Reakcije na ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir, koja je pripala venezuelanskoj oporbenoj političarki i liberalki
Mariji Corini Machado, prilično su čudne, ali u isto vrijeme očekivane.
Mainstream mediji su u startu odluku Norveškog Nobelovog odbora dočekali s oduševljenjem jer "nije Trump". Nisu puno pisali o njoj i njenim političkim stavovima, budući da bi onda morali otkriti nekoliko osjetljivih informacija koje njima - marksistima koji nama ovdje preporučuju sustav kakav je u Venezueli na snazi već gotovo 30 godina - ne bi išle na ruku. Zato su je jednostavno opisali kao "borkinju za demokraciju" i "protiv autoritarnog režima".
Na taj način su zapravo priznali da je njihov socijalizam nemoguće ostvariti u demokraciji i da rezultira autoritarnim režimom, represijom nad političkim protivnicima, što je i sama Corina Machado osjetila na vlastitoj koži.
Drugi dio medija - onaj NGO, otvoreno ekstremno ljevičarski - nije ni slova o tome objavio. Tu konkretno pričam o Pupovčevim Novostima, H-alteru, Libeli, Lupigi i ostalim deklarativno feminističkim portalima koji se k'o fol zalažu za ljudska prava, ravnopravnost i slobodu. Ni riječi o ženi koja je osvojila Nobelovu nagradu s političkim aktivizmom protiv diktatorskog režima!
Na prvu zvuči nevjerojatno, ali nije neočekivano jer to su mahom mediji koji već godinama, pa i desetljećima, podržavaju režim u Venezueli. Oni uopće ne priznaju kršenje ljudskih prava u njihovom "socijalizmu za 21. stoljeće" koji je tamo začeo revolucionar Hugo Chavez, a nastavio njegov nasljednik Nicolas Maduro.
Ljudi koji ne znaju kako ljevica, novinarstvo i feminizam u Hrvatskoj i općenito na Zapadu funkcioniraju, mogli bi se iznenaditi, ali nama ostalima je to odavno jasno k'o dan: feministice mogu šiziti (i to jako šiziti) samo na bijele muškarce koji su pritom kršćani ili židovi. Ako je muškarac socijalist ili islamistički terorist, oprostit će mu ubojstva, silovanje, doslovno bilo što. Pitajte ih, recimo, zašto nikad nisu ni spomenuli, a kamoli osudili silovanja koja je počinio Hamas u Izraelu 7. listopada prije dvije godine.
Međutim, to nije ni približno sve od velike nepravde koja je danas u javnosti počinjena ženi koja je osvojila najveće priznanje koje ljudi mogu dobiti. Možda najveća nepravda došla je od onih koje ona podržava i od kojih se sigurno ni sama nije nadala.
U prvom redu, to je američki predsjednik Donald Trump koji se jako nadao da će baš on osvojiti ovogodišnju nagradu, a izgleda da nikako ne može podnijeti poraz. Trump se ponio stvarno glupo, nepristojno i ružno kad je njegov glasnogovornik izjavio da će predsjednik "nastaviti i dalje sklapati mirovne sporazume, okončavati ratove i spašavati živote... Nobelov odbor dokazao je da stavlja politiku iznad mira."
To je reakcija lošeg gubitnika. To je djetinjasta reakcija za koju nije bilo potrebe. Trump, da je malo pametniji i da mu ego nije veći od Himalaja, mogao je upravo tu pobjedu Machado iskoristiti na svoju stranu. Mogao joj je, za početak, džentlmenski čestitati. Jer ona je liderica oporbe koja se bori protiv Madura s kojim je Amerika trenutno na ratnoj nozi. Trebao je znati da su na istoj strani. Na kraju krajeva, Trump je taj koji je spasio Machado iz zatočeništva kad su je venezuelanske
vlasti otele početkom godine. Mogao je i to iskoristiti.
Umjesto toga, odlučio je podići nos i glumiti uvrijeđenu frajlu. Jer sve nagrade svijeta - zamislite - moraju završiti u njegovim rukama.
Machado je, s druge strame, pokazala svoju veličinu u skromnosti - prva reakcija joj je bila: "O Bože! Puno vam hvala, ali nadam se da razumijete da to nisam samo ja, to je cijeli pokret. Ja sam samo jedna osoba, ne zaslužujem tu nagradu."
Kasnije je u objavi na X-u istaknula kako posvećuje tu nagradu svome narodu koji se bori za slobodu i Donaldu Trumpu jer je uz njih. Izgleda da ni to nije pomoglo, tko zna koliko će još dugo Trump biti ljut.
Loše se ponio i Trumpov kompanjon, izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji je jučer objavio da Trump "zaslužuje Nobelovu nagradu za mir", a danas da je vrlo razočaran što ga Norveški Nobelov odbor nije poslušao.
Što si ti ljudi umišljaju, tko su? U njihovom svijetu svi moraju svirati kako oni dirigiraju. Jadni ljudi koji moraju provoditi više vremena u njihovoj blizini!
I Netanyahu je mogao taj događaj puno bolje iskoristiti. Mogao je, recimo, čestitati pobjednici koja već godinama dosljedno stoji uz Izrael i podržava ga u borbi protiv terorizma.
Trump i Netanyahu su primjeri loših lidera - onih s prekrhkim egom, toliko krhkim da nisu u stanju ni situaciju, koja bi realno mogla otići u njihovu korist, iskoristiti na pravi način. Ovako ispadaju umišljeni, nepristojni i zločesti. Maria Corina Machado nije to zaslužila.