Zanimljiv je fenomen žrtve koja se polagano pretvara u nasilnika, čineći drugima sve one neugodnosti koje je kao žrtva nekad sama proživljavala. Također, nije rijedak slučaj da se žrtva na nekakav čudan način veže za zlostavljača. Je li Dino Dvornik u svojoj pjesmi "Jače, manijače" mislio na shizofreni sadističko–mazohistički naslijeđeni općenarodni poriv ili trenutnu eksploziju mladalačkih hormona - ja uopće ne dvoumim. Zasigurno je pjesma inspirirana patološkim sindromom koji desetljećima obilježava društveno-ekonomske odnose na ovim prostorima.

Počevši od same kulture, njenog poimanja i prakticiranja, preko ukorijenjenih (ne)moralnih poluga koje čine društvene odnose, pa sve do ekonomskih načela - sloboda, kreativnost i marljivost zlostavljani su i zatirani u svakom pojedincu koji je u naivnosti svog djelovanja pokušao iskoračiti ususret viziji i ideji koja ga je vodila.

Zlostavljači su jedva čekali svoje žrtve. Povampireni sustav planskom samoobranom prinosio je svježi danak u krvi stvarajući novi naraštaj vampira.

Probajte se sjetiti nekih vampira koje ste sretali tijekom svog života, pokušavajući nešto učiniti od njega. Neka vam je svatko od njih uzeo pola decilitra krvi, barem je još toliko krvi u vašim žilama i zatrovao. Probajte se zbrojiti! Pokušat ću vam pomoći podsjetiti koliko smo u stvari povampireni:

Jeste li bili svjedoci plaćanja prijevoza ispod cijene, ali bez izdane karte...a sami ste se švercali u tramvaju ili autobusu?

Jeste li znali da mama vašeg prijatelja nosi učiteljici kobasice i pekmez...a sami ste prepisivali test u školi?

Poznajete li policajca koji je rado primao mito...a i sami ste vozili preko ograničenja brzine?

Čekali ste nekad i više od sata pred šalterom...a i sami ste znali kidnuti pola sata ranije s posla?

Poznajete nekoga tko je podlegao bolesti zbog zakašnjele dijagnoze...a i sami ste nosili hrpu bombonijera babici u porodilšte?

Blagajnica u dućanu vam je provukla na račun deterdžent koji niste kupili...a znali ste prešutjeti previše izvraćeni kusur?

Poznajete li kojeg lažnog umirovljenika...a i sami ste uzeli bolovanje radi spremanja zimnice?

Susjed vam je politički uhljebljen...a i sami ste zvali ujaka da vam riješi tehnički pregled za automobil?

Mogli bismo ovako u nedogled, kap po kap.

Sustavni tretman će svakog pojedinca učiniti licemjerom, ovisnikom i povesti ga putem Christiane F. s kolodvora Zoo, a neke i do samog vrta Zoo - iza jake željezne rešetke - u društvo kameleona, čegrtuša i šišmiša.

U pomanjkanju sloboda, država će se prvo pobrinuti da uspješno pretrpite sve njene ohole nestašluke, a poslije će vas prigrliti u vojsku svojih ovisnika, uhvaćene u planiranu klopku licemjerstva. Kao onaj manijak iz Dvornikove pjesme – koruptivna i neslobodna država, otkad nas je napastvala "u srcu je mom", potvrđivat će vlastitu opstojnost psihodeličnim sletovima po trgovima Kim Il Sunga. Izdresirana vojska će zarad kapi krvi trpjeti glad, smjelo održavajući hranidbenu piramidu satkanu od univerzalnih davatelja na samom dnu, pa sve do univerzalnih primatelja s vrha piramide. Apsurdan je taj mazohizam, gdje su svi jednako sretni i zadovoljni. Moral, potisnut ovom patološkom spregom općeg društvenog mazohizma, u svakoj dimenziji tripartitne vlasti, okovan je zamkama obrazaca djelovanja svakog pojedinca. Obrazaca štancanih u kopiraonici licemjerstva.

Na taj se način piramida pretvara u krug – onaj začarani, gdje su i uzrok i posljedica u istoj točki. U svakome od nas!

Može li se pojedinac osloboditi okova i postati slobodan ili će utjehu i dalje tražiti u oportunoj patologiji podčinjavanja manijaku?