"Ako HDZ pobijedi, pakiramo kofere", bila je poruka s predizborne konferencije za medije stranke Možemo krajem ožujka. Izbori su prošli, HDZ je pobijedio i sastavio vladu uz pomoć Domovinskog pokreta, Možemaši se prave kao da ništa nisu obećali - sve je po starom. Čak se i Sandra Benčić opet grebe rukama i nogama da Andrej Plenković učvrsti i pojača svoju kontrolu nad apsolutno svime u ovoj zemlji.

Zašto ljevičari toliko vjeruju HDZ-u?

Jučer je na Twitteru ponosno objavila kako je njena stranka Saboru predložila da obveže Vladu da zadrži 100% HEP-a. "Nastavljamo borbu protiv privatizacije HEP-a", istaknula je.

Niti Benčić, niti bilo tko drugi iz njene stranke, nikada nisu objasnili zašto je privatizacija loša, a državna kontrola nad kompanijom dobra. Za njih se to podrazumijeva. Privatizacija je loša sama po sebi jer sadrži taj gordi korijen - od riječi "privatno" - a to je za bilo kojeg ljevičara poput psovke. To aktivira njihov socijalistički refleks.

Donedavno su tvrdili da je HDZ sve najgore, a sada se bore da HDZ zadrži kontrolu nad HEP-om. Ako ovo kažete bilo kojem ljevičaru, oni u tome neće vidjeti ništa sporno. Za njih je to normalno jer ljevica je prirodno za nacionalizaciju svega, država treba kontrolirati što više, po mogućnosti sve. To što je na čelu države HDZ, stranka koju su pred izbore optuživali za korupciju, ne mijenja ništa na stvari. Da je na vlasti Ante Pavelić, hrvatski ljevičari bi se borili za to da njegova kontrola nad gospodarstvom i ljudima bude što jača. Vidjeli smo to i tijekom koronafesta, kada je Plenkovićeva vlada u primjeni i provođenju najrigoroznijih mjera protiv osobnih sloboda bolje saveznike imala u ljevici nego u članovima vlastite stranke. Ljevica je bila ta koja je cijelo vrijeme tražila "više", "jače", "strože", tako da Plenković može u javnosti izgledati još kao umjeren i netko tko provodi diktaturu čak i slabije nego što bi to oporba voljela i htjela.

"Strateška važnost"

Benčić nikada nije ni pokušala objasniti zašto je dobro da HDZ-ova vlada zadrži 100-postotnu kontrolu nad HEP-om, ali neki njeni fanovi tvrde da HEP treba ostati pod kontrolom države jer je riječ o "kompaniji koja je strateški važna za društvo". Ne znam što im to točno znači, budući da bismo istom logikom onda trebali nacionalizirati i sve internet providere, s obzirom da je, složit ćete se, internet danas jednako strateški važan za društvo kao i distribucija električne energije.

Zamislite to. Zamislite da u zemlji imamo samo jednog teleoperatera, monopolista koji je pod 100-postotnom kontrolom Vlade. Jer internet i telefonija jesu strateški važni za društvo. Ako je to kriterij po kojem nešto ne smije biti na tržištu, onda ne bi trebali imati A1, HT, Telemach i druge teleoperatere, trebali bismo imati samo jedan i taj bi trebao biti 100 posto državna firma.

Ljudi koji ponavljaju argument o HEP-u kao "strateški važnoj firmi" pa "zato mora biti državni monopolist" ovo ne mogu objasniti. Kako to da je distribucija interneta na tržištu i funkcionira bez problema, a distribucija električne energije ne može na isti način? Upravo distribucija interneta nam pokazuje da je tržišna konkurencija sasvim dovoljna da potrošači dobiju kvalitetnu i povoljnu uslugu prema vlastitim potrebama.

