Mediji su objavili danas vijest kako je počelo rušenje zgrade bivše tvornice Varteks u Varaždinu i kako će na njenom mjestu niknuti novi shopping centar. Prilično očekivano, čitatelji su tu vijest dočekali sa suzama, jaukanjem o tome kako je to još jedan dokaz "što smo napravili u ovih 30 godina" i žalopojke za vremenom komunizma kad tvornice nisu mogle propasti.

Tu treba nešto odmah dati do znanja: nema razloga za plač jer nitko nije umro. Poduzeća se svakodnevno gase i pokreću se nova. To je sasvim normalan proces u tržišnoj ekonomiji i on služi upravo tome da biste vi, potrošači, dobili što bolju uslugu prema vašim najnovijim željama.

Međutim, sigurno ćete primijetiti da su ljudi općenito više emotivno vezani za poduzeća koja su nastala ili bila aktivna u bivšem režimu. Za to postoji sasvim logičan razlog.

U socijalizmu poduzeća nisu mogla propasti. To je planska ekonomija, država je ta koja određuje gdje će pojedina tvornica biti, koliko će ljudi zapošljavati, što treba proizvoditi. I jednom kad se to napravi, ona treba raditi vječno (točnije, dok cijeli sustav ne propadne jer je takav sustav dugoročno neodrživ). Kao što je bilo nemoguće da radnik dobije otkaz na poslu, tako je bilo nemoguće i da tvornica propadne.

Onda se, u sklopu komunističke indoktrinacije, ozbiljno radilo na "kultu rada", odnosno "radništva". To su bili ljudi zaposleni u tvornicama. Radi tog kulta, stvarao se kult od svake pojedine tvornice i ljudi su ozbiljno bili uvjereni da će one živjeti vječno.

Ali evo stvarnosti - socijalizam je propao, to nije funkcioniralo. Prvo nas je zadužio pa smo zbog njega bankrotirali i na kraju je sve u velikom finalu završeno ratom. Sada smo u tržišnoj ekonomiji, a u njoj vrijede druga pravila. Tržišna ekonomija, za razliku od planske, ne može nikome jamčiti radno mjesto, pa ni poduzeće. To znači da ona firma koja danas posluje sjajno već za par godina može biti ugašena. Sve ovisi o željama potrošača, a one se mijenjaju s vremenom. Opstaju one firme koje su sposobne odgovoriti najnovijim željama potrošača i dok to čine, one će postojati. Kad to više ne bude u stanju, firma se gasi jer njeno postojanje postaje neisplativo.

I to nije tragedija, to je normalna stvar. Firma nije čovjek da plačete za njom. To je stvarno glupo, patetično i djetinjasto. Nitko od plačljivaca za Varteksom nije se zadnjih godina sjetio da kupi nešto Varteksovo, ali su prvi kad treba signalizirati vrline na internetu. Varteks ne živi od emoticona.

Ljudi se u Hrvatskoj konačno trebaju naučiti da nema više socijalizma i da u ovom sustavu nije neobično kad čovjek promijeni radno mjesto, poslodavca ili kad se firma ugasi.