Najveća antieuropska stranka u Hrvatskoj se raspada zbog jednog mjesta u Europskom parlamentu. Ima li veće ironije?

Za građane koji su u stanju zbrojiti dva i dva (ili znaju kako se računa PDV) ovakav razvoj događaja kojem svjedočimo nakon EU izbora nije nikakvo iznenađenje. Živi zid je od početka stranka onih koji u nekom normalnom i razvijenom društvu ne bi imali šanse u politici. Ljudi iz vrha stranke upoznali su se na prosvjedima protiv štednje, a neki od njih se javno hvale da su ušli u politiku jer im je tlaka raditi.

Kako su onda uspjeli tako daleko dogurati? Stranka koja se neko vrijeme borila protiv kemtrejlsa, sprječavala zakonite deložacije i rad MUP-a - što im je donijelo slavu, uspjela je osvojiti nekoliko saborskih mjesta, a sada, evo i unosno mjesto u Europskom parlamentu. Prirodna je reakcija svakog čovjeka da bude na strani slabijih, ali opstruiranje rada pravne države - i to u onim rijetkim slučajevima kad ona funkcionira - ne može biti pozitivno djelovanje. U Hrvatskoj se to, međutim, isplati.

Živi zid nije nimalo bezazlena ekipa anarhista kako su ih mediji dosta dugo tretirali. Zato je ispod radara prolazilo njihovo širenje lažnih vijesti o EU, međunarodnim trgovinskim sporazumima, GMO-u i mnoge druge stvari. Živozidaši su stvorili na društvenim mrežama vlastite moćne kanale komunikacije s fanovima i tako širili bazu glasača, uglavnom očajnika koji izlaz iz loše hrvatske ekonomske situacije vide u potpunom rušenju liberalnog poretka (koji kod nas nije punim plućima nikada ni zaživio).

Ivan Pernar je mudro u svom viralnom videu za sve optužio Vladimiru Palfi, suprugu predsjednika stranke Ivana Vilibora Sinčića i jednu od osnivača Živog zida. Hrvatski mediji su zagrizli udicu. Palfi definitivno nije bez mana, a postoji dosta bogata povijest njenih ispada na što su se javno već požalili neki bivši istaknuti članovi ŽZ-a.

Ali ako izuzmemo novinarski senzacionalizam, stvar u Živom zidu je vrlo jasna. Oni su imali unutarstranački dogovor i svi s liste su se složili s time da saborski zastupnici, ukoliko osvoje mandat u EU parlamentu, prepustit će ga sljedećem na listi. Iako je Tihomir Lukanić bio nositelj, više preferencijalnih glasova od njega osvojili su Ivan Vilibor Sinčić i Branimir Bunjac. Njih dvojica su saborski zastupnici. Sinčić želi prepustiti mjesto Lukaniću, ali Bunjac se predomislio. Dakle, on je prekršio njihov dogovor i sasvim je razumljivo da bude suspendiran.

Sinčić, dakle, ne ide u EU parlament zato što je to zavjera njegove supruge, već zato što Bunjac ne želi ispoštivati dogovor. A kada Sinčić ode u Bruxelles, po zakonu na njegovo mjesto u Saboru dolazi sljedeća osoba s njihove izborne liste za Sabor, a to je Palfi. Jednostavno, da ne može biti jednostavnije pa ne znam zašto se oko toga radi tolika frka.

Puno je zanimljivije ono što mediji još nisu primijetili; stranka koja se najviše protivi članstvu Hrvatske u EU posvađana je unutar sebe oko pitanja tko će u Bruxelles.

Iako je Živi zid dosad lako preživio sve trzavice i afere, puno gore od ove, ovaj put nije isto jer imaju na političkom tržištu ozbiljnu konkurenciju. Njihovi birači sada imaju i drugu opciju, onu koja se manje bavi unutarstranačkim svađama zbog jedne briselske plaće; mogu čak i birati, budući da imaju Kolakušića i Most. Ako Bunjac bude izbačen iz Živog zida i ako Pernar zbog toga napusti stranku kao što je najavio, mogu prijeći u Most s kojim nemaju suprotstavljenih stavova.

Ako još uvijek ima među fanovima Živog zida razumnih ljudi, onda bi oni konačno sada trebali shvatiti da je riječ o najobičnijim šarlatanima koji na tako bitnim pozicijama, gdje sudjeluju u odlučivanju o zakonima RH, mogu biti itekako opasni.