Hrvatski sabor nedavno je voljom većine odbio prijedlog SDP-a da se LGBT parovima koji su u životnom partnerstvu dozvoli ravnopravni status prilikom posvajanja djece. Tu odluku Sabora smatram štetnom za Hrvatsku, a svoj stav ću obrazložiti odgovorima na najčešće argumente protiv mogućnosti LGBT parova da posvajaju djecu.

1. "Dijete treba imati majku i oca koji već biološki mogu imati djecu."

Ovaj argument nema smisla zato što bi se tom logikom onda izbacilo iz igre i sve heteroseksualne parove koji nisu u mogućnosti imati vlastitu biološku djecu, a upravo takvi su parovi najčešći kandidati za posvajanje djece bez roditelja.

2. "Dijete treba biti u obitelji gdje su roditelji u braku."

Životno partnerstvo ima većinu karakteristika kao i brak. Osim toga, što je s djecom koja su odrasla s jednim roditeljom ili u obitelji u kojima se roditelji iz bilo kojeg razloga nisu vjenčali? Treba li samohranim majkama i očevima onda oduzeti djecu? Nema logike i nije moralno niti praktično.

3. "Dijete treba imati i majku i oca."

Ovo je možda ideal, ali brojna istraživanja pokazuju da djeca mogu sasvim normalno odrasti i u obitelji s LGBT roditeljima.

Naravno, možda je prerano donositi takve zaključke jer različita istraživanja još uvijek pokazuju različite rezultate i ja se slažem da nisu svi LGBT parovi pogodni za posvajanje djece. Ali istu stvar možemo reći i za heteroseksualne parove. Zato postoje državne službe koje obavljaju procjene, ispituju kandidate za posvajanje i one moraju dobro procijeniti koji je par u stanju normalno odgojiti dijete, a koji nije.

Ljudi općenito griješe gledajući na pojedince, ili u ovom slučaju parove, isključivo kroz kolektivističku prizmu. Kao što dva heteroseksualna para nisu ista - jedan je, na primjer, radišan i dobro situiran, bez nasilja u obitelji i incidenata, a drugi može biti vrlo problematičan po svakom pitanju - ista stvar se može reći i za istospolne parove. Ne može ih se promatrati zajednički, već im se treba pristupiti individualno. Upravo zbog toga je najgora stvar koja se može napraviti ono što je Sabor učinio - zabranio svima. Na taj način je uskratio nekoj djeci mogućnost da se spase i dobiju siguran dom.

4. "Naše društvo nije spremno za djecu u obitelji s istospolnim parom. Ta djeca će proživljavati neugodnosti u vrtiću i školi."

Ovo je legitiman i najozbiljniji argument protivnika LGBT posvajanja. Činjenica je da je čak i u nekim dijelovima Amerike to još uvijek problem za djecu koja odrastaju u takvoj obitelji, a kako ne bi bio kod nas? Međutim, moramo uzeti u obzir i činjenicu da se društvo mijenja i napreduje, svake godine smo svi za nijansu tolerantniji i liberalniji nego lani. Mijenjaju se društveni pogledi na svijet i ono što je našim roditeljima još prije 20 godina bilo nezamislivo, nama je već gotovo normalno. Tako će biti i s djecom.

Poanta je da moramo staviti djecu u prvi plan i njihovu dobrobit. Zanimljivo je da većina pro-lifera, dakle onih koji se protive pobačaju, u isto vrijeme ne želi niti da LGBT parovi dobiju pravo posvajanja djece. To je apsurd. Jer ako ste protiv pobačaja, onda valjda želite da ga bude što manje, zar ne?

Ako ste pro-life, razmislite o tome. Heteroseksualni parovi ne bi ništa izgubili kad bi se i LGBT parovi mogli kandidirati za posvajanje. Dobitnici su djeca jer topla obiteljska ljubav je uvijek bolja od dječjeg doma, to će vam, vjerujem, potvrditi svatko tko je odrastao u domu za nezbrinutu djecu.