Katarska kriza dokazuje dvije stvari: nastavak infantilizacije arapskih država i ukupni kolaps sunitskog muslimanskog jedinstva, navodno stvorenog Trumpovim prisustvovanjem na Saudijskom summitu prije dva tjedna, piše Robert Fisk za Independent.

Nakon što su obećali "borbu do smrti" protiv iranskog "terora" Shia, Saudijska Arabija i njezini najbliži prijatelji sada su se udaljili od jednog od najbogatijih svojih susjeda, Katara, jer je bio izvor "terora". Samo Shakespeareove drame mogle bi se približiti opisivanju takve prijevare. Shakespeareove komedije, naravno.

Jer, uistinu, postoji nešto iznimno fantastično o ovoj šaradi. Građani Katara zasigurno su pridonijeli ISIL-u. Ali, isto tako i građani Saudijske Arabije.

Niti jedan državljanin Katara nije letio zrakoplovima u napadu 11. rujna na New York i Washington. Svi osim četvorice od 19 ubojica bili su Saudijci. Bin Laden nije iz Katara. Bio je Saudijac.

Ali Bin Laden je favorizirao Katarovu televizijsku mrežu al-Jazeera gdje je imao i vlastite emisije, a al-Jazeera je pokušala dati lažnu moralnost al-Kaida/Jabhat al-Nusrah desperadosima Sirije dopuštajući u svome programu vođama da objasne kakva su zapravo "umjerena, mirna skupina".

Prvo, riješimo se histerično smiješnih dijelova ove priče. Vidimo da Jemen ukida zračne veze s Katarom. Šok za "siromašni" Katar, budući da Jemen - pod stalnim bombardiranjem njegovih bivših saudijskih i emiratskih prijatelja - nema lijep putnički zrakoplov koji bi stvorio, a kamoli prekid zračnih veza.

Maldivi su također razbili odnose s Katarom. Da budemo realni, to nema nikakve veze s nedavnim obećanjima o saudijskom petogodišnjem kreditu od 300 milijuna dolara za Maldive, prijedlogom saudijske tvrtke za ulaganje 100 milijuna dolara u obiteljsko odmaralište u Maldivima i obećanjem od strane saudijskih islamskih učenjaka da će potrošiti 100.000 dolara na 10 "prvoklasnih" džamija u Maldivima.

Ne spomenimo ni prilično veliki broj pripadnika ISIL-a i drugih islamista koji su došli da se bore u Iraku i Siriji iz - pa da, Maldiva.

Sada Katar nema dovoljno vojnika da bi obranio svoju malu zemlju ukoliko bi Saudijci poslali svoju vojsku u Katar radi "vraćanja stabilnosti". No, šeik Tamim ne gubi nadu da će masivna američka vojna zračna baza u Kataru odvratiti Saudijce od takve ideje.

Sve je započelo - kako bismo trebali vjerovati - navodnim hakiranjem novinske agencije u Kataru, koja je Emiratima davala nekakve nezadovoljavajuće, ali uznemirujuće istinite primjedbe o potrebi održavanja odnosa s Iranom.

Katar je zanijekao istinitost priče. Saudijci su odlučili da je to istinito i da emitiraju sadržaje na vlastitoj, uobičajenoj (i iznimno dosadnoj) državnoj televizijskoj mreži. Katar je ovaj put otišao predaleko. Saudijci odlučuju o politici u Zaljevu, a ne minijaturni Katar. Nije li to bilo ono što je posjet Donalda Trumpa pokazao?

No, Saudijci su imali drugih problema koji su ih brinuli. Kuvajt sada djeluje kao mirotvorac između Katara. Dubrovački emirat vrlo je blizak Iranu, ima desetke tisuća iranskih iseljenika, a teško prati Abu Dhabijev primjer anti-katarskog gnjeva.

Oman je već prije nekoliko mjeseci upriličio zajedničke pomorske manevre s Iranom. Pakistan je odavno odbio poslati svoju vojsku kako bi pomogao Saudijcima u Jemenu, jer su Saudijci tražili samo Shia vojnike; Pakistanska vojska bila je razumljivo ogorčena da bi shvatila da Saudijska Arabija pokušava podijeliti svoje vojno osoblje.

Pakistanski bivši vojni zapovjednik, general Raheel Sharif, tvrdio je kako je na rubu podnošenja ostavke kao čelnika muslimanskog saveza koji se bavi saudijskim sukobima u borbi protiv "terora".

Egipatski predsjednik al-Sissi mrmljao je protiv Katara zbog potpore egipatskom muslimanskom bratstvu - a Katar doista podržava sada zabranjenu skupinu za koju Sissi lažno tvrdi da je dio ISIL-a. Ali, značajno je da Egipat, iako je primatelj saudijskih milijuna, također ne namjerava opskrbljivati ​​vlastite snage kako bi podržao Saudijce u katastrofalnom jemenskom ratu.

Osim toga, Sissi treba svoje egipatske vojnike kod kuće da se bore protiv napada ISIL-a i održi, zajedno s Izraelom, opsadu palestinskog pojasa Gaze.

Ali, ako malo dalje pogledamo, nije teško vidjeti što stvarno zabrinjava Saudijce. Katar također održava mirne veze s Asadovim režimom. To je pomoglo osigurati oslobađanje sirijskih kršćanskih redovnica u rukama Jabhat al-Nusrah i pomoglo je puštanju libanonskih vojnika iz ruku ISIL-a u zapadnoj Siriji. Kada su časne sestre izlazile iz zatočeništva, zahvaljivale su i Bashar al-Assadu i Kataru.

I u Zaljevu raste sumnja da Katar ima mnogo veće ambicije: financirati obnovu poslijeratne Sirije. Čak i da Asad ostane kao predsjednik, sirijski dug Kataru bi stavio naciju pod gospodarsku kontrolu Katara.

I to bi malom Kataru dala dvije zlatne nagrade. Dobio bi carsku zemlju kakva bi odgovarala al-Jazeera medijskom carstvu. Tako bi proširili svoj utjecaj prema sirijskim područjima, koje bi mnoge naftne tvrtke htjele koristiti kao cjevovod od Zaljeva do Europe preko Turske ili preko tankera iz sirijske luke Lattakia.

Europljanima bi takav put smanjio šanse ruske ucjene za naftu te bi naftni putovi na moru bili manje ranjivi ako se plovila ne moraju kretati kroz Hormuzski zaljev.

Dakle, bogati plijen za Katar - ili za Saudijsku Arabiju, naravno, ako se pretpostavke o američkoj moći dvaju emara, Hamada i Tamima, pokažu pogrešnim. Saudijska vojna snaga u Kataru omogućila bi Rijadu da se posveti svim izvorima u emiratima.

Ali, sigurno, "anti-teroristi" - Saudijci koji vole mir, zaboravimo na trenutak odsjecanje glava, nikada neće razmišljati o takvoj sudbini za svoga arapskog brata. Nadajmo se da su trenutačni putovi Qatar Airwaysa jedini dijelovi politike Katara koje žele ukloniti.