Vezani članci:
Zašto bi vlada, pogotovo u krizi, trebala pustiti cijene da rastu
Neki vozači Ubera prosvjeduju - protiv čega? Protiv osnova ekonomije
Načelniku Murtera se ne sviđa zakon ponude i potražnje, poziva državu da uradi nešto
Splićani uče osnove ekonomije na najskuplji način
Henry Hazlitt: Abeceda tržišne ekonomije
Nezaboravne lekcije: M. Friedman o kapitalizmu i pohlepi
Zašto ljudi favoriziraju socijalizam, a mrze kapitalizam? Razlog je banalniji nego što mislite...
I Amerikanci imaju Radničku frontu, zove se Donald Trump
Povijest švedskog gospodarstva: od barbarstva i siromaštva do jedne od najrazvijenijih zemalja svijeta
LGBT portal za diskriminaciju u Zadru okrivio neoliberalni kapitalizam
Kuba ukida socijalizam, uvodi tržišnu ekonomiju i privatno vlasništvo
Socijalni kapital u tržišnoj ekonomiji (i zašto je bitan)
Afričke zemlje imaju priliku prosperirati otvaranjem granica za zajedničko tržište
Politika tzv. ʼsamodostatnostiʼ je put u propast
Gdje liberalizam škripi
Objašnjeno: Zašto su neki hrvatski proizvodi jeftiniji u inozemstvu nego u Hrvatskoj?
Fanovi Diabla pokazali da na tržištu vladaju kupci, a ne proizvođači i marketing
Tučnjava na otvaranju Lidla u Srbiji i funkcija tržišnih cijena u društvu
Tržište nije Bog
Trulež draži od kreativne destrukcije
Slobodno tržište nije savršeno niti apsolutno pravedno, ali kakva je alternativa?
Zašto vodu ne smijemo prepustiti državnom monopolu
Radi se na liberalizaciji tržišta: 120 mjera je provedeno ili su u fazi provedbe
Kako ekonomska sloboda štiti kupca: Čovjek preko puta
Sukob zrakoplovnih divova nas uči zanimljive ekonomske lekcije
Za lošiju Nutellu krivi su Hrvati u Njemačkoj
Ne dozvolite da vam antitržišni mentalitet pojede dušu
Zašto Bozanić zaziva povratak komunizma?
Totalni potop onih koji su tvrdili da hrvatski proizvođači nemaju šanse bez Agrokora
Zašto su hrvatski radnici često u lošem položaju?
Novo na Liberalu:
Izvana zeleni, iznutra neoliberali
Zagrepčani sada iz prve ruke osjećaju sve čari našeg Zakona o radu
Zašto cijene rastu: O populizmu, politici i pohlepi
Plenković poručio da ga nije briga što građani RH misle o sigurnosnoj politici
Ne, novinari nisu žrtve. Evo zašto su se okomili baš na Lovrena
Postoji li put do mira u Ukrajini?
Je li umjetna inteligencija pristrana? Evo što ChatGPT kaže o sebi i svome ʼbiasuʼ
Zakon o oporezivanju ʼekstraprofitaʼ bi mogao imati problem s Ustavom. Evo zašto...
Spremni za (s)rat
Profitira li SAD na izvozu plina u Europsku uniju?
Korona je postala smaračina, ali treba nastaviti podsjećati na šarlatane u znanosti i medijima
Vlada će zabraniti nekim radnicima rad nedjeljom. Ovo su pravna pitanja koja će morati objasniti
Helga ima problem s crncima na Twitteru
Zašto je tako teško dati otkaz neradniku u javnoj upravi? Zbog lošeg Zakona o radu
Nova runda Indexovih napada na osnivača Liberala
Premijerka Novog Zelanda u UN-u najavila rat protiv slobode govora na internetu
Iran nam treba biti podsjetnik da je ʼMoralna policijaʼ sumrak humanosti
Preraspodjela je uvijek loša ideja - Hayekova lekcija koju vrijedi ponoviti
Koronaški brojači smrti pretvorili su se u krvožedne ratne navijače
Tajna ʼprekomjerne dobitiʼ: Kako profit transakcijom u državni proračun postaje moralan?
Politička situacija pred izbore u Švedskoj 2022.: Liberali uz desne populiste
Dva zakona protiv rada na crno nisu suzbila rad na crno pa Vlada predlaže još jedan
Svi smo u mladosti prošli indoktrinaciju kolektivizmom, a samo neki se uspiju toga riješiti
Postoji nešto puno gore od inflacije. To je nestašica
Tri obilježja po kojima možemo prepoznati propagandu
Stariji sugrađani žrtve su propagande straha i loše politike. Ne smijemo ih ostaviti na cjedilu
Afričke zemlje imaju priliku prosperirati otvaranjem granica za zajedničko tržište
Politika tzv. ʼsamodostatnostiʼ je put u propast
Hrvatska vlada ulaže dodatnih 45 milijuna kuna u snažnije dezinformiranje građana
Problem liječničke savjesti može se riješiti bez zadiranja u ičije pravo

Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje


Piše: Mario Nakić
18.7.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje

Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje


Piše: Mario Nakić
18.7.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Primijetio sam da jako puno ljudi ne razumije kako funkcionira ovaj temeljni zakon tržišne ekonomije pa je potrebno objasniti na najjednostavniji način.

