Za Plenkovića i njegove ministre transparentnost i politička odgovornost nepoznati su pojmovi. To je jedno od ključnih obilježja autoritarnih vlasti.

Povjerenstvo za sukob interesa je zaključilo da ministar financija Zdravko Marić i donedavna ministrica gospodarstva Martina Dalić nisu bili iskreni prema Saboru i hrvatskoj javnosti kad se pripremao i donosio lex Agrokor. To ne bi trebalo začuditi nikoga tko je pratio tadašnja događanja jer zakon koji predstavlja temelj za vrlo vjerojatno pljačku stoljeća pripremljen je i izglasan ekspresno, obavijen velom tajni. Indikativno je da smo više saznali iz mailova koji su procurili u javnost nego od samih predstavnika vlasti.

Jedina posljedica po njih bila je smjena Dalićke. Marić ne namjerava napustiti fotelju, ne vidi u čemu je pogriješio. Premijer Andrej Plenković pravi se da ništa nije vidio ni čuo, on o ničemu pojma nema, kao da nije riječ o članovima njegove vlade.

Još ova saznanja nisu pravo sjela javnosti, kad se pojavila nova ogromna afera. "Posao stoljeća" Ministarstva obrane o kupovini rabljenih borbenih aviona od Izraela je pod upitnikom zbog diplomatskih odnosa na relaciji NATO-Izrael. Stvar je prilično komplicirana jer SAD je proizvođač aviona i trebat će ih servisirati, a NATO ima svoje standarde koje ovi avioni u ovakvom stanju ne zadovoljavaju. Sve to je otprije poznato MORH-u i ministru Damiru Krstičeviću, ali hrvatska javnost je za ovaj problem saznala iz američkih medija.

Ministarstvo obrane se ponaša u najmanju ruku čudno. Na novinarske upite odgovaraju u smislu "Javnost će znati ono što mi želimo da zna, a tko postavlja pitanja ne voli hrvatsku državu". Za Krstičevića i njegovo ministarstvo transparentnost je nepoznanica, a hrvatski građani su dobri samo kad treba plaćati porez i financirati njihov tajni rad. Premijer u tome ne vidi nikakav problem.

Još na početku Plenkovićevog mandata napisao sam da se bojim da je riječ o najgorem premijeru u hrvatskoj kratkoj modernoj povijesti. Kako vrijeme odmiče, sve više se pokazuje da sam bio u pravu. Ova vlada zadržava vlast zahvaljujući najčudnijim političkim trgovinama, a sve krucijalne poslove, koje će porezni obveznici masno platiti, obavlja netransparentno i u tajnosti, često čak i dezinformirajući javnost. Nakon svih dosadašnjih afera imamo samo smjenu jedne ministrice dok bi kod prethodnih vlada, prvenstveno mislim na Milanovićevu i Oreškovićevu, pljuštale ostavke.

Politička odgovornost i transparentnost javnog rada za Plenkovića i njegove ministre očito su nepoznati pojmovi, a to je jedno od ključnih obilježja svake autoritarne vlasti.