Nakon povijesnog sastanka predsjednika dviju Koreja, dužnosnik Južne Koreje otkrio je američkim novinarima kako sjevernokorejski diktator Kim Jong-un ima želju otvoriti svoju zemlju za američki kapital.

"On želi modernizirati svoju ekonomiju kako bi njegova zemlja postala normalna. Ljudi u Sjevernoj Koreji žele da njihova zemlja normalno trguje sa svijetom, a to prepoznaje i režim. Žele američke investicije", rekao je Chung-in Moon, savjetnik južnokorejskog predsjednika Moon Jae-ina, prenosi Business Insider. Kao konkretne primjere Kimovih želja spominje Trumpov toranj i McDonald's.

Ovo je rijetko tko mogao očekivati. Gotovo 70 godina otkad je Sjeverna Koreja zahladila svoje odnose sa Zapadom, vrijeme je podijeljeno na primirje i incidente, da bi se nedavno stvari toliko razbuktale da se pričalo o nuklearnom ratu. I onda, odjednom - potpuni preokret. Bez obzira što mislili o osobnosti Donalda Trumpa, moramo mu priznati jedno - svojim utjecajem učinio je ono što nijednom svjetskom vođi još nije pošlo za rukom: dovesti predsjednike dviju Koreja za isti stol.

Realno, još uvijek nitko ne može reći da te crne najave ne mogu biti točne jer Trump ima sposobnost iznenaditi i u pozitivnom i u negativnom smislu. Ali mora mu se priznati da je u dosadašnjim naporima na vanjskopolitičkom planu napravio već sad puno bolje stvari od svoga prethodnika.

Baracka Obamu svijet je slavio, dobio je i Nobelovu nagradu za mir. Čovjek koji lijepo priča, a sasvim drugo radi. Obama je bombardirao 7 zemalja, mahom većinski muslimanskih. Srušio je Gadafijev režim u Libiji da bi ga zamijenio ISIL, dakle puno veće zlo. Iako je uspio riješiti Osamu bin Ladena, američka misija u Afganistanu još je daleko od svoga kraja. Obama je dodatno zakomplicirao stvari na Bliskom istoku, a svome nasljedniku uz tamošnje ratove prepustio je i rješavanje "vrućeg krumpira" - problema Sjeverne Koreje.

Kim je poznat po svojoj okrutnosti. Čovjek je, prema objavama južnokorejskih medija, dao ubiti i svoje bliske rođake za koje je sumnjao da nisu dovoljno lojalni režimu. Sjeverna Koreja još uvijek ima kampove s političkim zatvorenicima u kojima ljudi odvojeni od civilizacije rade teške fizičke poslove do smrti. Od čovjeka koji je naslijedio i nastavio takav model, najozloglašeniji režim u 21. stoljeću, nitko nije očekivao ovakav obrat. Što se dogodilo?

Kim je shvatio da će za njega biti bolje ako učini ovu uslugu svome narodu. Pritisnut međunarodnim sankcijama, a najviše su ga zaboljele sankcije Kine koja je bila dugo godina jedini trgovački partner Sjeveru među velikim ekonomijama. Sjevernoj Koreji prijeti velika ekonomska kriza i glad kakvu su već njeni stanovnici proživjeli tijekom 1990-ih. Ne želi da se to ponovi jer sada su stvari drugačije, sve više cure različite informacije njegovom stanovništvu s Juga i iz drugih dijelova svijeta. Ljudi bi se ovaj put ozbiljno mogli pobuniti. Uz američku stalnu prijetnju, ne treba mu još i to. Kim shvaća da je normalizacija odnosa sa svijetom za njega jedini put.

Onog trenutka kad Sjeverna Koreja otvori tržište prema Zapadu, kad ljudi okuse čari kapitalizma i konzumerizma, kad upoznaju nove tehnologije i dođu do saznanja iz drugih dijelova svijeta, bit će teško zadržati diktaturu. Iako su mnogi na Zapadu vjerovali da će ekonomsko otvaranje Kine dovesti do pada komunističke diktature, to se nije dogodilo, pa je možda preoptimistično očekivati da bi Sjeverna Koreja nakon otvaranja tržišta za strane investicije i uvođenja kapitalističkog ekonomskog sustava mogla odbaciti diktaturu. Ali s druge strane, kad stanovnici Sjevera budu imali točan uvid u život njihovih sunarodnjaka s Juga koji je među najbogatijim zemljama svijeta po glavi stanovnika, sigurno će i oni poželjeti takav sistem.

Je li Kim Jong-un posljednji sjevernokorejski diktator još je rano reći, ali je sigurno da je Sjeverna Koreja odustala od socijalizma. A to je baš prigodno napomenuti sada, kad se govori i piše o značaju Karla Marxa ususret njegovom 200. rođendanu. Kažu da je svijet po pitanju njegovih ideja podijeljen, ali ja ne vidim oko čega se tu ima raspravljati. Danas je jasnije nego ikada da kapitalizam gura ovaj svijet naprijed, a socijalizam ne funkcionira. Zašto je to nekima teško priznati nakon svega?