Bez obzira na to što se uglavnom slažem sa stavovima Pametnog, a protivim stavovima Živog zida, Ivan Pernar je iz ovog sukoba izašao kao moralni i stvarni pobjednik.

Sljedeći dan nakon što je Ivan Pernar izreklamirao Vitamin C u DM-u, prodavaonice DM-a diljem Hrvatske ostale su bez Vitamina C. Mislim da čovjek treba biti iznimno naivan da ne bi shvatio kako je riječ o viralnoj reklami. Ne podcjenjujte Pernara, on itekako shvaća koliki doseg na Facebooku ima i nije bezveze okupio nekoliko stotina tisuća najvećih naivaca u zemlji, odnosno točno one kojima se doslovno može uvaliti bilo što. Možda je shvatio da taj trud treba nekako monetizirati i ja ga apsolutno podržavam u tome.

Ako je riječ o prodaji oglasnog prostora, to je sasvim legitimno. Uspio je ljudima koji inače mrze strane korporacije uvaliti reklamu strane korporacije i vjerojatno na tome dobro zaraditi. Zaslužio je medalju iz marketinga - i on i osoba koja je takvu kampanju osmislila jer ta je reklama u stvarnosti vrjednija od bilo kojeg oglasa na televiziji ili najčitanijim portalima.

Ekipa koja ga prijavljuje DORH-u zbog navodnog nadriliječništva vjerojatno nije ni svjesna koliku uslugu mu čini jer za Pernara nema bolje reklame nego glumiti žrtvu sustava koji ga pokušava ušutkati. A zbog čega? Predlaganja vitamina C koji se ionako može kupiti na svakom kiosku, u svakom dućanu i ljekarni bez recepta?

Koliko god se slagao u političkim stavovima sa strankom Pametno i koliko god se protivio gotovo svim političkim stavovima Živog zida, moram priznati da je Ivan Pernar opet pobijedio i na tome mu treba čestitati, a Pametno se opet obrukalo i pokazalo svoje etatističko, tiransko lice. Naime, vrlo je bitna razlika koja se ovdje može i mora iščitati između ove dvije opcije.

Pernar nije, barem koliko je meni poznato, promicao državnu zabranu lijekova, cijepljenja ili bilo čega čemu se on protivi. On poziva ljude na bojkot, što je legitiman stav koliko god bio glup, štetan ili besmislen. Ali je legitiman, iz dva razloga. Prvo, ostavlja nam slobodu da sami odlučimo hoćemo li ga poslušati ili ne (ja definitivno neću), ne glumi boga koji je sveznajući pa da njegovo mišljenje treba biti obvezujuće za druge. On nudi svoje mišljenje, a onaj tko mu bez ikakve provjere i razumnog propitkivanja pokloni svoje povjerenje - sam si je kriv. Ja se ne osjećam loše niti nelagodno zato što znam da ću njegove stavove bez problema popljuvati i pobiti na logičnim i razumnim osnovama. I drugo, posljedice njegovih savjeta osjećat će isključivo oni koji su odlučili da će mu vjerovati. Dakle, osobni izbor i osobna odgovornost. Seems legit to me.

Pametno, s druge strane, ostavlja dojam wannabe tirana. Bez obzira što se ja slažem i s obvezom cijepljenja, i s time da kod oboljenja trebamo potražiti savjet stručne osobe, odnosno liječnika - ne sviđa mi se, jako mi se ne sviđa način na koji oni svoje stavove žele nametnuti svojim neistomišljenicima. Njihova prva reakcija na Pernara i druge neistomišljenike nije ulazak u raspravu, pa čak ni ismijavanje ako smatraju da Pernarovi stavovi ne zaslužuju raspravu, već automatski - država. Država d'uradi nešto! Zovi policiju, zovi DORH. Jer to što on radi - zamislite, preporučuje Vitamin C svojim sljedbenicima - po njima ne smije uopće biti dozvoljeno. Država to treba suzbiti.

I onda se sapletu sami u vlastitoj (inače pogrešnoj) dogmi da samo stručnjaci s diplomom iz određenog područja imaju pravo govoriti o stvarima iz tog područja pa podijele članak u kojem studenti farmacije dijele zdravstvene savjete. Kao što dobro znamo, student može biti svatko. Ako Pernaru treba zabraniti da dijeli zdravstvene savjete jer nema diplomu Medicinskog fakulteta, zašto onda sami širite zdravstvene savjete koje dijele druge osobe također bez diplome Medicinskog fakulteta? Nije li to licemjerno? Osim toga, to je u suprotnosti s liberalnim načelom jednakosti jer neki zbog istog djela trebaju biti kažnjeni, a drugi ne. I onda im ulete Pernarovi fanovi koji im lijepo kažu: "Šta nas briga, mi ćemo se svejedno kljukati vitaminom C".

