Europska komisija je predložila proračun EU-a za razdoblje od 2028. do 2034. godine koji bi bio značajno veći od sadašnjeg i iznosio bi preko 2 bilijuna eura.
Tome su se snažno usprotivile Švedska, Danska, Njemačka, Nizozemska, Finska i Austrija, koje zajedno pune oko 40 posto europskog proračuna. Traže oštre rezove.
Irska je ponudila kompromisno rješenje - proračun od 1,62 bilijuna, odnosno oko 30 posto više od sadašnjeg proračuna - ali ni on nije naišao na pozitivan odgovor.
Jučer smo objavili
reakciju švedskog premijera Ulfa Kristerssona koji traži restriktivniji proračun jer "Švedska neće biti bankomat Europske unije".
Slične reakcije dolaze i od lidera drugih skandinavskih zemalja. Na putu na summit 15. listopada, danska premijerka
Mette Frederiksen (socijaldemokrati)
rekla je da je irski prijedlog "neprihvatljiv".
Proračun mora biti "znatno manji", zaključila je Fredrikson. "Prevelik je, a raspodjela je loša - previše ide na koheziju i poljoprivredu, a premalo na konkurentnost i obranu Europe."
Finski premijer
Petteri Orpo (Narodna koalicija - konzervativci)
rekao je da irski prijedlog ne sadrži dovoljne uštede i da su one učinjene na krivim mjestima.
"Cjelina je i dalje prevelika. Finska je spremna na umjereno povećanje isključivo za obranu i konkurentnost, ali ne masivno", izjavio je Orpo.
Nizozemski ministar financija
Eelco Heinen (VVD - klasični liberali) komentirao je da Nizozemska "odbacuje prijedlog jer je neprihvatljiv".
Traži rezove od stotina milijardi eura i "moderniji, štedljiviji proračun".
Kao što se vidi, države na sjeveru Europe ne pristaju biti bankomati za europski jug koji je već navikao živjeti na tuđi račun. Hrvatska je među tzv. "prijateljima kohezije" koji traže povećanje proračuna.
Premijer
Andrej Plenković nedavno je rekao da "bogatije države članice inzistiraju na konkurentnosti jer im je to u interesu". Umjesto toga, po njemu, trebali bi se više bazirati na solidarnosti.
Hrvatska vlada, poput mnogih drugih,
navukla se na europski novac kojim kupuje socijalni mir u zemlji i koji joj služi za prolongiranje nužnih reformi. Ovaj put to neće proći.