Izbacivanjem odmetnutih članova iz svojih političkih stranaka nisu učinili ništa da objasne kako su ti članovi mogli doći na tako visoke pozicije. Tko ih je stavio na liste?

Javnost je prilično ljuta na trojicu zastupnika u Zagrebačkoj skupštini koji su glasali mimo dogovora vlastitih zastupničkih klubova i tako spasili gradonačelnika Milana Bandića od neizvjesnosti. Ljudi su s pravom razočarani zbog očite političke trgovine koja im se događa pred nosom, a ponajviše bi trebali biti razočarani oni koji su na lokalnim izborima glasali za HSLS i HSS jer da su htjeli glasati za Bandića, zaokružili bi njegovu listu. Riječ je, dakle, o prijevari birača.

Vodstva HSLS-a i HSS-a iskoristila su ovu situaciju da bi u teatralnim javnim istupima iščlanila svoje "odmetnike" iz stranke, tako da su to pokušali okrenuti u svoju korist. Kao, mi imamo neke principe, a loši pojedinci koji ih se ne pridržavaju - lete. Ali nije baš tako.

Krešo Beljak, predsjednik HSS-a i Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a, nisu nimalo nevini u ovoj priči. Da nema njih dvojice, Ilija Čorić i Miroslav Polovanec nikada se ne bi našli u Zagrebačkoj skupštini i bili u prilici da učine ovo. Riječ je o ljudima bliskim vodstvu svojih stranaka, o ljudima koji su uživali veliko povjerenje svojih stranačkih čelnika. Na kraju krajeva, tko je sastavljao i odobravao liste za lokalne izbore?

Ovo su male stranke koje znaju da će na izborima maksimalno dva-tri kandidata proći u skupštinu, što znači da će na vrh liste staviti ljude od najvećeg povjerenja.

Kao liberalu, posebno mi je zasmetala činjenica da je Miroslav Polovanec do jučer bio među istaknutijim članovima HSLS-a. Čovjek koji nam broji krvna zrnca, odnosno dijeli ljude prema zvučnosti prezimena i mjestu rođenja, nema što raditi u stranci koja se naziva liberalnom. Budimo realni, to nije liberalizam nego ksenofobija. Ja razumijem da se svatko može učlaniti u koju god političku stranku želi, ali da bi netko dogurao do vrha liste za gradsku skupštinu, taj mora zaslužiti povjerenje dijela članstva i samog predsjednika stranke. Kako će Darinko Kosor to objasniti?

Najžalosnije u cijeloj priči je to što glasači zbog ovakvih stvari gube povjerenje u manje stranke i bilo kakve "treće" opcije. Kako da ja na sljedećim izborima glasam za HSLS, čak i ako mi se sviđa ono što Dario Hrebak radi u Bjelovaru, kad mogu pretpostaviti da će se uz njega naći neki meni nepoznati lik koji će se uvaliti u Sabor i onda po potrebi glasati protiv svega za što se zalažem i protiv mojih interesa? Razumijete li što govorim? Ovo je veliki problem, riječ je o povjerenju birača koje se s ovakvim stvarima nepovratno gubi.

Vodstva političkih stranaka, koja žele da njihove opcije budu od birača prepoznate i shvaćene kao ozbiljne, trebala bi voditi veću brigu o tome koga guraju iz svojih redova u predstavnička tijela na europskoj, nacionalnoj i lokalnim razinama. I trebaju snositi svoj dio odgovornosti. Kosor i Beljak su direktno suodgovorni za političku trgovinu njihovih dojučerašnjih stranačkih drugova.