Denis Geto, predsjednik sindikata HEP-a "Tehnos", u svom je nastupu na HRT-ovoj emisiji "Otvoreno" ispao u najmanju ruku bezobrazan, ali je pokazao cijelu istinu o tom mitskom pojmu koji samo lopovi i budale više uzimaju zaozbiljno, uzvišenoj odrednici "NAŠE".

Dokazao je da sve što se izdaje pod "NAŠE" je ustvari "NJIHOVO", a pod tim mislim na političko-uhljebničku strukturu koja drži ovaj narod pod čizmom, robovlasničkom i nimalo boljom od povijesne tuđinske čizme koja je Hrvate držala u sužanjstvu vjekovima. Situacija je ustvari još gora, za tuđinca smo znali da nam je neprijatelj i da nas iskorištava te smo se zbog toga borili protiv njega, a sadašnju čizmu političko-uhljebničkih parazita slavimo, ližemo je dok nas cipelari i zahvaljujemo joj.

Naime, dotični je izravno zaprijetio, ukoliko vlada RH privatizira 25 % HEP-a, da će izbiti rat u kojem će sindikati prekinuti dotok električne energije.

Znači sindikati su spremni ratovati da se 25 % HEP-a ne privatizira i ne, to nije figurativno rečeno, zaprijetiti prekidom dotoka električne energije stvarno je čin rata, a gubici nisu samo ekonomski i politički, nego i ljudski. Sjetimo se samo da je jedan od ciljeva srpske agresije na Hrvatsku bila hidroelektrana Peruča koja je električnom energijom opskrbljivala cijelu Dalmaciju. Znači protiv hrvatskog naroda je već korišteno okupiranje električnih postrojenja kao sredstvo rođenja rata, a sada na isto poziva predsjednik sindikata zaposlenih u HRVATSKOM DRŽAVNOM PODUZEĆU, navodno "NAŠEM"!
 
Postrojenja za proizvodnju i distribuciju električne energije stvarno jesu jedan od najbitnijih ciljeva u ratovima jer je danas električna energija sveobuhvatna i kontrolira praktički sve sfere života, od gospodarstva, grijanja, bolničke opreme pa sve do sigurnosti.

Pomišlja li "naš" sindikalist na gospodarske štete koje bi nastale njihovim ratom, što bi oslabilo već slabo gospodarstvo i zasigurno neke kompanije gurnulo u propast te povećalo ionako visoku nezaposlenost, prisiljavajući još više mladih ljudi i obitelji da napuste domovinu trbuhom za kruhom? Pomišlja li na bolesnike po hrvatskim bolnicama koji životno ovise o aparatima koji koriste električnu energiju? Pomišlja li o bebama koje trebaju još malo vremena da ojačaju prije nego započnu živjeti, a to im vrijeme daju inkubatori koji trebaju električnu energiju da bi radili? Pomišlja li na djevojku koja se vraća iz večernjeg izlaska, a jedinu joj zaštitu i sigurnost od nasilnika i probisvjeta nudi dobro osvijetljena ulica? Pomišlja li da sigurnost u prometu ovisi o regulaciji putem semafora koji ne rade bez električne energije?

Izgleda da ne pomišlja. On misli samo o zadržavanju uhljebničke pozicije za sebe i svoje, koju koriste da uz minimalan rad crpe i ono malo ekonomskog blagostanja koje ovaj narod ima. On misli o tome kako ne želi ni pod koju cijenu svoj rad približiti realnom tržištu jer negdje duboko u sebi zna da količina rada koju on ulaže je debelo nedovoljna da opravda primanja koja ima, koja mu se isplaćuju iz džepova svih nas, koja mi, koji nismo po stranačkom diktatu uhljebljeni, moramo krvavo zaraditi.

Vrijeme je da se otrijeznimo, a svako otrežnjene je teško. Hrvatski narod nije izašao iz socijalizma, hrvatski narod se nije riješio partije, hrvatski narod je još uvijek sluga u vlastitoj zemlji. Partija se samo prikrila, transformirala, uvjerila nas u lijepo zapakiranu laž i tako je ostala što je i prije bila - tamničar hrvatskog naroda. Zvala se ta frakcija sindikat, stranka, civilna udruga, vjerska udruga, javni servis, nezavisni medij financiran javnim novcem, svejedno je, jer joj je funkcija nepromijenjena u odnosu na funkciju koja joj je bila u Jugoslaviji, a to je sredstvima prisile, laži, manipulacije i zastrašivanja crpjeti snagu hrvatskog stanovništva, financijsku i moralnu. Naopako smo mi društvo, upravo zbog moralnog nazadovanja usred socijalizma i partije, kao što vidimo, i danas nastavlja.

Ovo nam je još jedan poziv da progledamo, a oni, da citiram velikog Vladu Gotovca, "A oni - ta strašila - nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva, ni ljubavi, i ne mogu imati srama! Smrt je već u njima."

Razmislite samo za koga vas smatraju političko-uhljebnički paraziti, a pritom imajte na umu riječi Vlade Gotovca koje je izrekao prilikom svog poznatog govora ispred zgrade Komande 5. vojne oblasti: "...Posljednji čuvari komunizma! Ubojice hrvatskog naroda! I oni imaju obraza da, zaposjevši naše svete građevine, naše zadužbine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj! Oni nam prijete da će na odlasku sve uzeti, sve odnijeti. Oni nam kažu da će iza sebe ostaviti samo pustoš. Pa mi znamo da će otići jedino s onim što će ukrasti, jer nikada ništa drugo nisu ni imali! - Jer sve što imaju, sve što jedu, sve što piju, sve što oblače - sve je vaše! Vi to plaćate, vi za to radite, vi za to stradate! Oni će, prijete, uzeti sve. A pitam ja tu gospodu: gdje su i čime su stekli pravo...."