Za mnoge mlade učenike u Sjevernoj Koreji, uvježbavanje za jednu od poznatih koreografskih parada gotovo je obred za prolaz. Kada je dugogodišnja radnica programa pomoći za Sjevernu Koreju Katharina Zellweger prošlog proljeća na Trgu Kim Il Sunga, središnjem prostoru Pjongjanga promatrala skupinu učenika u probi, to je izgledalo prilično rutinski. No, tada su se učenici opustili za ručak, a učinili su nešto što bi bilo nezamislivo tek prije nekoliko godina: izvadili su mobitele. Kao i drugi tinejdžeri diljem svijeta, glave pognute i očiju ostakljenih, počeli su slikati selfije.

"To je izgledalo kao bilo gdje drugdje", prisjetila se. "Momci i djevojke, svi s pametnim telefonima." Za Zellweger, ova epizoda je odrazila samo koliko je Sjeverna Koreja evoluirala od mjesta gdje su još nedavno pasta za zube i sapun bili luksuz.

Ova je promjena usporedna s porastom i konsolidacijom moći Kim Jong-una tijekom posljednjih pet godina. Njegov prkosni prikaz nuklearnog napretka u svjetlu neprestane međunarodne osude i ubojstva njegovog ujaka i polubrata, otkrivaju da je mladi despot daleko okrutniji i pametniji nego što mu je otac Kim Jong Il ikad bio.

No, zajedno s tim teškim potezima, kažu promatrači, također je neočekivano usvojio ekonomsku strategiju tržišnog natjecanja, a pustinjsko kraljevstvo nikada nije izgledalo više kao normalna zemlja. Unatoč očitom neslaganju, Kimov nuklearni program i ekonomski program zapravo su dvije komponente jedne politike, nazvane "byungjin linija": postati istinska nuklearna sila osigurava Sjevernoj Koreji nedodirljiv status, a gospodarski prosperitet osigurava da se elite i potrošačka klasa u nastajanju neće okrenuti protiv njega.

"Oni postaju ozbiljna kapitalistička zemlja", rekao je Andrei Lankov, stručnjak za Sjevernu Koreju na sveučilištu Koulmin u Seulu i direktor Skupine za rizik na Korejskom poluotoku. Lankov je nazvao Kim Jong-una "najproblematičniji vođa kojeg je Sjeverna Koreja ikada imala".

Tijekom proteklih nekoliko godina Kim je donio niz reformi koje se mogu činiti neznatne vanjskim promatračima, no u represivnoj zemlji poput Sjeverne Koreje blizu su revolucije.

Tvornički menadžeri sada imaju ovlasti odrediti visine plaća, što je dovelo do povećanja plaća od prosjeka od 1 dolar mjesečno samo prije nekoliko godina do 120 dolara mjesečno za neke radnike. To je još uvijek malo po globalnim standardima, ali blagodat za mnoge stanovnike Sjeverne Koreje. U posljednjim godinama vladavine Kim Jong Ila počela su se pojavljivati ​​nezakonita tržišta na kojima su ljudi mogli kupiti, prodati i zamijeniti robu kao odgovor na disfunkcionalnu državnu ekonomiju. Djelovali su u stalnoj opasnosti od državne kazne, ali ih Kim Jong-un, čini se, tolerira, a broj sada ovlaštenih tržišta više je nego udvostručen pod njegovim vodstvom.

Rezultat je da diljem zemlje - a pogotovo u Pjongjangu - sve veći broj ljudi više ne vodi striktne, spartanske živote vani povezane s gladi koja je pogodila Sjevernu Koreju prije 20 godina.

Život je i dalje težak za većinu stanovnika Sjeverne Koreje, ali u monokromatskom kaputu socijalizma zamjenjuju se više modernih komada odjeće. Mnoge žene sada hodaju u petama, nose torbe i nakit. Ljudi se okupljaju na Danima piva nakon posla. Vikendom obitelji idu na bazene, u kafiće i lječilišta. Postoji čak i konjički centar. Svijet je ismijavao izgradnju dupin akvarija Kim Jong Una kao prekomjernog i besmislenog projekta dok su njegovi ljudi gladovali, ali pitajte lokalno stanovništvo, kao što je Zellweger učinila, i uzbuđeni Korejanci će vam reći kako je olakšanje da sada imaju toliko mnogo aktivnosti.

"Ako bih pročitao novine, mislio bih da svaka žena i dijete u Sjevernoj Koreji proizvode nuklearno oružje. Ali oni su dobri ljudi - baš kao i mi. Žele uživati ​​u životu", rekao je dr. Nagi Shafik, stručnjak za javno zdravstvo čije je prvo putovanje u Sjevernu Koreju bilo 2001. godine za UNICEF. "Kada sam živio u Pjongjangu 2009. godine, većina grada bila je tamna noću. Kad sam posjetio prošle godine, svjetla su me zapanjila sa svih strana."