Nije rijetkost da se ljudi čude preko ljeta cijenama u turističkim mjestima na moru. Kako to da su odjednom skočile? Zašto nisu iste kao u ostatku Hrvatske? Zašto ne mogu biti iste tijekom cijele godine? To su standardna pitanja koja gledamo svake godine po našim portalima. To je zato što mnogi ljudi u ovoj zemlji, uključujući i novinare, nisu usvojili temeljni zakon u tržišnoj ekonomiji - zakon ponude i potražnje.

Cijene proizvoda i usluga nisu fiksne, nisu nepromjenjive i ne ovise isključivo o cijeni proizvodnje i vremenu koje je potrebno da se taj proizvod ili usluga dostavi kupcu. Cijene su subjektivna vrijednost i na slobodnom tržištu, u idealnim uvjetima bez državnog intervencionizma, ovise isključivo o zakonu ponude i potražnje.

A zakon ponude i potražnje je jednostavan i kaže: ako potražnja raste, cijena će rasti. Ako potražnja opada, cijena će padati.

Povijest

Ovaj tržišni zakon obrađivali su veliki mislioci u povijesti još i tisućama godina prije Krista, samo što ga nisu tako nazivali. U nešto novijoj povijesti, u zapisima sirijskog mislioca Ibna Taymiyyaha iz 14. stoljeća stoji: "Ako želja za nekim dobrom poraste dok je njegova dostupnost ostala ista, njegova će cijena narasti. U drugu ruku, ako se dostupnost proizvoda poveća, a želja kupaca smanji, cijena pada."

John Locke je 1691. godine pisao o povezanosti potražnje i ponude te njihovom utjecaju na cijene govoreći o najmu: "Cijena najma bilo kojeg objekta ovisi o proporciji između kupaca i prodavača".

Frazu "ponuda i potražnja" popularizirali su u drugoj polovini 18. stoljeća James Denham-Steuart i Adam Smith, a početkom 19. stoljeća je ekonomist David Ricardo poglavlje svoje knjige "Principi političke ekonomije i oporezivanja" nazvao "Utjecaj ponude i potražnje na cijenu".

U proslavljenoj knjizi "Bogatstvo naroda" škotski ekonomist i teoretičar Adam Smith je objasnio kako je cijena proizvodnje dobara fiksna, ali njihova vrijednost može pasti i ispod cijene proizvodnje ako se smanji potražnja ispod ponude. Francuski matematičar i ekonomist Antoine Augustin Cournot je u prvoj polovini 19. stoljeća napravio prvi grafički prikaz - dijagram koji prikazuje kretanje cijene u odnosu na ponudu i potražnju.



Primjeri

Potražnja je u očima kupca, subjektivna vrijednost. Ona stvara ponudu, odnosno kapital se prilagođava željama kupaca i alocira tamo gdje su želje veće kako bi ponuda pratila potražnju. Moguće je i suprotno, da ponuda stvori potražnju, ukoliko proizvođač uspije kroz reklame i PR uvjeriti potencijalne kupce da im je njihov proizvod potreban i isplativ.

Ponuđači (proizvođači i trgovci) se natječu na tržištu i trude stvoriti ili povećati potražnju kroz reklamiranje i rad na poboljšanju svojih proizvoda i usluga. Potražnja za istom robom i uslugama u pravilu se povećava s količinom novca u opticaju. Zato je, recimo, ljeti u turističkim mjestima potražnja daleko veća nego po zimi. Ne samo da ima više kupaca zbog dolaska turista, nego su ti turisti došli uglavnom potrošiti više novca nego što troše inače. Dakle, više je novca u opticaju.

To objašnjava zašto prirodno cijene rastu. Stanovnici tih turističkih mjesta se žale jer smatraju da nije pravedno što po ljetu plaćaju iste namirnice i nekoliko puta više nego stanovnici kontinentalnog područja. Kada bi država uletjela i zabranila rast cijena tijekom ljeta, kao što neki pozivaju da to učini, odjednom bi se smanjila ponuda pa ne bi bilo dovoljno najosnovnijih namirnica. Što vrijedi što kroasan košta 2 kune ako ga nema nigdje za kupiti?

