Božidar Kalmeta, HDZ-ov bivši ministar pomorstva, prometa i veza u svom je iskazu pred Zagrebačkim županijskim sudom kazao da su članovi Predsjedništva HDZ-a mogli postavljati pitanja o financiranju, ali to nisu činili. Kaže da ne zna tko je u HDZ-u bio zadužen za financije i da o tome na Predsjedništvu nisu raspravljali, prenosi Večernji list.

Uskok tereti Kalmetu da je povezao ljude iz svojeg ministarstva, Hrvatskih cesta (HC) i Hrvatskih autocesta (HAC) te da je sa suradnicima podijelio više od 15 milijuna kuna i 850.000 eura iz javnih tvrtki za održavanje i izgradnju cesta.

Na pitanje o naknadama za pjevače u kampanji i kupnji BMW-a odgovorio je da se o tome nije raspravljalo. Pričajući o jednom sastanku u Vladi koji se tiče zapošljavanja u Hrvatskim poštama, Kalmeta je kazao da je premijer bio ljut jer su se u pošti zapošljavali kadrovi koji nisu članovi HDZ-a. Kalmeta je pojasnio da je to bilo upućeno Robertu Jukiću koji je tada bio na čelu pošte.

"Svi ti predsjednici uprava poduzeća htjeli su provoditi svoju politiku. Stranka te postavi, a ti hoćeš raditi po svom. To je neprihvatljivo jer stranački život ima svoje zakonitosti."

U ove tri jednostavne rečenice Kalmeta je ispričao cijelu priču o hrvatskoj državi. Iskreno, bez dlake na jeziku. Ja sam siguran da on i ne shvaća koliko je takvo razmišljanje o državnim poduzećima i društvenoj imovini moralno izopačeno i kriminalno jer oni, stranački vojnici, žive na taj način i njima je to svakodnevica. Ali to će i najvećim lakovjernicima otvoriti oči i pokazati da u tom društvenom vlasništvu nešto gadno vonja.

Dakle, priča o zapošljavanju u Hrvatskoj pošti. Kad predsjednik stranke i premijer jedne države vodi brigu o tome tko će biti zaposlen na šalteru u nekom selu, onda znamo u kakvoj državi živimo.

Hoće li protivnici privatizacije i ljubitelji državnog vlasništva, protagonisti našizma konačno progledati? Ja mogu razumjeti članove HDZ-a, SDP-a, HNS-a i drugih koji imaju izravne koristi od tih državnih poduzeća (u RH više od 1.400 poduzeća je u potpunom, većinskom ili djelomično državnom vlasništvu) kad se protive privatizaciji jer za njih bi to značilo manje uhljebljivanja, za njih je to egzistencijalno pitanje. Ali ne mogu razumjeti one koji nemaju veze u vlasti niti u oporbi koja želi postati vlast i domoći se tih poduzeća, a koji se protive privatizaciji. Jeste li svjesni da idete na ruku klijentelizmu i najgoroj politici?

Iluzorno bi bilo vjerovati da se ovakav način rada promijenio u HDZ-u, kao što bi iluzorno bilo vjerovati da SDP, HNS i druge stranke funkcioniraju na drukčiji način. Svima njima državna i gradska poduzeća služe kao politički plijen i poligon za uhljebljivanje svojih stranačkih poslušnika i onih koji su ih politički zadužili. Sva ta poduzeća postoje isključivo zbog toga. Stoga nije ni čudo da danas plaćamo najskuplje autoceste, da imamo užasno sporu i neefikasnu željeznicu i da se zaposlenici i sindikati žestoko protive koncesijama i liberalizaciji tržišta. Što bi se dogodilo da se nađu na tržištu i da se moraju kvalitetom i cijenom boriti s konkurentima? Propali bi dok kažeš "keks", i to iz više razloga.

Prvi je taj što su oni očito zaposleni prema podobnosti pa nemaju znanja ni sposobnosti da se natječu s konkurencijom, a drugi je razlog što ih je očito uhljebljeno previše, a to utječe na efikasnost i financiranje koje je moguće samo u uvjetima državnog monopola i pomoći iz proračuna.

Protivnici privatizacije, liberalizacije tržišta i ukidanja državnih monopola, je li vam sada jasno da ispadate "korisni idioti" za elite koje nas sve skupa cijelo vrijeme vuku za nos?