Argument o "strateški važnim tvrtkama" je zapravo nikakav, ne može proći nijedan logički test. Onda bi trebalo nacionalizirati kompletnu poljoprivredu jer hrana je također strateški važna. Ako se složimo da je punjenje državnog proračuna strateški važno za državu - da se mogu financirati nužne službe poput policije, obrazovanja i zdravstva - onda ćemo doći do toga da su i turizam i IT sektor "strateški važni" za društvo jer oni najviše pune proračun. Na koncu će ispasti da je svaka (ili skoro svaka) industrija - strateški važna za društvo, pa po tome onda ispada da sve treba nacionalizirati i od svakog sektora napraviti državni monopol s jednom krovnom firmom koja će kontrolirati cijelo društvo, a u čijoj će upravi sjediti samo predstavnici Vlade RH. I tako, dok kažeš "antikorupcijska koalicija", došli smo do zaključka da Sjeverna Koreja ima idealan politički sistem jer ona se jedina ispravno brine o onome što je strateški važno.

Vidite? "Strateška važnost" je loš argument i ne može poslužiti niti u jednoj ozbiljnoj raspravi kao opravdanje zašto neka kompanija mora biti državni monopolist.

Što onda učiniti?

Ako ćemo gledati čisto ekonomski i zaboraviti ideološke predrasude, onda se moramo složiti da monopol nije dobar. Monopol je zapravo najgore moguće stanje za potrošača, korisnika neke usluge. Monopol je dobar samo za monopolista, odnosno onoga tko upravlja firmom koja ima povlašteni položaj na tržištu. Zato se monopol mora izbjegavati kad god je to moguće.

Kako se monopol izbjegava? Sustavom slobodne konkurencije, odnosno slobodnog tržišta. Kada država napravi pravni okvir i omogući prema tom okviru na nekom tržištu slobodno natjecanje različitih privatnih subjekata, onda profitiraju potrošači jer oni mogu birati prema svojoj volji između različitih ponuđača iste ili slične usluge. Tako potrošač dobije najpovoljniju i za sebe najkvalitetniju moguću uslugu.

To je prava strateška važnost za svaku naciju koja želi prosperirati - sustav slobodne tržišne konkurencije.

Sad trebamo vidjeti je li takav sustav moguć na tržištu distribucije električne energije. To je specifično tržište jer ima već gotovu infrastrukturu u vidu trafostanica koje su u sklopu jedne državne kompanije. Da se samo ona stavi na tržište, bila bi pretvorena u privatnu kompaniju. Od državnog monopola gori je samo privatni monopol, tako da to ne bi bilo dobro rješenje. Kad bi se dozvolila konkurencija, opet druge tvrtke ovise o HEP-ovoj infrastrukturi pa nikad ne bi mogle imati jednake uvjete na tržištu, HEP bi stalno bio u prednosti i to bi ga činilo privilegiranim subjektom na tržištu.

Treba vidjeti koje usluge koje ta tvrtka pruža mogu imati sustav slobodne konkurencije, a kod kojih usluga to nije moguće. Tamo gdje sustav konkurencije nije moguć, to treba ostaviti u državnom vlasništvu. Tamo gdje je sustav konkurencije moguć, takve usluge treba odvojiti od HEP-a. Najjednostavnije bi bilo da HEP prestane pružati takve usluge i da država odredi pravni okvir za slobodnu konkurenciju na tom tržištu. To bi rezultiralo ubrzo pojavom različitih ponuđača usluga i samim time snižavanjem cijena.

Ovo pišem hipotetski jer nisam najbolje upoznat sa strukturom HEP-a, ovo govorim općenito o pitanju treba li neka kompanija biti državni monopolist ili ju treba staviti na tržište. Jedini kriterij za to treba biti mogućnost slobodne konkurencije na njenom tržištu. Ako je slobodna konkurencija moguća, onda država to ne bi trebala raditi. Onda je posao države samo kreirati pravni okvir s eventualnim regulacijama koje su nužne da bi osigurale ravnopravno i slobodno natjecanje na dobrobit potrošača.