Zašto komunizam i nacizam ne mogu biti tretirani jednako? Mnogi tvrde - zato što je nacizam u svojoj srži, u samoj ideji već zločinački s obzirom da se temelji na rasnoj i nacionalnoj diskriminaciji. S druge strane, kažu, komunizam nema "zle namjere", ne temelji se na rasizmu nego postizanju "jednakosti".

Mate Kapović i Katarina Peović Vuković iz Radničke fronte u ovom videu na Facebooku govore upravo o tome. Kapović ovdje tvrdi: "Znamo što je nacizam bio, na čemu se temeljio - krv i tlo. Dok za komunizam, čak i ako mu se protivite, najgore je što možete reći da je utopija." Na to je Peović Vuković dodala kako se komunizam temelji "na socijalnoj pravdi", odnosno ideji da svi budemo jednaki. "Kako to može biti loše?"

U prvom dijelu su potpuno u pravu. Naime, nacizam, odnosno nacionalsocijalizam, se temelji na rasnoj i nacionalnoj diskriminaciji. Ideja o "tlu i krvi" postojala je u Njemačkoj desetljećima prije Hitlera, a popularizirao ju je nacistički ideolog Richard Walther Darre 1929. godine u knjizi "Nova čestitost krvi i tla", četiri godine prije nego što će on postati ministar hrane i poljoprivrede u Hitlerovoj vladi. Darre je opisivao njemačke poljoprivrednike kao narodne heroje koji čuvaju čistoću Njemačke, naspram Židova koji su bili bankari, obrtnici i trgovci. "Krv i tlo" je postao nacistički slogan, a temelji se na rasizmu. Zato za nacizam slobodno možemo reći da je zločinačka ideologija u srži.

Ali što s komunizmom? Jesu li stvarno u pravu oni koji tvrde da je to "dobra, humana" ideja o jednakosti svih građana? Pa, ne baš. Prvo, Kapović je apsolutno u krivu kad kaže da se komunizam smatra utopijom. Samo onaj tko nije ništa učio iz povijesti može to reći. Komunizam je primijenjen u praksi mnogo puta, na 4 kontinenta, i još uvijek se u nekim oblicima primjenjuje. To što je svaki put rezultirao katastrofom, bijedom i siromaštvom ili masovnim krvoprolićem, to ne znači da je komunizam "utopija", već samo da je njegov utemeljitelj Karl Marx pogrešno procijenio da će komunizam dovesti do jednakosti, blagostanja i ukidanja države.

Vuković je u pravu kad kaže da je u srži komunističke ideje "socijalna pravda" koja znači "da svi budu jednaki". U pravu je da to može biti nit vodilja u komunističkoj državi koja se odluči na socijalistički ekonomski sistem. U zadnje vrijeme, Kina nam pokazuje drukčiji model. Kinezi su se prije 30-ak godina odrekli ideje o materijalnoj jednakosti i mijenjali su je za blagostanje društva, za povećanje bogatstva i bolji život većeg dijela građana. Oni su na vlastitoj koži naučili da "socijalna pravednost", odnosno materijalno izjednačavanje, znači siromaštvo za sve.

Upravo ta ideja o materijalnom izjednačavanju je zločinačka i upravo ona je razlog zašto komunizam uvijek završava loše (ili će se transformirati, kao u Kini). Uzmimo primjer tri osobe koje rade različite poslove. Osoba A radi kao kirurg u bolnici, prošla je više od 20 godina školovanja i svakodnevno o njenom radu ovise ljudski životi. Osoba B nije završila nikakvu školu, ali radi teške fizičke poslove na građevini i prekovremeno. Ukupno zarađuje upola manje od osobe A. I imamo osobu C, koja je završila fakultet, ali ne radi nego prima socijalnu pomoć koja iznosi trostruko manje od primanja osobe B. Da biste sve njih materijalno izjednačili, morate oteti osobi A veći dio imovine i predati osobi C.

Vjerujem da nitko ne bi svojevoljno pristao da mu država uzme sve što je zaradio marljivim radom. To znači da komunizam podrazumijeva prisilno otimanje, nasilje i agresiju. Nemamo rasnu diskriminaciju, ali imamo klasnu. Odnosno, svatko tko više radi i bolje zarađuje mora biti kažnjen kako bi se stvorila "jednakost". U takvom društvu nitko ne želi biti bolji, uspješniji i marljiviji jer nitko ne želi biti kažnjen, što dovodi do ukupne stangacije i nazadovanja cijelog društva. Ukratko, komunizam je negativna selekcija u kojoj se uspješniji eliminiraju, a nagrađuju oni koji ne rade ništa ili nemaju nikakve rezultate.

Sami protagonisti komunizma i "socijalne pravde" ne vjeruju u tu ideju i oni prvi ne bi pristali da se njima imovina uzme kako bi se dalo siromašnima. Kapović i Vuković oboje zarađuju puno više od hrvatskog prosjeka stoga bi se oni u tom njihovom društvu među prvima trebali odreći većeg dijela svoje zarade. Kao što su već odgovorili, oni to ne žele niti planiraju napraviti. To znači da oni ustvari ne vjeruju u ideju jednakosti, nego misle da bi u komunističkom društvu oni bili povlaštena klasa koja bi smjela zadržati svu imovinu, a imovina bi se oduzimala samo njihovim političkim neistomišljenicima, što nam samo potvrđuje zločinačku ideologiju komunizma.

Dakle, čak i kad ne bismo uzeli u obzir činjenicu da je komunizam u praksi već mnogo puta primijenjen i da je samo u prošlom stoljeću pod komunističkim režimima diljem svijeta pobijeno oko 110 milijuna ljudi, čak i ako samo gledamo teoriju i ideologiju kao takvu - ona je zločinačka jer u srži ima "klasnu borbu", pljačku, nasilje i agresiju.

Rasprava o tome je li gori nacizam ili komunizam je kao da raspravljamo treba li ubiti onog čovjeka koji je druge boje kože ili onog čovjeka koji je zaradio više od nas. Po meni, jedino humano je odbaciti i jedno i drugo - u isti koš.