Po njemu, radnike ćemo uvoziti da ne bismo trebali više platiti 'naše ljude'. Ta je pretpostavka loša i pogrešna do bola.

Ivan Pernar, saborski zastupnik i kandidat za predsjednika RH objavio je video na Facebooku u kojem komentira zahtjev udruženja poslodavaca iz područja ugostiteljstva, hotelijerstva i građevinskog sektora da Vlada poveća kvote za uvoz radnika iz zemalja koje nisu u sastavu Europskog gospodarskog pojasa (EGP). U tom videu Pernar je rekao sljedeće:

"Kad se uvozi jeftina radna snaga iz Kine, Indije, Šri Lanke, Bangladeša ili otkud već oni žele uvoziti, što se događa? Omogućava se poslodavcima da održe niske plaće...Time se održava cijena rada niskom i iseljavanje naših ljudi se nastavlja."

Nadalje, okomio se na "globaliste kojima nije stalo do vlastitog naroda" zato što žele uvesti radnike iz drugih zemalja. Pernar više uopće ne skriva svoju ksenofobiju prema ljudima drugih etničkih pripadnosti. U sljedećoj objavi žali se na katastrofalnu demografsku situaciju u Hrvatskoj, ali mu ne pada na pamet da se ona može poboljšati uvozom radnika. Ti radnici, ako im se svidi ovdje i ako nađu stalno zaposlenje, postat će građani RH i oni će sudjelovati u spašavanju Hrvatske od demografskog kolapsa.

Strah od smanjenja plaća za domicilno stanovništvo zbog uvoza radne snage nema realnog temelja u stvarnosti, što su ekonomisti dokazali već nebrojeno puta. Na tu temu najcitiraniji je znanstveni rad objavljen 1995. u časopisu Journal of Economic Perspectives, autorica Rachel M. Friedberg i Jennifer Hunt, koje su zaključile sljedeće:

"Unatoč popularnom vjerovanju da imigranti imaju negativan utjecaj na plaće i mogućnosti zapošljavanja domicilnog stanovništva, literatura po tom pitanju ne daje previše potpore takvom stavu. Ekonomska teorija je jednoglasna, a empirijski dokazi u različitim okolnostima pokazuju da je utjecaj imigranata na plaće i zapošljavanje neznatan. Ne postoje dokazi o značajnom smanjenju plaća zbog uvoza radnika. Većina ekonomskih analiza provedenih u SAD-u i drugim zemljama dolazi do zaključka da povećanje imigracije od 10 posto može smanjiti plaće domaćeg stanovništva u najgorem slučaju za 1 posto.

Teoretska literatura o imigraciji i ekonomskom rastu ukazuje da utjecaj imigranata na tržište rada uvelike ovisi o njihovim vještinama i razini ljudskog kapitala."

U najznačajnijem znanstvenom radu na tu temu iz zadnjih 5 godina, onom koji je proveo Giovanni Peri sa Sveučilišta u Kaliforniji, zaključak je još jači na strani imigracije:

"U prosjeku negativni utjecaj imigranata na stanje tržišta rada za domicilno stanovništvo je gotovo ravan nuli. Nedavni dokazi čak ukazuju da će imigracija vjerojatnije pozitivno utjecati na rast plaća i zapošljavanje domicilnog stanovništva zbog stimuliranja rasta poduzeća koja zapošljavaju imigrante i zbog utjecaja imigrantskih vještina i znanja koje oni unose na tržište. Otvorenija imigrantska politika, koja dozvoljava balansiraniji ulazak imigranata različitog stupnja obrazovanja i vještina, prije će dovesti do rasta produktivnosti, a samim time plaća za sve radnike."

Pernar je, izgleda, izabrao jeftin populizam i zatupljivanje građana umjesto konkretnih ekonomskih rješenja. Nedavno je napao imigrante na granici, a sada i uvoznu radnu snagu. Istina je da su plaće znatno niže u Hrvatskoj nego u mnogim drugim zemljama EU i zato ljudi napuštaju Hrvatsku u potrazi za bolje plaćenim radnim mjestima. Ali plaće nisu niske zato što ih poslodavci ne žele platiti više (a, kao, mogli bi), već zbog niske ukupne produktivnosti hrvatskog društva koja uvelike ovisi o razini privatnih investicija i kvaliteti državnih institucija, kao i o poreznom sustavu koji je u Hrvatskoj iznimno represivan, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je Hrvatska, u odnosu na zapad i sjever EU, zemlja u razvoju.

Ni da se zabrani uvoz radnika, to ne bi dovelo do naglog povećanja hrvatskih plaća na njemačku razinu (što je potrebno ako želite zaustaviti iseljavanje). Naprotiv, zabrana uvoza radnika dovela bi do općeg kočenja gospodarstva, zatvaranja poduzeća i otpuštanja. Jedini način da povećamo plaće u Hrvatskoj je ovaj - porezno rasterećenje rada i poduzetništva, ukidanje svih nepotrebnih parafiskalnih nameta, deregulacija i slobodniji uvoz radne snage.

Samo uz navedene mjere Hrvatska ima šanse ostvariti ozbiljniji gospodarski rast koji bi nam omogućio da se u nekom razumnom periodu od 20-30 godina po životnom standardu i kupovnoj moći približimo zapadnim zemljama, a to bi onda zaustavilo masovno iseljavanje i čak navelo mnoge hrvatske iseljenike da se vrate u Hrvatsku. Dotad, da bismo spasili Hrvatsku, trebamo se otvoriti za useljenike. Ne zbog njih niti zbog globalizma, već zbog nas samih.

Jer bez useljavanja, uskoro neće biti novca ni za Pernarovu saborsku plaću. Tko će zarađivati novac za sve državne dužnosnike, tko će uplaćivati u zdravstveni i mirovinski fond? Doći će vrijeme, i to vrlo skoro, kad će i najveći rasisti i ksenofobi moliti ljude iz Indije, Bangladeša, Šri Lanke i drugih država koje Pernar posprdno spominje, da dođu u Hrvatsku.