Tursku je pogodila financijska kriza nakon naglog pada vrijednosti lire za čak 20 posto u samo četiri dana. Nakon intervencije turske nacionalne banke lira se uspjela vratiti 6 posto, ali ne dovoljno da bi izbjegla udar na domaće tržište. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je za krizu okrivio SAD koji je povećao uvozne carine za željezo i aluminij te je najavio bojkot američke elektronike poput iPhonea.

Iako je američka intervencija u trgovinu sigurno odigrala svoju ulogu u ubrzavanju krize, do nje bi svakako došlo i bez američke pomoći. Turska ima ekonomski problem zahvaljujući Erdoganovoj autoritarnoj vladavini, i taj problem se konstantno povećava. Iako Erdoganova vlada vodi solidnu ekonomsku politiku, na gospodarstvo utječu uvelike i opće društvene i političke prilike. O tome najbolje svjedoče podaci o migriranju najbogatijih stanovnika.

Prema istraživanju New World Wealth, u 2016. godini iz Turske je emigriralo preko 5000 milijunaša (onih koji posjeduju imovinu vrijednu milijun američkih dolara ili više). Samo Francuska je te godine imala veću stopu emigracije milijunaša od Turske. Prošle godine Turska je prestigla i Francusku, kad je iz Turske otišlo još preko 6.000 milijunaša.

Taj trend se očito nastavio. Bogataši su osjetili nestabilnost u zemlji nakon neuspjelog pokušaja vojnog puča i svega što se kasnije u Turskoj događalo. Predsjednik Erdogan zatvorio je tisuće novinara i aktivista, pojačao državnu kontrolu nad medijima i to je negativno utjecalo na iseljavanje najbogatijih stanovnika zemlje. Riječ je o ogromnom bogatstvu koje su mnogi od njih sigurno odnijeli sa sobom. Odselili su najviše u SAD, Australiju i EU, a svoje lire su zamijenili za druge valute. Logično je da uslijed velike ponude lira na tržištu njihova vrijednost mora drastično pasti.

Postoje neke zemlje s autoritarnom vladom koje imaju vrlo stabilno i bogato tržište (npr. Singapur, Katar, UAE), ali to su zemlje u kojima je stanovništvo i gospodarstvo naviklo na slabe političke slobode i autoritarnu vlast. Turska je desetljećima bila demokratska i liberalna na razini zapadnoeuropskih zemalja, tako da je nagli pad osobnih i političkih sloboda šok za cijelo društvo, što mora utjecati negativno i na gospodarstvo. Tržište je odgovorilo iseljavanjem najbogatijih stanovnika, a to je ne samo ogroman gubitak za državu i društvo, već i nagovještaj puno gorih stvari.

Erdoganova najava bojkota američkih proizvoda samo će potaknuti crno tržište i korupciju u turskom društvu, naštetit će i državnim institucijama i potrošačima puno više nego američkom gospodarstvu. Ako želi vratiti ekonomsku stabilnost, Erdogan treba odustati od sultanskog načina vladanja, pustiti političke zatvorenike i maknuti državnu kontrolu s medija. Umjesto toga, vjerojatno će pokušati "popraviti" situaciju na tržištu državnim intervencijama u gospodarstvo, što će samo produbiti krizu. Pred Turskom sigurno predstoji teško razdoblje, ali ono dolazi logično kao rezultat postupaka loše i autoritarne vlade.