Neki će reći da je to nepravedno, zbog istog tog zakona ponude i potražnje stanovnici turističkih mjesta posjeduju vrijedna zemljišta i nekretnine. Zemljišta iste kvadrature i nekretnine iste površine i izgleda, vrijede i desetak puta manje u nekim drugim dijelovima zemlje, na primjer Slavoniji. Sezonski turizam stvara mnoge promjene na tržištu, od kojih se neke odražavaju negativno za lokalno stanovništvo, ali neke su iznimno pozitivne.

Utjecaj količine novca u opticaju na cijene može se još lakše vidjeti u velikim američkim gradovima s velikim ekonomskim nejednakostima. Tko je bio u Kaliforniji pa posjetio Hollywood i centar L.A-a, vjerojatno se uvjerio u razliku u cijenama najobičnijih usluga. U Hollywoodu obično šišanje kod frizera košta više od 10 puta skuplje nego u siromašnijem dijelu LA-a, a usluga je praktički ista. To je zato što je tamo veća koncentracija bogatstva.

Što država može učiniti?

Država može svojim uplitanjem i pokušajima da spriječi rezultate prirodnog zakona učiniti samo štetu većem dijelu stanovništva. Primjera je bezbroj. Taksi prijevoz u Hrvatskoj je do prije godinu dana bio potpuno reguliran, u tolikoj mjeri da to nije bilo tržišno gospodarstvo nego dogovorna ekonomija. Gradonačelnici su u dogovoru s cehom taksista odredili maksimalan broj taksista koji smiju raditi u njihovom gradu, na taj su način zatvorili krug i omogućili oligopol. Taksisti su međusobno dogovorili cijenu koja im je taman odgovarala da mogu lijepo živjeti uz malo rada. Većina građana nije koristila taksije jer im je bio neisplativ. Taksi se koristio samo u slučaju nužde, kad nije postojala nikakva druga alternativa. Ali to je taksistima savršeno odgovaralo dok god nije bilo neželjene konkurencije.

No, onda se pojavio Uber. Aplikacija koja nije spadala u regulaciju taksi usluga, a omogućila je neograničen broj novih prijevoznika. I oni su uletjeli kao konkurencija taksistima, spustili njihove cijene na tržišnu razinu i razbili njihov oligopol, natjeravši taksiste da i sami spuste cijene jer su ostali totalno bez klijenata. Država je nakon pritiska taksista uredila tržište tako da je postavila minimalne uvjete za vozila, ali više nema ograničenja u broju taksista na određenom području. Kad je omogućen zakon ponude i potražnje, ukinuto je dogovorno gospodarstvo, kupci su ti koji su profitirali.

U Americi je država išla na ruku liječničkom cehu pa je dozvolila liječničkoj komori da odredi minimalne cijene u medicinskim uslugama, što je dovelo do toga da su određeni kompliciraniji zahvati postali nedostupni milijunima ljudi.

U Hrvatskoj država je ograničila broj ljekarni po broju stanovnika i dozvolila ljekarničkoj komori da zatvori krug onih koji mogu raditi, što povećava cijene lijekova na tržištu.

U lošim, socijalističkim gospodarstvima, redovito dolazi do krize kada država pokušava odrediti maksimalne cijene najpotrebnijih namirnica. Najnoviji primjer imali smo u Venezueli. Vlada je prvo izazvala inflaciju tiskajući novac kako bi mogla otplaćivati rate kredita, a onda je tu inflaciju pokušala ukrotiti određivanjem maksimalnih cijena u poljoprivredi i pekarskim uslugama. Potražnja za pekarskim proizvodima je rasla, ali cijena nije smjela rasti zbog državne zabrane. Što se dogodilo? Pekari su prestali proizvoditi jer im se nije isplatilo. Desetkovan broj pekara, a one koje su nastavile raditi, brzo su se ispraznile. To je stvorilo ogromne redove za kruh, a ljudi su prisiljeni jesti manje. Nije riječ samo o kruhu, i brojne higijenske potrepštine doživjele su istu sudbinu. Vlada je u konačnici morala otpustiti blokadu cijena, a onda su tek one skočile u nebo.

Što će nam to?

Dakle, zakon ponude i potražnje nije naš neprijatelj, on nas čuva od nestašica i osigurava da će onaj tko stvarno želi neki proizvod i tko ga najviše cijeni, taj proizvod moći i kupiti. Zahvaljujući zakonu ponude i potražnje, potrošači dobivaju robu koju žele i kakvu žele, a najželjenija roba postaje sve dostupnija širem krugu ljudi. Zato nemojte tražiti državu da intervenira i spriječi prirodne tržišne procese, takve intervencije su opasne i u pravilu daju neželjene rezultate. Svaki pokušaj negiranja ili spriječavanja efekata ovog zakona može dovesti do katastrofalnih posljedica za ljude, a njihovo saniranje traje godinama.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.