize gospodarstva i zdravog ekonomskog odlučivanja.

Jednostavno, država je loš ekonomski planer, ne zna kako određivati cijene i vrijednost robe i usluga, a stalno pokušava bezuspješno namještati sustav dok se ne raspadne. A zašto, kada samoregulirajući tržišni mehanizam spontano i prirodno uspostavlja ravnotežu? I to nije nikakva dogma, to je praktički prirodni zakon koji je djelovao od prvih ljudskih društava, od prve trgovinske razmjene, od prve interakcije dvojice protoljudi koji su se dogovorili da stvari koje im trenutno nisu potrebne ili ih imaju viška razmjene za stvari koje su im potrebne i imaju ih manjka. Tržište nije nikakav imaginarni mehanizam, ono postoji od trenutka kada je jedan predak ljudi predao drugome u vlasništvo drveno koplje u zamjenu za nekoliko kilograma mesa, krzno za kremen i sl. Slobodna trgovina je ljudima prirodna i instiktivna kao ljubav, prijateljstvo, ljubomora i sve druge univerzalne društvene interakcije. Pokušati negirati, upravljati i ograničiti taj instinkt će uvijek proizvoditi iste učinke kao i negiranje, upravljanje, ograničavanje ostalih ljudskih društvenih interakcija. Osuđeno je na propast.

Hrvatska drvna industrija proizvodi 1% svih drvenih paleta u svijetu. Više od 90 posto paleta se izvozi, što smatraju u udrugama proizvođača, nije dobro, pa je pozvao na veću upotrebu, posebno u javnim institucijama. Ovo je standardna boljka hrvatskog društva pa time i hrvatskog businessa, da se uvijek traži lakši način, uvijek da se zaradi na brzinu bez da se razmišlja o dugoročnim strateškim posljedicama. Jer puno je lakše naći "rodijaka" u državnoj instituciji i preko njega uvaliti posao, nego planirati, ulagati u kvalitetu, investirati, i zarađivati i više ali s većim trudom, u izvozu. Destruktivan mentalitet brze zarade šteti i ono malo poduzetničke svijesti koja postoji.

Hrvatsko gospodarstvo je krenulo u dobrom smjeru, ne zbog političara i političke stabilnosti, ne unatoč političarima i političke stabilnosti, nego zbog nemiješanja političara i političke nestabilnosti. Socijalistički magovi iz HDZ-a i SDP-a, stranaka koje su proizašle iz Komunističke partije, kao što je ministar Tolušić, mogu svojim „briljantnim“ ekonomskim potezima po uzoru na najbolje socijalističke vukojebine ugroziti trenutni gospodarski rast. Molimo vas, političari, ne radite ništa, tada ste manje štetni.

Iluzorno je očekivati od političara da se mijenjanju, njihova uloga i je da daju narodu što on želi. Svaki narod ima političare kakve zaslužuje i političari su samo slika ljudi koji su ih birali. Međutim, apsolutno je kriva predodžba da su hrvatski birači glupi, ili naivni, ili sebični. Hrvatsko društvo jednostavno nikada nije doživjelo dubinsku katarzu po pitanju realnosti socijalizma, kao što su doživjeli drugi narodi bivših komunističkih zemalja, jer je u Jugoslaviji taj proces društvene katarze prekinut ratom, tj. isplivavanjem na površinu raznih međunacionalnih pitanja koja su se desetljećima gurala pod tepih. Hrvatsko društvo mora shvatiti, nema nikakvog neoliberalizma u Hrvatskoj, već isključivo para-socijalistički sustav i političari koji guraju i provode socijalističke politike, jer im to odgovara zbog toga što državi, a time političarima, daje ogromnu moć u ruke te upravljanje društvom i gospodarstvom za interes svojih klijentelističkih mreža.

Građani Republike Hrvatske, probudite se iz socijalističkog transa prije nego bude prekasno, i za vas, a pogotovo za vašu djecu!