Donald Trump, koji je nedavno ponovno izabran za predsjednika SAD-a, tijekom kampanje dobio je neočekivanog saveznika u poduzetniku i milijarderu Elonu Musku, osnivaču Tesle i SpaceX-a te vlasniku društvene mreže X (nekadašnji Twitter). Ovaj savez bio je od ključnog značaja za Trumpovu pobjedu, ne samo financijski (Musk je donirao oko 150 milijuna dolara Trumpovoj kampanji), nego još više u vidu privlačenja neodlučnih glasača. Musk ima ogroman utjecaj kao osoba koju dobar dio javnosti cijeni.

U posljednjem mjesecu predizborne kampanje Musk se aktivno uključio u Trumpovu promidžbu. Zauzvrat, Trump mu je obećao dati ključno mjesto u novoj vladi. Obojica su spominjali mogućnost osnivanja Ureda za učinkovitost vlade koji bi trebao smanjiti opseg vlade i ukinuti nepotrebne vladine agencije, a vodio bi ga upravo Musk.

Ono što je ovdje zanimljivo, a čini mi se da javnost nije primijetila - njih su dvojica vodili paralelne kampanje. Musk je svakodnevno objavljivao na X-u svoja obećanja za novu vladu i još je održavao vlastite skupove po "swing" državama gdje je odgovarao na pitanja građana i dijelio novčane nagrade posebno izabranim registriranim glasačima u iznosu od čak milijun dolara. U ekonomskim pitanjima, Muskova kampanja je potpuno drukčija od Trumpove.

Musk je očito libertarijanac - stalno naglašava potrebu za smanjenjem vladine birokracije, javne potrošnje i regulacija koje ometaju gospodarski razvoj. Obećao je da će "smanjiti javnu potrošnju za najmanje 2 bilijuna dolara godišnje". To je gotovo trećina ukupne javne potrošnje američke države. Medijski "stručnjaci" su brzo skočili s kritikama da to nije moguće, ali Musk je već s Twitterom dokazao da jest. Nakon preuzimanja te društvene mreže otpustio je 90% zaposlenih i drastično smanjio troškove, a korisnici nisu osjetili praktički nikakav nedostatak. Problem je samo što je velika razlika između privatne kompanije i vlade. Kod Vlade postoji niz zakonskih ograničenja, zaposlenici su zaštićeniji, plus cijeli je sustav već izgrađen na način da ga je puno lakše širiti nego kresati. Ako se stvarno bude uhvatio s time u koštac, to će biti vraški težak zadatak.

Musk polazi od klasičnoliberalne ekonomske teorije, u čijem je središtu osobna sloboda. Više puta je podijelio i videosnimke predavanja Miltona Friedmana, jednog od najutjecajnijih ekonomista prošlog stoljeća koji je diljem svijeta širio riječ o potrebi ograničenja države i oslobađanja gospodarstva i ljudi. Musk nigdje ne spominje carine ni bilo kakve druge oblike protekcionizma. Kao čovjek koji vjeruje u osobnu i ekonomsku slobodu, sigurno je svjestan da protekcionističke politike nisu nimalo sukladne s njegovim uvjerenjima i politikama koje promiče.

S druge strane, Trump je vodio svoju kampanju s totalno drukčijom vizijom ekonomske politike. Za njega je ekonomska politika nezamisliva bez protekcionizma. "Carina je najljepša riječ u engleskom rječniku", rekao je. Obećava da će prisiliti poduzetnike da presele svoje proizvodne pogone iz Kine i drugih zemalja i "vrate" ih u SAD. Naravno, ne mislim da će ih doslovno prisiliti pištoljem u glavu, već mrkvom i batinom - financijskim subvencijama ako pristanu odnosno porezom (carine) ako ne pristanu.

Već sam puno pisao o tome koliko je protekcionizam štetan za potrošače i porezne obveznike, odnosno građane države koja ga provodi. Ovaj put se zato neću time baviti. Više želim istaknuti koliko je takva politika u suprotnosti s onom koju zagovara Musk. Budući da američka proizvodnja ovisi o uvozu sirovina iz drugih zemalja (što je normalno), neće zbog carina patiti samo američki potrošači, već i proizvođači. Da bi nadomjestila veliki gubitak firmama i izbjegla njihovo gašenje ili otpuštanje radnika, vlada će ih morati subvencionirati. To neće biti jednokratne subvencije, to će morati biti konstantno ubrizgavanje javnog novca u privatne kompanije kako bi se spasila radna mjesta.

Nemoguće je dijeliti tolike subvencije i u isto vrijeme rezati javnu potrošnju. Trumpova politika, ako ju bude implementirao kao što je obećao (a prilično je samouvjeren u tome), ne samo da neće smanjiti državnu potrošnju i javni dug, već će ih povećati vjerojatno i u još neviđenim proporcijama.

Jednostavno, neće biti moguće u isto vrijeme provoditi Trumpovu i Muskovu politiku.

Njihov odnos se zasad čini sasvim dobar - dok god se ne dotiču spomenutih razlika u pogledu na ekonomsku politiku. Ali vrlo brzo nakon inauguracije, kad Trump počne donositi izvršne odluke i predlagati zakone, nešto će se drastično dogoditi. Ili će Musk odustati od svojih obećanja ili će Trump morati odustati od svojih. Naravno, Trump je u prednosti jer ipak je on izabran. Njegova će biti zadnja. Ali vjerujem da je svjestan koliko mu je Musk pomogao pa neće moći samo tako zanemariti njegove prijedloge. U svakom slučaju, netko od njih dvojice će morati napraviti nemali kompromis ili će se - a ni to nije nezamislivo - jednostavno posvađati i Musk će ispasti iz vlade.

Osobno, naravno, navijam za to da Musk uspije nagovoriti Trumpa da je slobodna trgovina superiorna u odnosu na bilo koji protekcionizam i da je samo tako moguće smanjiti birokraciju, državnu potrošnju i javni dug. Ali ne bih se kladio u to. Trump je strašno svojeglav, tvrdoglav i teško da će itko moći promijeniti njegovo mišljenje o ekonomskoj politici. To nije matematika, to je svjetonazor. Ekonomski stavovi uvelike ovise o našem pogledu na čovjeka, čovječanstvo i općenito svijet.