Prošlog proljeća sam otišao staviti set ljetnih guma na moje kolekcionarske BMW felne, ali ta rutinska operacija nije išla po planu. E-mail u nastavku daje prilično potpunu predstavu tog događaja. Taj e-mail sam poslao dotičnoj kompaniji da bih opisao svoje iskustvo njihovom uslugom.

Dragi Menadžeru,

Otišao sam jučer do radnje na Victoria St. (Kitchener) da mi instaliraju i balansiraju četiri gume na BBS kotače (s E30 serije BMW-a). Kada sam pokupio kotače u popodnevnim satima, primijetio sam da je jedna od centar-kapa slomljena. Vaš radnik je imao priliku da mi na to ukaže prije nego što sam primijetio, ali nije. Kada sam ga upitao šta se dogodilo, on je rekao da je plastika stara i krhka i da je to razlog zašto je centar-kapa pukla. Te felne su u mom vlasništvu osam godina i the kape, ako se njima rukuje ispravno, se uvijek lako odvajaju. Međutim, ne mogu dokazati da je vaš radnik njima nepropisno rukovao. To ionako nije svrha ovog e-maila. Bio sam uvrijeđen ponašanjem vašeg radnika. Slomljena centar-kapa možda i nije skupa, ali to nije poanta. Nedostatak profesionalizma, poštenja i poštovanja je ono što mi smeta. Bio sam previše uzrujan da bih išta rekao poslovođi koji, nadam se, ne zna ništa ovome. Sada obavještavam vas u nadi da se slično iskustvo ne ponovi nekome od vaših ostalih klijenata. Razmišljam o tome da prestanem koristiti usluge ove radnje, a možda čak i cijelog lanca ako ne dobijem neku vrstu jamstva da se ovako nešto neće ponoviti.

Da bih bio siguran da će dobiti ovu poruku, poslao sam istu poruku i kroz službeni internet obrazac za kontakt i na službenu e-mail adresu kompanije. Prošlo je više od šest mjeseci od tada, ali nisam dobio nikakav odgovor. Dakle, možemo slobodno pretpostaviti da menadžer nije našao za shodno učiniti išta u vezi s mojom pritužbom. Pretpostavljam da je uzeo u obzir negativan utjecaj koji bi njegovo neodazivanje moglo imati na posao i zaključio da taj utjecaj nije dovoljno velik da bi on bilo što poduzeo. To je velika kompanija i ako ne dobiju previše pritužbi poput ove moje, vjerojatno se neće gnjaviti njihovim rješavanjem.

Ljepota tržišta

Naravno, održao sam obećanje i nisam ponovno koristio usluge ove kompanije. Umjesto toga sam ove zime otišao instalirati zimske gume u malu radnju preko puta. Cijena je bila čak i niža, a usluga je bila odlična. Nisam čak ni morao ostaviti automobil u radnji. Oni su montirali gume na felne istog dana i pozvali me telefonom da mi jave kad su bile spremne za ugradnju. Nikad više ne idem u onu bivšu radnju.

To je ljepota tržišta. Iako je povremen gubitak klijenta vjerojatno uključen u proračun one velike kompanije i iako moj prelazak u drugu radnju možda ni najmanje ne utječe na profit te velike kompanije, ja sam ipak imao priliku naći nekoga tko je pokazao više poštovanja prema mojoj osobnosti i imovini. Ipak sam mogao naći nekoga tko brine čak o "malim" stvarima. Naposljetku, dobio sam bolju uslugu za manje novca.

To je pravi smisao tržišne konkurencije i to je razlog zašto je slobodniji pristup tržištu važan. Tržište stalno radi na tome da vas učini zadovoljnijima. Ako jedan nuditelj usluga ne može ili ne želi zadovoljiti vaše potrebe, to otvara priliku za dobit nekom drugom nuditelju usluga. Ovaj drugi ponuđač će učiniti sve da bi što bolje zadovoljio vaše potrebe i istovremeno će ostvariti profit. Tržište stvara pozitivan ishod i za vas i za njega.

Kako bi to izgledalo u javnom sektoru?

