Predsjednik HSS-a Krešo Beljak u jučerašnjem gostovanju u Stankovićevoj emisiji Nedjeljom u 2 pokazao je neobično visoku dozu društvenog liberalizma. Beljak je jasno rekao da je "progresivac", gleda naprijed i ne zanima ga tradicija, zalaže se za reviziju Vatikanskih ugovora, priznaje da puši marihuanu i da je ona sasvim OK...Toliko društvenog liberalizma kod naših parlamentaraca nismo još dugo čuli, pa čak ni od lijevih i liberalnih stranaka. Hrvatske političke stranke, koje se kite liberalizmom, još se nisu (bar koliko ja znam) javno i nedvosmisleno zalagale za legalizaciju proizvodnje, prodaje i konzumacije marihuane.

ORaH je bio za legalizaciju, ali oni su propovijedali Chavezov model, tako da bi to vjerojatno bila "državna marihuana". Živi zid je predlagao legalizaciju sadnje manjih količina za osobnu upotrebu, ali ne i prodaju što je veliki minus. HSS je prva stranka u Hrvatskoj koja bi, dakle, legalizirala marihuanu onako kako ona treba biti legalizirana - za proizvodnju, preprodaju i konzumaciju. I Krešo Beljak je dao svoj veliki doprinos potaknuvši da se o ovoj temi ozbiljnije počne raspravljati, na tome mu svaka čast.

Glasovi za legalizacijom sve su češći diljem svijeta. Nekoliko saveznih država SAD-a već je legaliziralo marihuanu (uključujući najmnogoljudniju Kaliforniju), Kanada bi ove godine trebala potpuno legalizirati, dobar dio Europe ne kažnjava tržište marihuane, nego ga "tolerira". Hrvati bi trebali početi razmišljati o legalizaciji.

Krešo Beljak me po tim, društvenim pitanjima, zbilja ugodno iznenadio. Međutim, duboko me razočaralo njegovo nepoznavanje ekonomije. Jer kako drukčije protumačiti izjavu da je Hrvatska "protratila sve što smo izgradili tijekom SFRJ". Beljaka puca blaga jugonostalgija pa od nje ne može vidjeti realno. Ne razumije da SFRJ nije "izgradila" ništa, barem što se industrije tiče. Hrvatska je naslijedila industrijske pogone i kombinate u kojima je bilo zaposleno višestruko više ljudi nego što je trebalo biti jer tako je gospodarstvo funkcioniralo u planskoj ekonomiji. Jednostavno, država odredi "tu imamo dosta nezaposlenih, znači gradimo tvornicu. Što će proizvoditi i kome će prodavati - nije bitno. Bitno je samo da se ljudi zaposle, a kupci ionako nemaju puno izbora.

To je moglo funkcionirati na zatvorenom tržištu bivše države, ali kad se tržište otvori za uvoz i kad se te tvrtke nađu u konkurenciji sa stranom proizvodnjom, onda dođe do izražaja sva manjkavost državnog planiranja. Onda masovno propadaju i "giganti" i sve velike tvornice, onda se vidi da je to sve bilo na vrlo klimavim nogama.

Podsjetimo se samo i u kakvoj je krizi bivša država bila 1980-ih. Da je SFRJ imala išta profitabilno za ostaviti svojim državama nasljednicama, onda do rata vjerojatno ne bi ni došlo. Beljak je kontradiktoran. S jedne strane kaže da se ne bi vraćao u povijest, ali u vrijeme SFRJ se vrlo rado vraća. Bivša država je iz nekog razloga za njega pojam napretka.

To je objašnjivo kad uzmemo u obzir i njegovo mišljenje da bi poljoprivreda trebala biti nositelj gospodarstva. Poljoprivreda je, uz birokraciju, najveći uteg hrvatskog gospodarstva. Ona čini samo 5% BDP-a, a košta nas poticaja i protekcionizma koji plaćaju svi ostali sudionici na tržištu. Beljak bi da se još više oslonimo na nju i vjerojatno da država JOŠ ulaže u poljoprivredu. To bi bio zadnji čavao u lijesu ove države.

Zaključno, pohvalno je što je javno priznao da puši marihuanu, što se zalaže za legalizaciju i na tome mu svaka čast. Ali pobogu, držimo tog čovjeka što dalje od državnih financija.