Izvanredno stanje zbog širenja koronavirusa privuklo je na površinu i one najniže ljudske strasti kod našeg stanovništva. U takvim situacijama trebali bismo ostati sabrani i imati empatije za susjede koji se nađu u nevolji. Umjesto toga, većina pokazuje sasvim suprotno.

Primjer je jučerašnja vijest o čovjeku iz jednog hrvatskog sela koji je zaradio novčanu kaznu zbog kršenja propisanih mjera izolacije. Mediji su od toga napravili veliku frku jer su začinili vijest opremom koja bi se teško mogla nazvati objektivnim novinarstvom.

Naime, novinari u zagrebačkim redakcijama koji nikad u životu nisu vidjeli selo - njima je to urnebesno da je čovjek prekršio izolaciju zbog gnojenja zemlje. Novinari kažu, "najbizarniji razlog dosad". Ozbiljno? Dobro, shvaćam da ne razumijete kako ljudi na selu žive, ali mogli ste se malo raspitati ili provjeriti na Googleu! Sigurno nije to išao raditi iz hira ili zato što mu se, eto, baš malo voza traktorom po njivi. Zemljoradnici moraju pognojiti zemlju u točno određenim periodima inače im propada prinos. A od tog prinosa on vjerojatno živi. Ne znam što je u tome "bizarno", stvarno.

Pritom je čovjek išao na polje sam, svojim traktorom, tako da nije nikoga zarazio niti ugrozio ičije zdravlje. OK, prekršio je taj vaš propis i zaslužio je biti kažnjen jer je znao da ne smije. Viđen je, prijavljen i kažnjen s 8.000 kuna. Nije to mala kazna. Ako mislite da je to malo, probajte danas na tržištu zaraditi 8.000 kuna pa ćete vidjeti da nije. Ali komentatori na društvenim mrežama smatraju da to nije ni približno dovoljna kazna. Treba ga kazniti žešće, "najstrože" (kako je rekla jedna novinarka s Net.hr-a). Što to konkretno znači?

Kad je riječ o zamišljanju tuđe patnje i kažnjavanju ljudi zbog kršenja formalnih propisa, Hrvati imaju dosta mašte. "Država ima masu praznih zgrada, neka ih prenamijene za ovakve idiote. Postaviti kampove od kontejnera pa kad nećeš biti doma, budi zatvoren u kontejneru, a hranu nek im nosi netko od obitelji, u Remetincu nema mjesta" - samo je jedan u masi sličnih komentara koji de facto priželjkuju otvaranje konc logora. Druga gospođa u sličnom tonu kaže: "Država bi trebala zatvoriti sve granice, a ljude koji nemaju samodiscipline u karantenu, svezat lancima i stavit na dva metra lanac". Najčešći motiv kojeg se u takvim situacijama sjete je Goli otok.

Ima nešto jako znakovito da se uglavnom stariji Hrvati u pravilu sjete baš Golog otoka kad im proradi mašta o kažnjavanju neposlušnih susjeda. Goli otok nije bio obični zatvor ili logor. Tamo nisu završavali najveći zločinci poput višestrukih ubojica, razbojnika ili silovatelja, već oni koji su se ogriješili u vjernost političkom režimu. Iako je među zatvorenicima bilo dosta nacionalista i liberala, ipak su prevladavali socijalisti čiji je najveći zločin bio taj da je njihova vizija socijalizma bila malo drukčija od one kakvu su imali oni koji su tada bili na vrhu KPJ. Takvi, politički zatvorenici, bili su tamo prisiljeni raditi najbizarnije poslove, poput tucanja kamenja pa prenošenja kamenih ploča u more, a potom su ih morali vraćati nazad. Najgore psihičke i fizičke torture su proživljavali da bi im izbili neposlušnost iz glave. To se službeno zvalo preodgoj.

Ljudi koji pozivaju na ponovno otvaranje takvog monstruoznog mjesta za svoje neposlušne sunarodnjake dobro znaju što je bio Goli otok i ne govore to slučajno. Ne znam što je "trigger" za oživljavanje takvih najnižih nasilnih poriva, prilično sam siguran da ne može biti kršenje izolacije samo po sebi. Oni imaju jednake komentare i kad je riječ o bilo kakvom drugom slučaju. Čini mi se da samo traže razlog da javno izbace svoj bijes i pokažu svoju maštu. Možda je još više zabrinjavajuće što takve komentare većinom pišu žene. Sad zamislite žene, Hrvatice, od svojih 40, 50 ili 60 godina, kako upravljaju jednim takvim logorom koji bi rado otvorile. Kako u njemu vežu dvometarskim lancima ljude zbog kršenja kućne izolacije, kako se na njima iživljavaju.

Dobro, možemo li pokazati ljudskost u ovakvim situacijama? Ako vam smeta tuđa "sebičnost" - a seljaka iz ove priče uglavnom optužuju za sebičnost - pokažite onda da vi barem niste sebični. Potražite duboko u sebi i pronađite malo empatije. Probajte se poistovjetiti na trenutak s onim koga osuđujete, možda shvatite da nije dobro osuđivati. I nemojte, molim vas, pozivati na konc logore zbog bilo kojeg djela. Čak i ako vam čizma izgleda dobro dok gazi drugoga, ona isto tako može pogaziti i vas.