Jedno je pitanje već generacijama bunilo političare, filozofe i filantrope: zašto su neke zemlje bogate, a druge siromašne?

Neki kažu da je stvar sreće - povoljna geografija ili prisutnost nekog prirodnog resursa. Drugi kažu da je to zato što bogate zemlje ne daju siromašnima dovoljno financijske pomoći. Treći, pak, inzistiraju na tome da bogate zemlje zadržavaju siromašne i iskorištavaju ih. Ono što trebamo nisu, međutim, teorije, nego činjenice. Što pokazuju dokazi?

Više od desetljeća Zaklada Heritage i The Wall Street Journal pažljivo su ispitivali dokaze. Svake godine, za Indeks ekonomske slobode, obrađuju podatke o svemu od inflacije do uvoza, od tarifnih trošarina do trgovine - i to za svaku zemlju. I jedna velika slika o siromaštvu i bogatstvu dosljedno se može vidjeti iz godine u godinu: bogatstvo i ekonomska sloboda idu ruku pod ruku, piše Rebecca Hagelin, potpredsjednica zaklade Heritage.

Iako u zemljama koje su tek nedavno provele deregulaciju gospodarstva (npr. Novi Zeland i Irska) treba proći neko vrijeme da se promjene vide i na BDP-u, ovaj grafikon odlično pokazuje kako je razina ekonomske slobode usko povezana s visinom BDP-a po glavi stanovnika. Imajte na umu, da Venezuela nema najviše izvora nafte na svijetu, bila bi još niže. Da Singapur ima i vlastite prirodne resurse, bio bi toliko visoko da ne bi stao na ovu sliku.


Klikni na sliku za uvećani pregled

Povoljna geografija? Recite to stanovništvu Azije, gdje se neke od najbogatijih zemalja svijeta nalaze iznimno blizu nekih od najsiromašnijih. Ovdje ćete pronaći Hong Kong, vodeću državu po indeksu ekonomskih sloboda - mjesto s gospodarstvom od 212 milijardi dolara i prihodom po glavi stanovnika od 30.822 dolara. Ali ćete također naći siromašnu Sjevernu Koreju koja je redovito posljednja na tom istom indeksu. Pronaći ćete bogati Singapur (drugi po ekonomskim slobodama) i siromašni Bangladeš. I tako dalje.

Azija nije jedina regija u kojoj postoje takve razlike. Neke zemlje u Južnoj Americi pate od strašnog siromaštva; Venezuela, unatoč ogromnim rezervama nafte, u prilično je lošem stanju, s visokom nezaposlenošću i ogromnim egzistencijalnim problemima prosječnih stanovnika. Ali jeste li znali da je prosječni dohodak nekoliko desetaka puta veći u obližnjem Čileu, velikom uvozniku nafte? Zašto? Zato što je Čile jedna od ekonomski najslobodnijih država na svijetu. Među prvih 20 na ukupnom popisu Indeksa, pobijedio je mnoge europske zemlje.

Popis bi se mogao nastaviti, ali trend bi trebao biti jasan: siromaštvo i bogatstvo ne ovise o šansu ili sreći. Ono što uistinu čini razliku je politika. Točnije: Kolike ekonomske slobode ljudi uživaju? Tijekom vremena, indeks pokazuje, što ekonomski slobodniji ljudi jesu, to više bogatstva generiraju.

U Sjedinjenim Američkim Državama, iako su pale na 17. mjesto po Indeksu, ljudi još uvijek uživaju mnoge ekonomske slobode. No, koliko često razmotrimo razliku koju čine u našem životu? Recimo da želite pokrenuti posao. Naravno, žalimo se na papirologiju, ali ona u SAD-u traje samo pet dana. Usporedite to sa svjetskim prosjekom od 48 dana. Pakao, usporedite ga s Venezuelom, gdje bi trebalo oko 141 dana - više od četiri mjeseca! I kada jednom odete na posao, naša vlada ostavlja vas u velikoj mjeri slobodnima da to radite kako vam to odgovara. Ne u Venezueli, gdje komplicirani i nedosljedni propisi čine poslovanje vrlo teškim.

Uzmimo još jedan primjer. Primjerice, u Sjedinjenim Državama možemo slobodno trgovati s većinom drugih zemalja. Uživamo u dinamičnim financijskim tržištima, niska je inflacija i otvoreni smo za inozemna ulaganja. Jednostavno je sve to uzimati zdravo za gotovo, ali ono što nas, ekonomski, od mnogih drugih naroda stvarno razdvaja nije talent ili mudrost, nego sloboda. Da su američka tržišta, trgovina i investicijska klima bili suženi kao u Bangladešu, bismo li imali gospodarstvo vrijedno 11,7 trilijuna dolara? Nema šanse.

Drugi čimbenici, oni kojih se i ne sjetimo, snažno utječu na našu "potragu za srećom". Uzmimo pravo na privatno vlasništvo. Da, ono je sastavni dio ekonomske slobode i vitalno je važno. Ako poduzetnik nije znao da će naš pravni sustav pravedno, nepristrano i dosljedno braniti njegovu imovinu, kako bi mogao proširiti svoje poslovanje i djelovati što učinkovitije? Bez vlasničkih prava, on i tisuće poput njega nisu se mogli usredotočiti na vođenje profitabilnog posla. Možete zamisliti kako bi to naškodilo našem gospodarstvu.

Srećom, nijedna zemlja nije čvrsto vezana za određenu razinu ekonomske slobode. Vlade mogu napraviti promjene - i, zauzvrat, učiniti golema poboljšanja. Urednik Indeksa ekonomskih sloboda Tim Kane, na primjer, nedavno je rekao kako je uvođenje vlasničkih prava na ribarsku industriju na Novom Zelandu ohrabrilo tamošnje očuvanje oceana - što, napominje, pomaže i okolišu i industriji.

Ukratko, sloboda nije bezvrijedna. Indeks pokazuje da vlade koje odbacuju represivnu praksu, otvaraju svoja gospodarstva i oslobađaju poduzetnički duh svog naroda, pomažu svome gospodarstvu da bolje prosperira. One oslobađaju jednu od najvažnijih obostrano korisnih snaga na zemlji - i omogućuju ljudima ne samo da povećaju svoje materijalno bogatstvo, već da žive svoje živote u miru i dostojanstvu.