Švedska je posljednjih desetak godina gradila svoj status humanitarne superzemlje pružajući sigurnost ratnim izbjeglicama i ostalim imigrantima iz najsiromašnijih dijelova svijeta. Šveđani su na to ponosni, ugostili su preko 650.000 azilanata. Time su dospjeli na prvo mjesto u svijetu kao zemlja koja je po glavi stanovnika primila najviše izbjeglica među svim razvijenim zemljama.

Šveđani su šampioni i kad je riječ o gostoprimstvu. Nije to samo otvorena granica, slobodno dođite...Oni daju imigrantima i novčanu potporu od 1000 eura mjesečno, samo kao "naknadu" da se reintegriraju u društvo. Država rješava i smještaj i još plaća tečaj jezika. Zamislite to, da ovdje možete primati 1000 eura mjesečno, a da ne morate raditi ništa. Sjajno, zar ne?

Ali, onda su nastali problemi. Sjećamo se još prije 3 godine velikih nemira u predgrađu Stockholma, kad su se imigranti sukobljavali s policijom, palili automobile...Otad su stvari postale još gore, piše švedski dopisnik za Spectator. Kriminal im je strašno skočio, čak i u manjim gradovima više nije sigurno navečer izaći na ulicu, sve su češći tjelesni napadi, pljačke i silovanja...Na takav život Šveđani nisu navikli. To nije ono što su očekivali da će dobiti kao "hvala" za iskazano gostoprimstvo.

I sad najavljuju promjene. Odjednom im je dosta imigranata, baš poput Britanaca shvatili su da multikulturalnost ne funkcionira. Sad najavljuju da će ih masovno deportirati, čak i one koji nisu počinili kaznena djela. Je li ideja o multikulturalnom društvu uistinu propala?

Ja smatram da nije. Propala je ona "humanitarna" ideja, ona socijalistička, koja se ne zasniva na zdravom razumu niti obostranom interesu. Propala je naivna ideja kad očekuješ ako nekome daš što god poželi, da će ti taj znati uzvratiti uslugu ili bar biti toliko zahvalan da te onda ne terorizira. To je naivno. To je od početka bilo osuđeno na propast. Ali, multikulturalnost je moguća, što imamo prilike vidjeti u nekim drugim zemljama.

Uzmimo primjer Irske. To je zemlja koja je tijekom zadnjih 5 godina, uslijed snažnog ekonomskog procvata, imala (i još uvijek ima) veliku potražnju za radnom snagom. Naravno da su se onda maksimalno otvorili prema imigrantima, došlo je stotine tisuća ljudi iz cijele EU, ali i svijeta. Dublin je danas, reći će vam to svaki Hrvat koji je tamo pošao trbuhom za kruhom - savršeni prikaz multietničke sredine. Nema otkud ljudi ne dolaze tamo živjeti. I sve funkcionira prilično dobro. I Bugari, Poljaci, Hrvati, muslimani, Kinezi, ljudi iz svih dijelova Afrike...

Naravno, ni Dublin nije pošteđen sitnog kriminala baš poput drugih europskih metropola, ali nema rasno motiviranih napada niti većih, organiziranih nemira kao u Švedskoj i Britaniji.

Razlog je, mislim, i više nego očit. Kad dođete u Irsku, nećete dobiti od države ništa. Nema nikakve "naknade za integraciju u društvo", nema besplatnog smještaja, nema socijalnih gluposti...nema "besplatnog" zdravstva, nema besplatnih tečaja, država ne poklanja ništa. Moraš se sam snaći, naći posao (što nije teško, ali mora se htjeti) i onda sam zaraditi da bi uopće preživio. I to je super, tako i treba biti. Zato u Irsku dolaze isključivo radnici, borci, ljudi željni rada i zarade. Irska je postavila takva pravila useljavanja koja se baziraju na obostranoj koristi, a ne na nekakvoj humanosti (koja je zapravo više naivna glupost).

Zato smatram da se ne treba olako odbaciti suživot različitih kultura iliti multikulturalnost. Nema smisla zatvarati granice. Treba samo maksimalno postrožiti (idealno bi bilo totalno ukinuti) socijalnu državu i onda neće biti nikakvih problema s imigrantima. Čak dapače, oni će u takvoj situaciji biti samo pomoć državi i gospodarstvu.