Sada zamislite da se požalite na kvalitetu usluge vaše lokalne hitne medicinske službe ili škole vašeg djeteta ili usluge bilo koje druge državne službe. Ako vaša žalba bude zanemarena prvi put, vjerojatno nećete inzistirati da se vaš glas ipak čuje jer to zahtijeva značajan utrošak vašeg vremena i truda. Većina nas obično radije koristi to vrijeme i trud na druge, produktivnije i svrsishodnije aktivnosti kao što su provođenje vremena s obitelji, čišćenje kuće ili pomaganje djeci pri pisanju domaće zadaće. Mnogi se ne bi gnjavili žalbama višim nivoima vlasti, što je uglavnom jedini način na koji bi ikada itko nešto učinio povodom vaše žalbe.

Za razliku od moje priče o gumama, ako biste se požalili na dugo čekanje na hitne bolničke usluge, na nedostatak njegovanja kritičkog razmišljanja u našem obrazovnom programu, ili na kronični nedostatak uljudnog ophođenja od strane radnika MUP-a, ne postoji bolja alternativa "preko puta". Ne samo da nema "momka preko puta" koji bi vam pružio bolju uslugu, nego ni u cijeloj državi ne postoji alternativa za ovu vrstu usluga. Ove usluge pružaju monopoli stvoreni državnim zakonima. Dakle, konkurencija je ili potpuno protuzakonita ili vrlo ograničena važećim zakonima.

Protekcionizam ograničava pravo kupca na izbor

Stavit ću na stranu bilo kakve rasprave o mogućnosti privatnog pružanja zdravstvene zaštite, obrazovanja ili reguliranja prometa. To nije svrha ovog teksta. Za sada je dovoljno da budemo zahvalni za slobodu izbora koju nam tržište pruža. Zaustavimo se na trenutak i vrednujmo postojanje "čovjeka preko puta" koji je stalno u potrazi za novim načinima pružanja bolje i jeftinije usluge za nas.

Napomenimo također da je "preko puta" samo metafora. To bi moglo biti preko rijeke, planine, mora ili oceana. Princip je isti. Ako negdje postoji netko tko vam može pomoći, to je dobro za vas oboje. Dakle, kad god razmišljate o glasanju za "zaštitu industrije x" od inozemne konkurencije, zamislite nekoga tko glasa o tome da li bi vama trebalo biti dozvoljeno da odete u drugi dućan nakon što ste otkrili da niste zadovoljni proizvodima i uslugama dućana x. Zamislite da netko odluči da ne ne smijete ići kod "čovjeka preko puta" za bolju uslugu jer taj netko želi zaštititi čovjeka koji ne mari hoće li oštetiti vašu imovinu ili ne.

Vrijednost je subjektivna

Neki će reći da su ovo trivijalne primjedbe. Neki bi mogli reći: Koga je još briga za slomljenu trideset godina staru centar-kapu?! Spreman sam na takve opaske, ali onda imajmo na umu da, ako želimo koristiti ovu liniju razmišljanja, moramo prihvatiti činjenicu da bi netko mogao označiti kao trivijalno nešto što mi smatramo iznimno dragim i važnim. Netko bi mogao, na primjer, reći da vama stvarno ne treba automobil s klima-uređajem i zračnim jastucima. Stara LADA iz 1985. će za vas biti sasvim u redu. Netko bi mogao reći: Koga briga jede li vaše dijete naranče, banane ili kivi zimi? Stare jabuke iz mog podruma će im biti sasvim dovoljne.

Mogli bismo ići dalje s ovim hipotetičkim slučajevima, ali ono što je važno je princip u osnovi tih slučajeva. Vrijednost je subjektivna i ono što netko smatra važnim, netko drugi može smatrati potpuno trivijalnim. Međutim, koristiti silu zakona za ograničavanje naše sposobnosti da odredimo koje od naših potreba su trivijalne, a koje su neophodne, znači dati moralnu superiornost subjektivnim preferencama nekih ljudi u odnosu na jednako subjektivne preference ostalih ljudi.

Možda, nakon što sve ovo uzmete u obzir, ipak i dalje želite glasati za intervencionističku politiku koja sprječava "tipa preko puta" da zadovolji potrebe vaših sugrađana. Ali, ako barem na trenutak zastanete da razmislite o implikacijama vašeg glasa, smatrat ću svoju misiju ostvarenom.