Sljedeći dan nakon što je Ivan Pernar
izreklamirao Vitamin C u DM-u, prodavaonice DM-a diljem Hrvatske ostale su bez Vitamina C. Mislim da čovjek treba biti iznimno naivan da ne bi shvatio kako je riječ o viralnoj reklami. Ne podcjenjujte Pernara, on itekako shvaća koliki doseg na Facebooku ima i nije bezveze okupio nekoliko stotina tisuća najvećih naivaca u zemlji, odnosno točno one kojima se doslovno može uvaliti bilo što. Možda je shvatio da taj trud treba nekako monetizirati i ja ga apsolutno podržavam u tome.
Ako je riječ o prodaji oglasnog prostora, to je sasvim legitimno. Uspio je ljudima koji inače mrze strane korporacije uvaliti reklamu strane korporacije i vjerojatno na tome dobro zaraditi. Zaslužio je medalju iz marketinga - i on i osoba koja je takvu kampanju osmislila jer ta je reklama u stvarnosti vrjednija od bilo kojeg oglasa na televiziji ili najčitanijim portalima.
Ekipa koja ga prijavljuje DORH-u zbog navodnog nadriliječništva vjerojatno nije ni svjesna koliku uslugu mu čini jer za Pernara nema bolje reklame nego glumiti žrtvu sustava koji ga pokušava ušutkati. A zbog čega? Predlaganja vitamina C koji se ionako može kupiti na svakom kiosku, u svakom dućanu i ljekarni bez recepta?
Koliko god se slagao u političkim stavovima sa strankom Pametno i koliko god se protivio gotovo svim političkim stavovima Živog zida, moram priznati da je Ivan Pernar opet pobijedio i na tome mu treba čestitati, a Pametno se opet obrukalo i pokazalo svoje etatističko, tiransko lice. Naime, vrlo je bitna razlika koja se ovdje može i mora iščitati između ove dvije opcije.
Pernar nije, barem koliko je meni poznato, promicao državnu zabranu lijekova, cijepljenja ili bilo čega čemu se on protivi. On poziva ljude na bojkot, što je legitiman stav koliko god bio glup, štetan ili besmislen. Ali je legitiman, iz dva razloga. Prvo, ostavlja nam slobodu da sami odlučimo hoćemo li ga poslušati ili ne (ja definitivno neću), ne glumi boga koji je sveznajući pa da njegovo mišljenje treba biti obvezujuće za druge. On nudi svoje mišljenje, a onaj tko mu bez ikakve provjere i razumnog propitkivanja pokloni svoje povjerenje - sam si je kriv. Ja se ne osjećam loše niti nelagodno zato što znam da ću njegove stavove bez problema popljuvati i pobiti na logičnim i razumnim osnovama. I drugo, posljedice njegovih savjeta osjećat će isključivo oni koji su odlučili da će mu vjerovati. Dakle, osobni izbor i osobna odgovornost. Seems legit to me.
Pametno, s druge strane, ostavlja dojam wannabe tirana. Bez obzira što se ja slažem i s obvezom cijepljenja, i s time da kod oboljenja trebamo potražiti savjet stručne osobe, odnosno liječnika - ne sviđa mi se, jako mi se ne sviđa način na koji oni svoje stavove žele nametnuti svojim neistomišljenicima. Njihova prva reakcija na Pernara i druge neistomišljenike nije ulazak u raspravu, pa čak ni ismijavanje ako smatraju da Pernarovi stavovi ne zaslužuju raspravu, već automatski - država. Država d'uradi nešto! Zovi policiju, zovi DORH. Jer to što on radi - zamislite, preporučuje Vitamin C svojim sljedbenicima - po njima ne smije uopće biti dozvoljeno. Država to treba suzbiti.
I onda se sapletu sami u vlastitoj (inače pogrešnoj) dogmi da samo stručnjaci s diplomom iz određenog područja imaju pravo govoriti o stvarima iz tog područja pa podijele članak u kojem studenti farmacije dijele zdravstvene savjete. Kao što dobro znamo, student može biti svatko. Ako Pernaru treba zabraniti da dijeli zdravstvene savjete jer nema diplomu Medicinskog fakulteta, zašto onda sami širite zdravstvene savjete koje dijele druge osobe također bez diplome Medicinskog fakulteta? Nije li to licemjerno? Osim toga, to je u suprotnosti s liberalnim načelom jednakosti jer neki zbog istog djela trebaju biti kažnjeni, a drugi ne. I onda im ulete Pernarovi fanovi koji im lijepo kažu: "Šta nas briga, mi ćemo se svejedno kljukati vitaminom C".
Vidite? Ne možete na taj način utjecati na dobru volju građana. Ljudi imaju dobru volju, to je naš osobni sistem koji nam služi za donošenje odluka. Moja dobra volja je da idem liječniku kad se razbolim, a ne odluka nekog državnog tijela koje će me na to natjerati, i moja dobra volja je da pijem lijekove prema liječničkim uputama. To je svakako preporučljivo raditi, ali hoću li ja to stvarno napraviti ili ne, stvar je isključivo moje dobre volje. I nema te države, nema tog autoriteta koji može biti iznad dobre volje građana. To ne samo da bi bilo nemoralno, već i totalno neprovedivo u praksi.
