U Splitu je zavladala zbunjenost, strah i panika. Iz nekog razloga se ne uspijeva popuniti 10-ak posto slobodnih kreveta, i to u turistički najintenzivnijem razdoblju, pred Ultru. Svi su u šoku, ne spava se noćima, pokušavaju će pronaći razlozi. Zar smo im nešto krivu učinili, pitaju se.

Gdje su, zašto ne dolaze? Po kafićima se komentira kako nisu ni potrebni ti pijani turisti koji samo rade štetu. Ali opet, lijepo se od njih zarađivalo, a odjednom ih nema. Što se dogodilo?

Splićani upravo uče o jednoj od temeljnih ekonomskih zakonitosti, međudjelovanju ponude i potražnje. Taj zakon je jednostavan: postoje dvije sile, ponuda za nekim proizvodom i uslugom (koliko se nudi za prodaju) te potražnja za nekim proizvodom i uslugom (koliko se želi kupiti). Međudjelovanje te dvije sile se može opisati na sljedeći način: ako ponuda nekog proizvoda/usluge pada, raste njegova cijena, ali pod uvjetom da potražnja ostaje ista ili raste; ako potražnja za određenim proizvodom/uslugom pada, pada i njegova cijena, ali pod uvjetom da ponuda ostaje ista ili raste.


Izvor: Livingeconomics.com

Na gornjem grafikonu P predstavlja cijenu, Q količinu, zelena linija "Supply" predstavlja ponudu, a plava linija "Demand" predstavlja potražnju. Upotrebom zdrave logike znamo da što je nešto skuplje tj. što je veći P, to će ljudi htjeti proizvesti i prodati veće količine (Q), a taj odnos je predstavljen zelenom linijom "Supply", ponuda. Što je cijena P nekog dobra/usluge viša, to je količina Q koja se nudi viša, što se prikazuje pomakom uzduž zelene krivulje "Supply" koja predstavlja ponudu udesno.

Što je cijena nečega niža (tj. što je P niže), to ljudi žele kupiti više taj proizvod/uslugu, što je predstavljeno pomakom Q udesno. Za zakonitost je predstavljena plavom krivuljom "Demand" koja predstavlja potražnju. Suprotno, što je cijena P viša, to ljudi žele manje kupovati i Q je više lijevo, što se predstavlja pomakom po plavoj krivulji potražnje ulijevo.

Točka u kojoj se zelena (ponuda) i plava (potražnja) krivulje sijeku predstavlja ravnotežnu cijenu, tj. cijenu pri kojoj nema ni viškova ni manjkova na tržištu, što znači da se nudi na prodaju točno toliko proizvoda/usluga koliko se i traži za kupnju. U stvarnosti ta točka se nikada ne dostiže, ali na efikasnom i slobodnom tržištu cijene se uvijek kreću oko ravnotežne. Kada je "Supply", tj. ponuda veća od "Demand", tj. potražnje, što znači da se nudi više proizvoda/usluga nego što se želi kupiti, tada se na tržištu stvaraju viškovi. Tržište će se postupno čistiti od tih viškova tako da će snižavati cijenu što će smanjivati ponudu i povećavati potražnju, dok se ne dostigne ekvilibrij ili stanje približno ekvilibriju, ravnotežnoj cijeni po kojoj se nudi taman toliko proizvoda koliko se želi kupiti.

S druge strane, ako je cijena P preniska, javljaju se nestašice, što znači da je tražena količina (Demand) dobara/usluga prevelika, a ponuda (Supply) premala jer uz preniske cijene se nikome ne isplati nuditi određeni proizvod/uslugu.

U Splitu se dogodio tipični višak ponude kreveta u hotelima i apartmanima, a ljudi su problem dodatno pogoršali nerealnim podizanjem cijena smještaja. Ne samo da se svaka šupa, konoba, ruševina u vrlo kratkom roku uređivala za iznajmljivanje, nego su mnogi počeli nakratko iseljavati iz stanova u kojima žive da bi u nekoliko dana oko Ultra festivala zaradili velike novce.

Pojavila su se dva efekta. Prvo je ponuda dostupnog smještaja porasla, tj. krivulja ponude S (Supply) se cijela pomaknula u desno. Kako je krivulja potražnje D (Demand) ostala nepromijenjena jer su kapaciteti poljudskog stadiona ograničeni, cijena se trebala prilagoditi pomaku krivulje ponude, tj. cijena se trebala smanjiti da bi tržište bilo u ravnoteži i da ne postoji viškova (Surplus) ponude.


Izvor: wikispaces.com

Međutim, Splićani su mislili da mogu nadmudriti jedan od temeljnih zakona ekonomije pa su umjesto snižavanja cijena, podigli ih još više. Kako Poljudski stadion ima ograničene kapacitete, a gosti pretežno dobre platežne moći, krivulja ponude je dosta okomita, što znači da dizanje i spuštanje cijene nema toliko velik utjecaj na potražnju za festivalom, a time i smještajem. Da su samo podignute cijene, a smještajni kapaciteti ostali isti tj. da je ponuda ostala ista, vjerojatno ne bi bilo puno viškova ponude kreveta. Međutim, kako se istodobno povećala cijena i za do 50%, a istodobno jako porasla i ponuda kreveta, efekti su se nadodali jedan na drugi i time stvorili veliki višak ponude.

Gore opisano je maksimalno pojednostavljeno, ali dokazuje poantu, a to je da su Splićani radili suprotno od onoga što su trebali i sami su sebi krivi za višak smještajnih kapaciteta. Povećali su ponudu tako da su apsolutno svaki prostor koji su imali preuredili za iznajmljivanje i selili iz vlastitih domova da bi zaradili na brzinu, a istodobno su povećali i cijenu. Jedno i drugo samo za sebe vjerojatno ne bi prouzrokovalo prevelike viškove, ali skupa su uzrokovali da je oko 8% smještajnih kapaciteta još uvijek slobodno.

Ali, nema razloga za paniku, tržište je samoregulirajući mehanizam i samo će se ispraviti. Sljedeće godine će pasti ili cijene ili ponuda, vjerojatno oboje. Ali ova „katastrofa“, kako je neki mediji nazivaju, je mogla biti izbjegnuta da su građani malo ekonomski obrazovaniji. Ipak, nadam se da će građani Splita iz cijele ove situacije nešto naučiti.