U zagrebačkim Gajnicama Baptistička crkva je dobila od MUP-a na 10 godina na korištenje trošni objekt nekadašnje policijske postaje. Nakon preuređenja to će biti mjesto za azilante. "Kuća nade", kako ju je nazvao Mahal Kreko, pokretač projekta i pastor Baptističke crkve Zagreb, čovjek koji je veći dio života posvetio pomaganju strancima u nevolji, imat će zadatak pomagati ljudima koji dobiju azil u Hrvatskoj kroz sljedeće načine: tečajevi hrvatskog jezika i kulture življenja u našoj zemlji, radionice i mentorstvo za bolje razumijevanje i prilagodbu u društvenom životu, edukativne, kreativne i sportske aktivnosti za djecu i odrasle, podrška školskoj djeci u svladavanju gradiva, pomoć u postupku nostrificiranja svjedodžbi i diploma, mentorstvo pri zapošljavanju, samozapošljavanju i pokretanju startupova u Hrvatskoj.

Lokalni političari su se pobunili. Hrvatska konzervativna stranka (koalicija Hrvatski suverenisti) pokrenula je prikupljanje potpisa protiv "Kuće nade". Budući da im nije baš zgodno otvoreno reći kako im jednostavno smetaju stranci, našli su izgovor u invalidima i djeci. Slogan ove ksenofobne kampanje je "Protiv getoiziranja Gajnica, za naše invalide i djecu s posebnim potrebama".

Treba li spominjati da je riječ o objektu koji je desetljećima zjapio prazan te je služio kao narkomansko leglo? Jesu li se suverenisti ranije sjetili pa uputili prijedlog da oni preuzmu prostor i preurede ga u nekakav centar za "njihove" invalide i "njihovu" djecu s posebnim potrebama? Nisu. Nisu se toga sjetili dok nisu čuli da će se taj prostor preurediti za azilante.

Mogu suverenisti i sada pokrenuti neku ozbiljnu akciju za pomoć osobama s invaliditetom i djeci s posebnim potrebama, ali stvar je u tome da njih te skupine uopće ne zanimaju niti im stvarno žele pomoći. Invalidi i djeca s posebnim potrebama njima su dobrodošli samo kao izgovor za širenje ksenofobije.

Pogledajmo malo tko su ti ljudi koji smetaju zagrebačkim konzervativcima. U prošlogodišnjem članku Jutarnjeg lista, kada je objavljena reportaža o radovima na ovom objektu, ovako su opisani radnici na gradilištu Kuće nade:

"U dvorištu trošne kuće u zagrebačkim Gajnicama šest ljudi svaki dan zajedno radi za jednu bolju budućnost. Jedan od njih je Slovak koji je proveo šest godina u borbi s hrvatskom birokracijom kako bi dobio dozvolu za preuređenje te kuće.

Dvojica su tražitelji međunarodne zaštite, koji su pobjegli iz Irana jer im je prijetila smrtna kazna zato što su se javno deklarirali kao kršćani. Drugi su pripadnici baptističke zajednice i oni za ovaj posao ne primaju nikakvu naknadu."

Dakle, konzervativcima smetaju u ovom slučaju kršćani koji bježe od islamističkog progona iz Irana, a prognani su samo zato što su kršćani. Ti ljudi predstavljaju konzervativcima nekakvu opasnost za zajednicu, getoizaciju ili što već.

Organizirali su javnu tribinu na kojoj, tvrde na stranici HKS-a, većina građana izražava svoje protivljenje dolasku azilanata u Gajnice. Hoće li oni na taj način odlučivati o dolasku svakog stranca u njihov kvart? Hoće li tako odlučivati o tome tko smije, a tko ne smije doseliti? Hoće li napraviti neka obilježja na ulasku u kvart koja kažu: "Ovdje stranci nisu dobrodošli", čisto da ljudi znaju i da ih odmah na početku upozore što mogu očekivati?

Po meni ipak najgore je to što za svoju kampanju koriste osobe s invaliditetom i djecu s poteškoćama u razvoju kao proziran izgovor za najobičniju ksenofobiju. Mislim da bi lokalne udruge invalida i roditelja djece s posebnim potrebama trebale reagirati i službeno zatražiti od političara da ne koriste njihovo stanje za svoje političke ciljeve.

Desničari to jako često rade. Kada ističu svoje protivljenje pravu LGBT parova da posvoje ili udome nezbrinutu djecu, onda uvijek pokazuju tobožnju brigu za dijete, kao, radi djece nije dobro da gej parovi dobiju ravnopravnost s ostalima. Kao da je konzervativce ozbiljno briga za djecu, za osobe s invaliditetom itd. Ne, oni im služe samo kao izgovor u njihovim nemoralnim i često zlobnim političkim ciljevima.