Kim Jong Un je sigurno zaslužan za neke od tih promjena, ali to je i rezultat stanovnika Sjevere Koreje koji su prošli devastacije i glad iz 1990-ih, kada je umrlo najmanje milijun ljudi. Država je prestala pružati redovne pomoći za vrijeme gladi i nikada nije u potpunosti nastavila program. Od tog brutalnog razdoblja pojavila se vrijedna generacija Sjevernokorejanaca bez očekivanja državne pomoći.

"Znaju da se moraju brinuti za sebe", rekla je Zellweger. "U Sjevernoj Koreji ima 25 milijuna ljudi koji nisu krivi što su se rodili u takvom sustavu. I oni moraju živjeti. Taj će čimbenik sve više i više utjecati na način na koji se zemlja razvija."

Nakon što je tako dugo trpjela i radila u teškim uvjetima da bi uživala u nekim osnovnim suvremenim pogodnostima, ova poduzetnička klasa ima sve veći interes za stabilnost i time ulogu u zakonu Kim Jong-una. Zadržati ih sretnim postalo je prioritet režima. Kim je dodao još jednu godinu osnovne škole, što bi bio znatan trošak za bilo koju vladu. Javno zdravstvo, iako još uvijek nedovoljno međunarodnih standarda, poboljšalo se. Također je omogućio eksploziju objekata za razonodu i infrastrukturnih projekata, uključujući nedavno otkrivanje trgovačkog prolaza u Pjongjangu s trgovinama i restoranima.

Simon Cockerell, koji je nedavno završio 165. putovanje u Sjevernu Koreju za Koryo Tours, izjavio je kako je pojava srednje klase bila najveća promjena u zemlji. "To pokazuje razinu težnje koja prije nekoliko godina nije bila moguća. Potrošnja u Pjongjangu postala je društveno prihvatljivija i vidljivija."

Velika većina stanovnika i dalje živi u siromaštvu. No stručnjaci poput Lankova, koji su proučavali zemlju od osamdesetih godina, kažu kako su se standardi poboljšali svima, a ne samo onima na vrhu. Slaba Sjeverna Koreja prije 20 godina suočila se s masovnim umiranjem zbog gladovanja. Sada su okolnosti znatno bolje. "Ako ste siromašni, to znači da si ne možete priuštiti jesti svinjetinu - ali možda ćete dobiti dio ribe svaki dan", rekao je Lankov.

Za Kim Jong Una, ove su promjene bile njegova najbolja i jedina šansa za dugoročno preživljavanje dok se okreće od užasne taktike trgovanja nuklearnim napretkom zemlje za hranu i ulje. Njegov ekonomski poticaj izgleda ne samo da pomaže političkim elitama, već i običnim građanima, odnosno srednjoj klasi u nastajanju. Što više ljudi u svim slojevima vidi napredak, to je veća šansa za diktaturu treće generacije.

"Do prije nekoliko godina, većina stanovnika s kojima sam razgovarao bila je sumnjičava i skeptična. Izgledao je premlad, bio je potpuno nepoznat", rekao je Lankov. "Ali postao je vrlo popularan jer gospodarstvo raste i živi se sve bolje".

Kim je upario svoju ekonomsku politiku s teškom policijskom državom. Sjevernokorejanci još uvijek imaju premalo slobode. Promatrači kažu da je Kim nastojao pooštriti političku kontrolu. Na najvišoj razini, nemilosrdno je očistio političke elite. Protiv običnih građana, svakodnevni nadzor ostaje nepromijenjen, a nevjernici i dalje mogu očekivati ​​da će se suočiti sa životom u jednom od zloglasnih logora koji se nalaze diljem zemlje. Uz kinesku granicu ograda je postavljena s novim krovnim stražarima. Kao rezultat toga, broj prekršitelja je pao. Ova kaznena represija definira treći stup njegove "byungjin linije", zajedno sa svojim nuklearnim oružjem i novim ekonomskim putem.

Agresivna nuklearna ekspanzija Sjeverne Koreje je kockanje s visokim ulogom koja ugrožava američki vojni odgovor. No, čini se da Kim smatra da bi nuklearna raketa sposobna udariti kontinentalnom SAD-u mogla biti ček koji će mu kupiti vrijeme da potvrdi svoju ukupnu dominaciju i usmjerava svoje unutarnje politike.

Postoji neka prirodna napetost između liberalizacije tržišnog stila i ostalih stupova Kimove "byungjin linije", a njegova agresivna strategija ima svoj pravi udio kritičara. Ali jedno je jasno: Kim Jong Un vodi svoju zemlju u nepregledane vode, gdje čak i ne može biti siguran u ishod.

"Nitko ne može znati", rekao je Lankov. "Ali ako ne uspije, morat će se suočiti s revolucijom."