Svaki grad ima svoj plan razvoja , a oni koji su uspješni nemaju samo urbanistički plan, nego i strategijske planove razvoja - u kojima je razvoj grada planiran prema potrebama građana. Od više različitih djelatnosti o kojima lokalna samouprava brine osvrnuo bih se na problematiku parkiranja kao neizostavni dio poslova izgradnje, održavanja i razvoja komunalne infrastrukture.

Vjerujem da nema vozača automobila koji barem jednom nije koristio uslugu parkiranja u gradskim zonama naplate. U različitim gradovima parkiranje je različito uređeno, od broja zona, cijena, popusta za lokalne korisnike i vremenskih ograničenja. Svaki grad ima neke svoje specifičnosti iako je sustav naplate vrlo sličan. Međutim, ono što je najvažnije – svrsishodnost naplate je u najvećem broju slučajeva – nesvrsishodna.

Svima je jasno da se u velikim gradovima, pa i u centrima manjih gradova, pogotovo na primorju, mora naći adekvatan način koji će uskladiti potražnju za parkinzima s postojećim mogućnostima smještaja vozila. Posljednjih tridesetak godina broj vozila se značajno povećao kao što se povećala i mobilnost građana pa je uvođenje naplate parkiranja na području grada gdje postoji znatno veća potražnja za parkingom od njegove ponude – opravdana. Rekli bismo da je naplata svrsishodna jer će smanjiti broj parkiranja koja nisu nužno neophodna, isto kao što će smanjiti vrijeme parkiranja na stvarno potrebno vrijeme.

Međutim, svrsishodnost naplate parkiranja podrazumijeva i odgovornost za preuzeti novac uprihodovan naplatom. Bilo da je riječ o prihodima gradova od koncesije za poslove parkiranja ili direktnim prihodima gradova i njihovih tvrtki koje gospodare parkiralištima, novac koji se skupi od naplate bi trebalo svrsishodno utrošiti.

Dvije po dvije kune i brzo do milijuna

Zadnjih dvadesetak godina naplata parkiranja je doživjela pravi procvat, gotovo da nema grada koji u tom periodu nije poradio na što boljoj naplati i proširenju naplatnih zona. Čini mi se da su u tome bili izuzetno uspješni. Pojedini gradovi ostvaruju izuzetno visoke prihode od naplate parkinga, primjerice grad Makarska – oko 4 milijuna kuna (2015. g.), Šibenik (2013. g.) i Rijeka (2016. g.) – po cca. 8 milijuna kuna, Zagreb (2013. g.) – 117 milijuna. Svatko tko plaća parking, a posebice lokalni građani, bi trebali imati uvida u trošenje prikupljenog novca, odnosno u svrsishodnost plaćanja.

S obzirom da lokalna samouprava ubire i komunalnu naknadu (sutra porez na nekretnine?) kojom financira izgradnju komunalne infrastrukture – dakle i parkinge, te ako k tome dodamo novac prikupljen naplatom parkinga, logično je da se u ovih dvadesetak godina procvata naplate nešto moralo i napraviti. Ukoliko se novac prikupljen naplatom troši samo za plaće i održavanje postojećih parkirališta, plaćanje nije svrsishodno. A upravo mi se čini da većina naših gradova ništa ne poduzima kako bi idealno optimizirali sustav parkiranja u svom gradu. Ako se i napravi koji parking, on je popraćen proširenjem zone naplate.

Optimiziranje sustava bi za cilj imalo idealan odnos parkirnih mjesta u pojedinim područjima grada sa što manje mjesta koja se naplaćuju po što nižim cijenama. Grad ne bi trebao zarađivati na naplati parkinga, naplata bi trebala biti samo na onim mjestima na kojima postoji evidentno veća potražnja od ponude i po cijenama koje će osigurati razvoj i održavanje.

Kamo s milijunima naplaćenih kuna?

Svrsishodnim trošenjem novca od naplate parkiranja i dijela komunalne naknade do sada se moralo izgraditi puno više parkirnih mjesta. Na žalost, većina gradova je rado prikupljala novac i trošila ga na različite načine, ali ne i za optimiziranje sustava. Dovoljno je baciti pogled na parking ispred nekog trgovačkog centra ili maloprodajnog lanca i vidjet ćemo kako sustav parkiranja funkcionira. Kod onih centara kojima ponestane parking mjesta uvode se vremenska ograničenja, naplate ili kontrole računa. Ukoliko mjesta uvijek ima dovoljno, parking je besplatan i nema ograničenja.

Upravo primjerom trgovačkih centara bi se trebale rukovoditi i sve naše javne, državne službe. Naime, građani ne mogu birati koju policijsku postaju ili sud će odabrati, kao što to mogu prilikom odabira trgovine. A kao što znamo, većina javnih institucija je smještena u gradskim centrima u kojima je vrlo teško pronaći parking, a i kada ga nađete – on je ili skup ili vremenski ograničen. Stoga bi odgovornost svih javnih institucija i gradova bila na osiguranju besplatnog parkinga u vremenu potrebnom za izvršenje pojedinih građanskih obaveza.

Dakle, gospodo gradonačelnici i gradski vijećnici! Sav taj nemali novac koji skupite u ime naplate parkinga i komunalne naknade uložite u potrebne nove parkinge kako bi za koju godinu potrebu naplate i zonu naplate sveli na minimum, a pri javnim institucijama u koje građani dolaze iz nužde ili po obavezi - izvolite osigurati besplatan i dostupan parking. Ili selite institucije na pristupačne lokacije!

Možda je za ovo dobar primjer grada Metkovića koji je ovih dana ukinuo naplatu parkinga. Jer i ovakav model, slobodan od naplate, je u svakom slučaju bolji od onog u kojem se parking plaća samo zaradi žeđi gradskih otaca za kunama građana i radi uhljebljenja partijskih poslušnika.