Hrvatska je ekspresno otpustila skoro sve mjere kriznog stožera. Ako izađete u centar bilo kojeg grada, vidjet ćete ljude kako se gužvaju po trgovinama i u kafićima, u javnom prijevozu. I one mjere koje su još uvijek na snazi, uglavnom se ne poštuju.

Virus u Hrvatskoj nije iskorijenjen, a smrtnost od Covida u zadnjih tjedan dana veća je nego prije uvođenja lockdowna. Da je imalo smisla panično zatvoriti sve poslove i zaključati ljude u kuće, onda bismo sada već imali katastrofu epskih razmjera jer se ponašamo kao da se ništa nije dogodilo. Da, sve je stvar psihološke percepcije. Shvatili smo konačno da je virus tu, da ćemo morati živjeti s njim i da će ljudi umirati. I prije su ljudi umirali, samo je trebalo vremena da većina prihvati tu činjenicu.

Hrvatska je krenula u borbu s virusom žestoko. Premijer Andrej Plenković je u ožujku više puta na televiziji pohvalio Kinu i izjavio da se Hrvatska ugledala u njihov model. Mi smo, dakle, imali model Komunističke partije Kine. Građanima se to jako svidjelo jer je potpora takvom načinu borbe s koronom iznosila 94 posto, a onu manjinu koja je upozoravala na posljedice proglašavali su sebičnima i bešćutnim ljudima koji "žele da ljudi umru". Ukratko, mi smo bili proglašeni "darvinistima", a Charles Darwin, autor općeprihvaćene teorije evolucije, odjednom je postao simbol zla.

Tako su se Hrvati odnosili i prema Švedskoj čija vlada je usvojila malo drukčiji pristup. Njihov je premijer Stefan Lofven rekao da država ne može regulirati svako ponašanje pojedinaca i da je to stvar osobne odgovornosti. Švedsko javno zdravstvo je građanima dalo jasne preporuke kako da se ponašaju, ali nisu propisane kazne za nepoštivanje tih preporuka (izuzev mjere o zabrani okupljanja više od 50 ljudi).

Hrvatski mediji su to dočekali na nož jer, bilo je jasno, ako se u Švedskoj ne dogodi katastrofa epskih razmjera, i građani drugih europskih zemalja bi se mogli pitati zašto su oni onda bili u karanteni. Zato su o Švedskoj novinari i njihovi omiljeni demagozi smišljali i širili zlobne dezinformacije koje su prelazile granice totalne ludosti (ne smijemo zaboraviti Rudanovu čuvenu teoriju kako Šveđani namjerno ubijaju svoje starce morfijem radi novca). Švedska je, od zemlje koja je bila simbol dobrog života i socijalne države koja brine za svoje građane, odjednom postala simbol bezdušnosti i "neoliberalizma".

Ali, kada pogledate Hrvatsku danas, vidjet ćete da se opasno približavamo ozloglašenom švedskom modelu borbe protiv korone. Naša vlada je prilično brzo odustala od opće karantene, a virus nije poražen. Kako je do toga došlo? Jesu li konačno shvatili da zaključavanje ljudi i oduzimanje ljudskih prava nije najbolji način borbe s epidemijom?

Ne, razlog ovakvog preokreta je posve drugačiji. Wuhanski model ne puni državni proračun nego ga prazni. Nijedna država neće izdržati 3 mjeseca u lockdownu, pa tako ne može ni Hrvatska. Liječnici ne žive od zraka, a bogami ni prosvjetni radnici. Naši prosvjetari su navikli na visoku plaću i hrpu dodataka, otkud taj novac ako pola gospodarstva nije aktivno?

Sad su odjednom dobrodošli i stranci, nije trebalo dugo da se odustane od obavezne izolacije. Vrlo brzo, vidjet ćete, odustat će i od obaveznog testiranja za turiste, a neće ni birati zemlje iz kojih dolaze. Državni proračun se puni novcem koji ovdje potroše turisti. Ova država će ovog ljeta moliti strane turiste da dođu i pritom nikoga neće biti briga za neku tamo koronu. Pazite što sam rekao.

Da je ovo sada u Hrvatskoj stvarno švedski model, primijetili su neki novinari, na primjer Sanja Modrić iz Telegrama. Ona se uplašila da će "Hrvatska postati kao Švedska". Ne daj Bože! Samo ne kao Švedska! Možda bi gospođi Modrić netko trebao javiti da ona ne mora izaći van. Svi koji vole karantenu neka slobodno ostanu doma, na sigurnom, i nikakvu zarazu neće pokupiti. Neka se zaključaju doživotno u sobu bez doticaja s vanjskim svijetom, ne vjerujem da će ikome to smetati.

Sad ćemo, konačno, moći provjeriti i koliko su bile točne procjene Ivana Hrstića, novinara Večernjeg lista, koji je rekao da bi Hrvatska, kad bi prihvatila švedski model, "imala još 1.000 žrtava više". Evo nas, imamo švedski model pa ćemo vidjeti je li taj čovjek ozbiljan i netko kome treba vjerovati ili najobičniji paranoik i cirkusant. Kladim se na potonje.

Sve se vraća u normalu osim škole. Iako su djeca najmanje pogođeni dio populacije, iz nekog razloga država je maksimalno zakomplicirala povratak u škole. Razlog je opet jednostavan. Obrazovanje ne puni državni proračun pa nikoga nije briga. Učitelji su ionako plaćeni, a to je jedino bitno. Škola u Hrvatskoj ne postoji radi djece i obrazovanja nego zato da ljudi koji nisu u mogućnosti na drugi način, budu socijalno zbrinuti.

To je jedna od glavnih boljki hrvatskog društva, to konstantno zapostavljanje obrazovanja jer ovaj narod ne može tako daleko razmišljati u budućnost da bi shvatio kako se (ne)kvaliteta obrazovanja odražava na sve ostale aspekte društva - od politike preko gospodarstva do kulture.

Tako da će se škole otvoriti posljednje. Ako to izuzmemo, Hrvatska je prihvatila švedski model, samo što je to svima sad nezgodno priznati kad su isti taj model mjesecima šikanirali, kao i same Šveđane. Kako smo došli od onoga da optužujemo Šveđane da žrtvuju svoje starce radi novca do ovoga kad mi doslovno to radimo, tko će znati. Možda će psiholozi i psihijatri u budućnosti naći neko objašnjenje tog fenomena.