Europski parlament jučer je odobrio novi zakon kojim se zabranjuje proizvodnja, prodaja i upotreba plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu kao što su pribor za jelo, vrećice, štapići za uši i slamke za piće. Velika većina (560 zastupnika) je podržala taj zakon, 35 je bilo protiv i 28 suzdržanih. Zakon će u svim državama članicama EU stupiti na snagu 1. siječnja 2021. godine.

"Ovim će se zakonodavstvom za 22 milijarde eura smanjiti štetni učinci na okoliš. Toliko bi, prema procjeni, trebao biti trošak onečišćenja plastikom u Europi do 2030. Europa sada ima zakonodavni model obrane i promicanja na međunarodnoj razini, s obzirom na globalnu prirodu problema onečišćenja mora plastikom. To je izuzetno važno za ovaj planet", izjavila je izvjestiteljica Frédérique Ries (ALDE, Belgija).

"Danas smo poduzeli važan korak kojim ćemo smanjiti zagađenje u našim oceanima i morima. Možemo to stvarno učiniti. Europa postavlja nove standarde, otvarajući time put cijelom svijetu da joj se pridruži", komentirao je Frans Timmermans, potpredsjednik Europske komisije.

Budimo realni, onečišćenje oceana veliki je ekološki i globalni problem koji političari svakako moraju adresirati i tražiti adekvatna rješenja budući da onečišćenje oceana utječe na sav život u njemu, a preko hranidbenog lanca i na zdravlje ljudi. Ali pravo je pitanje koliko će ovakve mjere imati utjecaja na čistoću oceana.

Ako pogledamo istraživanja, vrlo lako ćemo doći do zaključka da ova zabrana neće imati nikakav utjecaj na čistoću oceana. Iako EU komisija tvrdi da više od polovine smeća u oceanima otpada na jednokratne predmete od plastike, istraživanje neprofitne ekološke organizacije specijalizirane za očuvanje oceana, The Ocean Cleanup, pokazalo je da 46 posto smeća u Pacifiku otpada na ostatke ribarskih mreža. Zajedno s dijelovima užeta i uzica, one čine 52 posto smeća. Očito, nije riječ samo o problemu konzumenata.

Druga stvar, ujedno i mnogo važnija - Europljani čine uistinu neznatan udio među onečišćivačima oceana. Iako preko 20 posto konzumenata jednokratnih plastičnih predmeta otpada na stanovništvo EU, manje od 1 posto plastičnog otpada u oceanima dolazi iz EU zemalja. Najveći onečišćivači oceana su Kina, Indonezija, Filipini...Među top 10 zemalja devet je u Aziji i jedna (Nigerija) u Africi. Prema ekološkom istraživanju iz 2017. oko 95 posto plastičnog otpada u oceane dolazi iz jedne od deset rijeka, od kojih su 8 u Aziji i dvije u Africi.

Osim što sve članice EU zajedno ne čine ni 1% zagađenja u oceanima, taj se udio čak s vremenom smanjuje, što znači da stanovništvo EU pokazuje brigu za okoliš usprkos širokom korištenju plastičnih predmeta. Prema organizaciji za zaštitu potrošača Costumers Choice Centre:

"Političari EU bi trebali stati uz potrošače i njihovu slobodu izbora umjesto što slijede pogrešne političke korake komisije. Zabranom jednokratne plastike u Europi nećemo riješiti pravi problem onečišćenja oceana plastičnim otpadom. Umjesto zabrane funkcionalne i korisne tehnologije, EU bi se trebala fokusirati na povećanje mogućnosti recikliranja, nastavak provođenja zakona protiv zagađivanja okoliša i tražiti od najvećih zagađivača da donesu i provode takve zakone", komentirao je Fred Roader.

Upravo tako. EU bi učinila puno više za spas oceana kad bi fokus s besmislenih zabrana i kažnjavanja potrošača koji su pokazali ekološku osviještenost smanjenjem zagađivanja rijeka i oceana, prebacila na lakšu reciklažu plastike (na svjetskoj razini se reciklira samo 9 posto plastike). Druga stvar, i puno bitnija za okoliš, bila bi stvaranje diplomatskog pritiska na zemlje koje najviše sudjeluju u zagađenju oceana. One trebaju donijeti i provoditi zakone koji zabranjuju i kažnjavaju bacanje plastičnog i drugog otpada u rijeke, mora i oceane (ono što su građani EU očito već usvojili). Dvanaest azijskih nacija zajedno stvara 77 do 83 posto smeća u oceanu! Dakle, naučite njih da ne bacaju smeće u rijeke i oceane - i praktički ste riješili problem.

Plastika je sigurnija i ekološki manje štetna od postojećih alternativa, budući da za proizvodnju plastičnih jednokratnih predmeta nije potrebno sjeći šume kao što se mora činiti za alternative od papira. Plastični predmeti su sigurniji za zdravlje ljudi i najbolje štite hranu i piće prilikom transporta. Plastični jednokratni predmeti su i ekonomski najprihvatljiviji potrošačima, odnosno jeftiniji od bilo koje alternative, zbog čega su i općeprihvaćeni.

Političari u EU parlamentu jako se vole praviti da čine nešto korisno jer bi se inače osjećali jako glupo da mi znamo da oni ne rade ništa korisno, a primaju ogromnu plaću. Zato će ovako jeftine populističke fore predstavljati kao "spas za planet". U stvarnosti, zabrana neće spasiti nikoga. Samo će kazniti stanovnike EU, one koji su dosad pokazali najveću ekološku osviještenost u svijetu. Mi ćemo morati plaćati skuplje i imat ćemo manji izbor. To je sve što je EU parlament jučer postigao.