Vidite? Ne možete na taj način utjecati na dobru volju građana. Ljudi imaju dobru volju, to je naš osobni sistem koji nam služi za donošenje odluka. Moja dobra volja je da idem liječniku kad se razbolim, a ne odluka nekog državnog tijela koje će me na to natjerati, i moja dobra volja je da pijem lijekove prema liječničkim uputama. To je svakako preporučljivo raditi, ali hoću li ja to stvarno napraviti ili ne, stvar je isključivo moje dobre volje. I nema te države, nema tog autoriteta koji može biti iznad dobre volje građana. To ne samo da bi bilo nemoralno, već i totalno neprovedivo u praksi.

Ignoriranje postojanja dobre volje jako je opasno zato što pretpostavlja da će država preuzeti na sebe donošenje odluka umjesto građana, a samim time i oduzima osobnu odgovornost od građana te je preuzima na sebe. Čovjek koji ne smije donijeti vlastite odluke jer ga u tome sprječava neki viši autoritet, automatski je i izuzet od odgovornosti za te odluke budući da ih on nije donio. Za svaku posljedicu loših državnih odluka, koje država donosi umjesto pojedinca, odgovorna je država, a država je kolektiv koji, pogotovo u hrvatskim okolnostima, postoji zato da bi obrisao osobnu odgovornost ljudi na vlasti, onih koji odlučuju. Vidite li što se time dobiva? Dakle, čak i kad bi postojao funkcionalni način da država nekim čudom provodi zakon koji bi zabranio svakoj "nestručnoj" osobi da savjetuje drugima uzimanje vitamina, to bi dovelo do velikih pravnih problema u praksi.

Meni uopće nije jasno otkud ikome želja da svoj način razmišljanja, bez obzira koliko on ispravan bio, nametne prisilno, putem državnog aparata, svima ostalima. Što ekipa iz Pametnog gubi time što će se Pernarovi sljedbenici eventualno pogrešno liječiti od gripe? Odrasli ljudi imaju mogućnost donošenja vlastitih odluka o svome životu i za te odluke snose vlastitu odgovornost. Što je u tome loše i zašto je to nekome toliki problem? To je ono što meni posebno smeta kod stranaka poput Pametnog, a vjerujem da isto osjećaju i mnogi drugi. Bez obzira koliko se slagao s njima, ta tenzija ka državnoj represiji, elitizmu i ignoriranje dobre volje je zastrašujuća. U njihovom svijetu država bi za nas odlučivala i kad ćemo prati ruke, kakav automobil smijemo izabrati i kako se trebamo hraniti. Čak i da se njihovi ukusi slažu s mojim ukusom, ne želim živjeti u svijetu u kojem svi moramo imati isti ukus zato što nam to određuje neki visoki autoritet. To nije sloboda nego tiranija.

Vrlo slične tiranske sklonosti mogu se uočiti i kod drugih hrvatskih političkih stranaka, samo na drugim pitanjima. Tako, na primjer, Most misli da će ljudi prestati pušiti ako država donese zabranu pušenja. To je također potpuno ignoriranje dobre volje. Oni misle da su ljudi takvi da će promijeniti vlastite navike po donošenju zakona jer ako zakon tako kaže - tako mora biti. Potpuno ignoriraju činjenicu da svaka osoba ima vlastiti mozak i volju, da će većina ovisnika o nikotinu po donošenju takvog zakona prvo pitati gdje je najbliži švercer. Svatko tko zna imalo o ekonomiji, shvaća da potražnja kreira ponudu pa će u toj situaciji crno tržište bujati. I opet, neće prestati pušiti nitko tko sam ne poželi prestati bez obzira na bilo kakav državni zakon, ali će se povećavati kriminal i stvarati novi prijestupnici, pisati nove kazne i širiti nepovjerenje prema državnim institucijama.

Želite li stvarno to? Ponekad mi se čini da pobornicima državne represije nad ljudskom dobrom voljom uopće nije stalo do zdravlja ili blagostanja onih nad kojima zahtijevaju tu represiju. Oni otkrivaju svoje tiranske nagone koji su duboko u njima, to je želja za kontrolom nad tuđim životima. Jer nema veće moći od one kad znaš da si slomio nečiju dobru volju i nametnuo mu svoju. Normalni ljudi tu zadovoljštinu pronalaze kad uspiju pozitivno utjecati na druge svojim radom, vlastitim primjerom ili argumentiranim uvjeravanjem na slobodnom tržištu ideja, to je legitiman način za osvajanje srca i mijenjanje dobre volje. A tirani će za to trebati pomoć državnog represivnog aparata. U toj borbi tiranija će biti poražena, kao i svaki put. I zato je u ovom slučaju Ivan Pernar moralni i stvarni pobjednik. Nažalost, drugačije nije ni moglo biti.