Javnost je prilično ljuta na trojicu zastupnika u Zagrebačkoj skupštini koji su glasali mimo dogovora vlastitih zastupničkih klubova i tako spasili gradonačelnika Milana Bandića od neizvjesnosti. Ljudi su s pravom razočarani zbog očite političke trgovine koja im se događa pred nosom, a ponajviše bi trebali biti razočarani oni koji su na lokalnim izborima glasali za HSLS i HSS jer da su htjeli glasati za Bandića, zaokružili bi njegovu listu. Riječ je, dakle, o prijevari birača.

Vodstva HSLS-a i HSS-a iskoristila su ovu situaciju da bi u teatralnim javnim istupima iščlanila svoje "odmetnike" iz stranke, tako da su to pokušali okrenuti u svoju korist. Kao, mi imamo neke principe, a loši pojedinci koji ih se ne pridržavaju - lete. Ali nije baš tako.

Krešo Beljak, predsjednik HSS-a i Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a, nisu nimalo nevini u ovoj priči. Da nema njih dvojice, Ilija Čorić i Miroslav Polovanec nikada se ne bi našli u Zagrebačkoj skupštini i bili u prilici da učine ovo. Riječ je o ljudima bliskim vodstvu svojih stranaka, o ljudima koji su uživali veliko povjerenje svojih stranačkih čelnika. Na kraju krajeva, tko je sastavljao i odobravao liste za lokalne izbore?

Ovo su male stranke koje znaju da će na izborima maksimalno dva-tri kandidata proći u skupštinu, što znači da će na vrh liste staviti ljude od najvećeg povjerenja.

Kao liberalu, posebno mi je zasmetala činjenica da je Miroslav Polovanec do jučer bio među istaknutijim članovima HSLS-a. Čovjek koji nam broji krvna zrnca, odnosno dijeli ljude prema zvučnosti prezimena i mjestu rođenja, nema što raditi u stranci koja se naziva liberalnom. Budimo realni, to nije liberalizam nego ksenofobija. Ja razumijem da se svatko može učlaniti u koju god političku stranku želi, ali da bi netko dogurao do vrha liste za gradsku skupštinu, taj mora zaslužiti povjerenje dijela članstva i samog predsjednika stranke. Kako će Darinko Kosor to objasniti?

Najžalosnije u cijeloj priči je to što glasači zbog ovakvih stvari gube povjerenje u manje stranke i bilo kakve "treće" opcije. Kako da ja na sljedećim izborima glasam za HSLS, čak i ako mi se sviđa ono što Dario Hrebak radi u Bjelovaru, kad mogu pretpostaviti da će se uz njega naći neki meni nepoznati lik koji će se uvaliti u Sabor i onda po potrebi glasati protiv svega za što se zalažem i protiv mojih interesa? Razumijete li što govorim? Ovo je veliki problem, riječ je o povjerenju birača koje se s ovakvim stvarima nepovratno gubi.

Vodstva političkih stranaka, koja žele da njihove opcije budu od birača prepoznate i shvaćene kao ozbiljne, trebala bi voditi veću brigu o tome koga guraju iz svojih redova u predstavnička tijela na europskoj, nacionalnoj i lokalnim razinama. I trebaju snositi svoj dio odgovornosti. Kosor i Beljak su direktno suodgovorni za političku trgovinu njihovih dojučerašnjih stranačkih drugova.