Nije lako objasniti situaciju u Venezueli, ne znam odakle da počnem. Ovo je kao gledati kraj svijeta u slow motionu.

Prije 18 godina došao je na vlast Hugo Chavez, jedno od prvih obećanja je bilo da neće napraviti socijalizam zato što to nije put i to je propalo svuda u svijetu. Danas vojska završava svoj report uz krik: "Slobodna socijalistička domovina ili smrt!".

Mogu vam pričati kako, na primjer, nema plina. Venezuela ima najveće rezerve plina na planetu, a nemaš gdje kupiti plin. Kad stigne, trebaš čekati satima u redu ili umjesto 500 bs platiti 5000 bs pa odmah dobiješ.

Nekad nema benzina! Ista priča. Socijalizam nije donio "besplatnu" školu, ovdje je uvijek bilo besplatno školovanje i državni fakultet je bio mnogo bolji od privatnih. Danas je škola isto "besplatna", ali je ni za što, a i fakultet je beznadan. Kao i uvijek u socijalizmu, ni najbolje plaćena inženjerka ne zarađuje ni blizu najgore plaćene prostitutke.

Bilo je neko vrijeme dok nije bilo ništa u radnjama da se kupi, u teoriji sve je bilo smiješno jeftino, ali nije bilo za kupiti. Evo kao primjer: prošle godine u siječnju je 500 grama margarina koštalo 12 bs, ali ga nije bilo za kupiti! Danas, godinu i 6 mjeseci poslije, taj isti margarin košta 5000 bs, ali ga sada ima. OK, bit ću iskren, 1. lipnja plaće su podigli 100%.

Sada ima svega, ali malo ljudi može to kupiti.

Prvih godina socijalisti su otimali od privatnika i uništavali obrte i poduzeća. 18 godina su dijelili tuđe da bi dobili na izborima. Glumili su demokrate i sve plaćali tuđim radom i znojem. Sad su već sjebali i podijelili sve što je bilo, ovo drugo više ništa ne funkcionira. E, kako sad znaju da će izgubiti sljedeće izbore, onda su odlučili promijeniti Ustav tako da se vlast više ne može mijenjati. Bit će glasanje, ali samo u okviru jedne vladajuće komunističke partije. Imat ćemo 2 kandidata iz iste partije i onda će poslije oni u naše ime odlučiti tko će biti predsjednik.