Na jučerašnju izjavu Milorada Pupovca, saborskog zastupnika SDSS-a koji se pitao zašto nema Srba u Hrvatskim šumama i HEP-u, reagirao je Anđelko Balaban, načelnik Općine Jagodnjak u Baranji i pripadnik srpske nacionalne manjine (ova zadnja informacija je bitna samo u ovoj priči budući da se Pupovčeva izjava odnosila na tu zajednicu). Balabanov odgovor je jako zanimljiv i prenosim ga u cijelosti:

"Da jedna glupost rađa drugu svima je poznato, a glupost je tim veća nadati se da se glupost glupošću dade ispraviti. Ako je namjera bila ukazati na dosadašnje brojne gluposti kojima su pripradnici srpske manjinske zajednice bili diskriminiriani u pogledu zapošljavanja, onda je na to trebalo argumentirano ukazivati, ne samo danas iz pozicije trgovca utjecajem, već kontinuirano iz pozicije borca za ljudska prava.

Zapošljavanje u javnom sektoru bi trebalo biti po jedinom, osnovnom principu – principu stručnosti! Prof. Pupovac je upravo trebao inzistirati na tom principu, jer argumenata tezi da su pripadnici srpske manjine prilikom zapošljavanja diskriminirani ne manjka.

Po reintegraciji područja koja su bila okupirana Miloševićevim režimom lokalni Srbi, hrvatski državljani su mahom ostali bez posla samo zato što su Srbi. U Baranji je najočitiji primjer Belja, tada u državnom vlasništvu, te npr. Baranjske čistoće i Baranjskog vodovoda, tvrtki u vlasništvu grada Belog Manastira. Stručnost sigurno nije bila princip kadroviranja, a u gradskim komunalnim tvrtkama nijedan Srbin nije bio dovoljno stručan ni za skupljača smeća. Danas poslije 20 godina i dalje se osjećaju posljedice selektivnog kadroviranja jer putem sindikata, radničkog utjecaja na kadroviranje i dalje se prednost daje djeci dosadašnjih zaposlenika.

Ono što žalosti je stanje u realnom sektoru, privatnim tvrtkama kojih na ovim područjima nedostaje. Većina zaposlenih je oslonjeno na državne jasle, a samim time i na kadroviranje koje do sada nije bilo temeljeno na znanju i kompetencijama. Prof. Pupovcu bi trebalo biti jasno da će pokoji pripadnik srpske nacionalne manjine lakše naći posao ukoliko država bude manji poslodavac jer i na vlastitom primjeru svjedoči krivom pristupu načinu zapošljavanja. Davanjem šuma u koncesiju privatnim tvrtkama stali bi na kraj nepotizmu i diskriminaciji. Privatniku je bitno da je netko dobar radnik, bez obzira na njegove osobne, privatne različitosti. Isto bi trebalo učiniti i s nizom drugih „državnih“ tvrtki.

Dok god podjela resora i sinekure budu predmet dogovora o formiranju vlasti, umjesto razgovora o agendi i poštivanju načela stručnosti, negativna selekcija će nas voditi i dalje sve više prema dnu hranidbenog lanca. U međuvremenu, kako bi usporili tonjenje u vlastiti glib, državni aparat i njenu regresivnu regulativu bi trebalo učiniti manje utjecajnom", zaključuje Balaban.