Napori da se Ivanu Pernaru začepe usta silom, putem državnog aparata, pogrešni su i s praktične i s moralne osnove.

Ovih dana Facebook je uzburkan savjetima saborskog zastupnika Živog zida Ivana Pernara za liječenje prehlade visokim dozama vitamina C. Odmah potom je krenula kontraofenziva onih koji bi Pernaru zabranili davanje ovakvih savjeta, a potom je uslijedila i tužba za nadriliječništvo (točnije, kaznena prijava DORH-u). Koliko je taj savjet štetan, nemam pojma jer sam ekonomist, a ne liječnik, ali želim ukazati da su napori da se Pernaru začepe usta silom državnog aparata pogrešni i s praktične i s moralne osnove.

Na stranu to što je Pernarovo ponašanje smiješno, ali ne komično nego tragikomično. Svatko s iole zdravog razuma bi Pernarove savjete iz bilo koje oblasti izbjegavao u širokom luku.

A što ćemo s onima s manje zdravog razuma, zapitat će se netko. Nažalost, ljudsko društvo nije još uvijek našlo advekvatnu zamjenu za zdrav razum. Svatko tko je ikad vozio automobil zna da 99% posto vozača 99% vremena prekoračuje zakonsko ograničenje brzine. Usprkos tome, iznimno rijetko dolazi do prometnih nesreća, a to je zato što ljude vodi zdrav razum i njihova slobodna procjena što je sigurno a što nije, a ne sila zakona. Ne može svakoga od nas stalno pratiti policajac da ne bismo slučajno naudili drugima.

Ne samo da bi reguliranje Pernarovog ponašanja bilo neučinkovito, jer on bi uvijek mogao naći načina da nekome da loš savjet, nego je i štetno. Ako već može birati kako će provesti svoje vrijeme, za sve nas je bolje da Pernar to svoje vrijeme troši na nadriliječništvo nego na politiku. To je i moralnije i korisnije za društvo.

Zašto je moralnije da se Pernar bavi nadriliječništvom nego politikom? Zato što će od njegovih loših savjeta u tom slučaju stradati oni koji su ih sami tražili. Pernar nadriliječnik će svojim savjetima ubijati ljude koji su dobrovoljno pristali da slijede te savjete. S druge strane, Pernar političar ima u svojim rukama određenu moć nad državnim aparatom kojem se mora potčiniti ne samo onaj tko je za Pernara glasao, nego čak i onaj tko ni u ludilu za njega ne bi glasao. Zašto da recimo ja snosim posljedice Pernarovih šarlatanskih ekonomskih politika koje bi on uspio proturiti kroz Sabor u zakonske regulacije?

Ne odnosi se ovo samo na Pernara. U osnovi politike je sila. Politika ubija. Jedino pitanje je da li politika ubija više ili manje nego nadriliječništvo, a to pitanje me vodi do druge teze ovog teksta. Korisnije je Pernaru, i političarima uopće, dozvoliti da se bave nadriliječništvom umjesto politikom. Kamo naše sreće kad bi se više političara odreklo politike zarad nadriliječništva. Daleko manje ljudi bi bili u prilici ubiti i daleko manju štetu bi napravili.